Neradna nedjelja nije u skladu sa zakonom, odmor radnika je drugačije definiran

Zakon o unutrašnjoj trgovini, kojim se propisuje neradna nedjelja za sektor trgovine, nije u skladu sa Zakonom o radu, jer zadire u pitanja radnih odnosa koja su isključivo u nadležnosti Zakona o radu, kazao je za Bloomberg Adriju Adnan Delić, Federalni ministar rada i socijalne politike.

Smatra da su pitanja radnih i neradnih dana, kao i raspored radnog vremena, već regulirani kroz odredbe Zakona o radu. Prema članu 36. Zakona o radu, radno vrijeme može biti raspoređeno na pet ili šest radnih dana, dok je članom 46. predviđeno pravo radnika na sedmični odmor od najmanje 24 sata neprekidno. 

"Važno je napomenuti da zakon ne propisuje određeni dan u sedmici kao obavezan za odmor, npr. nedjelja, već to zavisi od rasporeda radnog vremena koji poslodavac uređuje u skladu s kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Stoga, ministarstvo smatra da postojeći zakonski okvir, dakle Zakon o radu, pruža dovoljno mehanizama za zaštitu prava radnika, uključujući pravo na odmor", kaže Delić.

Bloomberg Adria

S tim u vezi, u Ministarstvu su već poduzeli određene aktivnosti kada je riječ o Inspektoratu za rad, napravili su analizu zatraživši informacije o popunjenosti kapaciteta inspektora za rad u svim kantonalnim inspekcijama. Rezultati analize su pokazali da fali inspektora za rad te da je neophodno da se u dogledno vrijeme popune ovi kapaciteti.

Na pitanje šta je za, a šta protiv (ili ko) kada je riječ o ovom Zakonu, Delić kaže da Zakon o unutrašnjoj trgovini ima za cilj osigurati neradnu nedjelju za prodajne objekte, što potencijalno, ali ne i nužno, omogućava radnicima u trgovačkom sektoru više slobodnog vremena za odmor i porodične aktivnosti, odnosno tu neradnu nedjelju.

"Razumijemo da ova intencija Zakona o unutrašnjoj trgovini ima svoju vrijednost i težinu u domenu socijalnih i etičkih razloga, jer bi standardizirana neradna nedjelja mogla donijeti veću ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Međutim, čak i kada gledamo kroz tu prizmu, valjalo bi da se osvrnemo upravo na razloge zašto zakonodavac mora posegnuti za ovakvim rješenjem kad je isto ponuđeno u Zakonu o radu", govori Delić.

Naglašava da nije problem u Zakonu, već u nedosljednosti poštivanja i provođenja njegovih odredbi.

Ovdje se sada nameće pitanje, ako radnicima nije bio omogućen dan odmora kroz temeljni zakon koji to regulira, da li će ovaj propis to omogućiti? Ko garantira radnicima da neće te neradne nedjelje biti raspoređeni na neke druge poslove, jer Zakon o unutrašnjoj trgovini ne regulira neradnu nedjelju za radnike, već za trgovačke objekte. 

 

Diskriminacija radnika

Govori da opet, s druge strane, ako idemo s pretpostavkom da će se poštovati propis o neradnoj nedjelji, to vodi do diskriminacije radnika u sektorima koji nisu obuhvaćeni odredbama, kao što su cvjećare, pekare, suvenirnice, prodavnice na stanicama, aerodromima, benzinskim pumpama i drugim specifičnim lokacijama. 

Radnici u ovim sektorima stavljaju se ovim propisom u nepovoljniji položaj u odnosu na one u trgovačkim objektima, što opet predstavlja kršenje Ustavom zagarantiranog prava na jednakost pred zakonom.

S obzirom na to da postojeći Zakon o radu već regulira pravo radnika na sedmični odmor i obavezuje poslodavce da ga osiguraju u trajanju od najmanje 24 sata, Delić kaže da je njihov stav da je svrsishodnije jačanje stepena nadzora provođenja propisa iz ovog zakona jednako za sve radnike, nego donošenje propisa koji isključuju i diferenciraju radnike po bilo kom osnovu. 

"Uređivanje radnih odnosa kroz Zakon o unutrašnjoj trgovini moglo bi izazvati i pravnu konfuziju i sukob nadležnosti inspekcijskih organa, jer bi inspekcija rada bila odgovorna za provođenje odredbi koje se odnose na radne odnose, a ne inspekcije tržišta", zaključuje.

Ovakav način uređenja kroz Zakon o unutrašnjoj trgovini, u idealnim uslovima, mogao bi biti u korist radnika u trgovačkom sektoru, upravo u segmentu ujednačavanja korištenja slobodnog dana na principu neradne nedjelje. 

Međutim, Ministarstvo upozorava da ovakav zakon može negativno utjecati na radnike u sektorima na koje se ne primjenjuje, čime bi došlo do nejednakosti i diskriminacije.

Također, poslodavci bi mogli povećati radne sate u drugim danima kako bi nadoknadili neradnu nedjelju, što bi moglo rezultirati dodatnim opterećenjem za radnike i otežanim ostvarivanjem prava na odmor, što su neki i uradili, o čemu smo mi i pisali.

Adekvatne naknade radnicima

Podsjećamo, radnici imaju prava koja proizilaze iz Zakona o radu, a koja obuhvataju i slobodne dane i pravo na povećanu plaću za rad u otežanim uvjetima, prekovremeni rad, noćni rad, rad na dane sedmičnog odmora, praznike ili druge dane kad je zakonom određeno da se ne radi. Ministarstvo trenutno radi na izmjenama Zakona o radu kako bi dodatno ojačalo mehanizme zaštite prava radnika iz radnog odnosa. 

Prema Zakonu o radu, poslodavac ima pravo rasporediti puno radno vrijeme na pet ili šest radnih dana, u skladu s kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

Međutim, članom 76. Zakona propisano je da radnici imaju pravo na povećanu plaću za rad u otežanim uvjetima, prekovremeni rad, noćni rad, rad na dane sedmičnog odmora, praznike ili druge dane kad je zakonom određeno da se ne radi. 

Ako poslodavac koristi pravo produženja radnih sati u drugim danima kako bi nadoknadio neradnu nedjelju, obavezan je osigurati radnicima adekvatne nadoknade u skladu sa Zakonom o radu.

Ministarstvo napominje da je prioritet osigurati da se prava radnika striktno poštuju, bez obzira na organizaciju radnog vremena. 

Suprotno tome, svaka praksa koja bi radnike stavljala u nepovoljan položaj ili im uskraćivala pravo na odmor bila bi u suprotnosti s odredbama Zakona o radu. 

Iz Ministarstva kažu da posebna pažnja treba biti posvećena adekvatnoj inspekciji rada, kako bi se osiguralo da su prava radnika u potpunosti zaštićena i da nema zloupotrebe u organizaciji radnog vremena. 

 

---Korigovan naslov.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar