Novi zakon o radu ne predviđa odgovornost radnika, rad na crno ostaje siva zona

Zakon o radu jedan je od najvažnijih zakona u svakoj državi koji direktno utječe na prava i obaveze radnika i poslodavaca, na budžete, BDP, pa i na društvenu klimu. Ministarstvo rada i socijalne politike početkom godine pozvalo je javnost da dostavi komentare na prednacrt Zakona o radu Federacije BiH,  a nedavno su i kantonalne vlade pozvane da urade isto. Stručnjaci koji su razmatrali prednacrt kažu da predloženi tekst i dalje ne rješava neke ključne probleme tržišta, a jedan od njih je rad na crno.

Prema procjenama Međunarodne organizacije rada, oko 20 posto osoba koje su prijavljene kao nezaposlene zapravo radi neprijavljeno. To znači da u Federaciji BiH, gdje je krajem augusta 2025. bilo registrirano 259.338 nezaposlenih, više od 50.000 ljudi radi na crno.

Adela Ramić, magistrica menadžmenta i ekspertica za finansijsku pismenost i razvoj biznisa, za Bloomberg Adriju je kazala da novi zakon donosi brojne pozitivne novine, međutim ono što i dalje nedostaje jeste odgovornost radnika. 

"Novi zakon donosi modernizaciju, digitalizaciju i precizno propisane kazne za poslodavce, agencije i digitalne platforme koje krše propise, ali radnik ne može biti tretiran kao pasivni objekt zaštite, nego kao odgovorna osoba u procesu rada. Ako je Zakon o radu predvidio sankcije za poslodavce, agencije za zapošljavanje i portale za zapošljavanje, onda mora predvidjeti i sankcije, pa i novčane kazne, za radnike koji svjesno krše zakon, na primjer, rade na crno", kazala je.

Prema njenom mišljenju trenutni tekst stvara neravnotežu, poslodavac snosi rizik i visoke kazne, dok radnik ostaje bez odgovornosti. U praksi to znači da radnik može pristati na rad "na ruke", bez prijave i doprinosa, jer zna da neće biti kažnjen ako ga inspekcija zatekne na poslu. 

Bloomberg Adria - Adela Ramić

 

"Apsurdnija odredba od spomenute jeste ona kojom se propisuje da se i rad bez ugovora tretira kao rad na neodređeno vrijeme, čime se zapravo nagrađuje kršenje zakona. Radniku se u takvom slučaju više isplati raditi neprijavljeno i prijaviti poslodavca, nego proći probni rad", pojasnila je.

Procjene Međunarodne organizacije rada pokazuju da oko 52.000 ljudi u Federaciji BiH radi na crno. Ramić kaže da kada bi svi ti radnici bili prijavljeni i legalno zaposleni, te evidentirani barem na minimalnu platu, poslodavci bi za njih svakog mjeseca uplaćivali oko 657 KM poreza i doprinosa po osobi. 

To bi ukupno iznosilo čak 34,2 miliona KM mjesečno, što je iznos koji Federacija BiH trenutno gubi zbog sive ekonomije.

Smatra da je ipak teško očekivati da bi svi ti radnici mogli biti zaposleni po sadašnjim, izuzetno skupim uslovima rada, gdje se na svaku neto platu plaća dodatnih 65,7 posto doprinosa, osiguranja i poreza.

Radnici svjesno biraju rad na crno

Stručnjaci i dalje upozoravaju da je taj procent nužno smanjiti na oko 40 posto i to prvenstveno rezanjem troškova te da to trebamo usmjeriti na prevenciju, efikasnost i digitalizaciju, smanjenjem poreza na rad sa 10 posto na pet posto te ukidanjem pojedinih naknada.

U tom slučaju, bilo bi moguće legalno zaposliti svih 52.000 radnika, koji bi, umjesto sadašnjih zahtijevanih 34,2 miliona KM, u državne fondove mjesečno uplaćivali oko 25,4 miliona KM, ako bi svi bili prijavljeni na minimalac, kako je kazala Ramić.

Na taj način bi se državni prihodi povećali za 25,4 miliona KM mjesečno, a istovremeno bi se poboljšao status i sigurnost radnika i poslodavaca.

Iskustva iz prakse pokazuju da mnogi radnici svjesno biraju rad na crno kako bi izbjegli plaćanje alimentacije, kredita ili dugova, te zaradili više u dogovoru s poslodavcima.

Ramić je kazala da ako želimo ozbiljno suzbiti sivu ekonomiju, odgovornost moraju dijeliti i poslodavci i radnici. Svaki radnik zna je li prijavljen ako prima platu u koverti, zna da radi na crno. 

"Upravo su ovo razlozi što novi Zakon o radu mora jasno propisati obavezu i sankcije za sve učesnike u tom odnosu. Dok se to ne dogodi, Federacija BiH će i dalje imati desetine hiljada neprijavljenih radnika, a legalno zaposleni će, kao i do sada, plaćati zdravstveno osiguranje i za njih", rekla je.

Nedavno smo pisali kako se među novim rješenjima posebno ističe pravo radnika na pauzu radi obavljanja vjerskih potreba, što predstavlja značajan pomak u odnosu na važeći zakon iz 2016. godine.

Prednacrt također uvodi fleksibilnije odredbe o pauzama i odmorima, te modernizira zakonodavstvo u skladu s promjenama tržišta rada, uključujući rad na daljinu i platformske oblike zapošljavanja o čemu je Bloomberg Adrija ranije detaljno pisala.

Jedan sat sedmično za vjerske potrebe

Prema članu 93 prednacrta koji sada definira pitanje pauze, poslodavac je dužan, na zahtjev radnika, omogućiti korištenje odmora radi zadovoljavanja vjerskih potreba, u trajanju od najviše 60 minuta za jedan dan u toku radne sedmice. 

Vrijeme korištenja ove pauze, kako stoji u tekstu, uračunava se u radno vrijeme.

Ova odredba predstavlja novinu u odnosu na važeći Zakon o radu iz 2016. godine, koji ne prepoznaje vjerske potrebe kao osnov za pauzu tokom radnog vremena. 

Uvođenje ovog prava, navodi se u obrazloženju Ministarstva, usklađeno je s međunarodnim konvencijama o slobodi vjere i praksom Evropskog suda za ljudska prava. Predloženo rješenje izazvalo je interesovanje socijalnih partnera, budući da se prvi put u radno zakonodavstvo uvodi obaveza poslodavca da omogući odmor iz razloga koji nisu isključivo povezani s organizacijom posla.

Depositphotos

 

Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić kazao je kako je vrijeme za prilagođavanje zakona promjenama na tržištu, što podrazumijeva obavezu njegovog usklađivanja s određenim direktivama Evropske unije, koje će ići u korist radnika, a posebno radnika u privatnom sektoru. 

U ranijem intervjuu za Bloomberg Adriju istakao je da je Zakon o radu trebao biti mijenjan kada su se pojavili freelanceri, pa nomadi, te kada je sistem rada doživio promjene tokom pandemije virusa korona.

"Sada imamo izazove kada je riječ o platformskim radnicima, kao i hibridni način rada, ali zakon se kod nas vrlo teško raspakuje. Trendovi se mijenjaju, ali nažalost, mi nismo imali prilagođavanje akata samoj praksi. Zakon o radu je donesen 2016. godine i pretrpio je vrlo male izmjene od tada", naglasio je Delić.

Svi se slažu da Prednacrt Zakona o radu predstavlja korak ka modernizaciji radnog zakonodavstva u Federaciji BiH, s ciljem da prava radnika budu jasnije definirana i primjenjiva u praksi, dok poslodavcima pruža preciznije smjernice za organizaciju radnog vremena i posla.