Tokom posljednjih decenija domovi za stare u BiH postali su sve brojniji, i javni i privatni, pa gotovo svaki veći grad danas ima bar jednu takvu ustanovu. Potražnja neprestano raste, stvaraju se liste čekanja, a finansijski rezultati i tragični događaji poput nedavnog požara u Tuzli pokazuju da su u pojedinim domovima profit i poslovanje ponekad stavljeni ispred brige o sigurnosti i dobrobiti korisnika.
Istovremeno, iz godine u godinu raste broj osoba s demencijom i teškim hroničnim bolestima, što dodatno opterećuje već preopterećen sistem. Potreba za smještajem veća je nego ikad, ali kapaciteti i standardi brige još ne prate stvarne izazove.
Prema podacima Svjetske banke, 689.327 stanovnika Bosne i Hercegovine je 2023. imalo 65 godina i više, što čini 21,64 posto ukupnog stanovništva.
Liste čekanja i prioriteti pri smještaju
U Gerontološkom centru Sarajevo trenutno je smješteno 345 korisnika na domskom smještaju i 17 u Prihvatilištu.
"Od tog broja, 300 korisnika je zavisno o pomoći drugih i zahtijeva potpunu ili djelimičnu podršku", kaže Adela Bahto, šefica Službe socijalnog rada.
U centru primjećuju porast broja oboljelih od karcinoma, u terminalnim fazama bolesti i od demencije, stoga planiraju transformaciju jednog odjela u odjel za demenciju. Centar pruža socijalne, zdravstvene, servisne i prehrambene usluge, kao i programe edukacije, rekreacije i psihosocijalne podrške.
KJU Gerontološki centar Sarajevo
"Postoje liste čekanja jednokrevetne sobe. Prioritet prilikom smještaja su zahtjevi preko centara za socijalni rad, zahtjevi osoba koje imaju status šehidske porodice, RVI i civilne žrtve rata", kaže Bahto. Dodala je da se u principu na smještaj čeka nekoliko mjeseci, dok se jednokrevetne sobe čekaju i po nekoliko godina, jer imaju samo 37 jednokrevetnih soba.
Centar nudi i dodatne programe podrške korisnicima, uključujući socijalni program "Psihosocijalna podrška oboljelima od demencije", psihosocijalne radionice u saradnji s udruženjima, posjete učenika, druženja i povremene izlete.
U Gerontološkom centru Sarajevo cijene smještaja određuje Vlada Kantona Sarajevo, a razlikuju se prema stepenu zavisnosti korisnika i vrsti sobe. Pokretni i nezavisni korisnici plaćaju 700 KM mjesečno, nepokretni i zavisni 850 KM, dok jednokrevetne sobe koštaju 1.000 KM. Postoji subvencija iz budžeta KS koja je za 2024. godinu iznosila 2.099.388 KM, a odnosi se na sufinansiranje materijalnih troškova i rad Prihvatilišta. Dodatnu podršku pruža Federalno ministarstvo za rad i socijalnu politiku kroz kapitalne tekuće projekte u 2024. i 2025. poput adaptacije dijela kupatila (oko 400 KM), nabavke profesionalne mašine za pranje veša za vešeraj (oko 61.000 KM), izgradnje pristupa za osobe s invaliditetom na dva ulaza (oko 26.000 KM), te nabavku kolica za Službu zdravstvene njege (17.000 KM) i softvera (6.300 KM).
Razlike u prihodima i profitabilnosti
Pregled finansijskih rezultata desetak domova za starije osobe u Bosni i Hercegovini otkriva značajne razlike u prihodima i profitabilnosti. Prema tim izvještajima, najveće prihode ostvaruje Kantonalna JU Gerontološki centar Sarajevo sa 6,63 miliona KM, ali uz relativno skromnu neto maržu od 5 posto, što rezultira dobiti prije oporezivanja (EBT) od oko 190.406 KM. JU Dom za starija lica Prijedor ostvaruje 3,76 miliona prihoda s neto maržom od 3 posto uz EBT dobit od oko 97, 6 hiljada KM.
Nekoliko ustanova posluje bez prijavljene dobiti ili s nulom EBT marže, uključujući domove u Stocu, Grudama i Caritasov socijalni centar Ivan Pavao II, dok im prihodi prelaze milion KM.
Ustanova "Ministro dom za starije" postiže visoku profitabilnost s EBT maržom od 9,1 posto i dobiti od 159,5 hiljada KM. Najveću relativnu dobit ostvaruje Dom za starija lica Prijedor Drinič, sa EBT maržom od 19,5 posto i 236 hiljada KM dobiti, uprkos relativno nižim prihodima (1,21 milion KM).
Ostali domovi bilježe skromne marže, poput doma u Ravnom (0,58 posto i 5.875 KM dobiti) i Staračkog doma Tomislavgrad (0,30 posto i 4.752 KM dobiti).
Riječ je o zvaničnim finansijskim izvještajima domova. Podaci o tome koliko koštaju usluge smještaja, koje mnogi korisnici plaćaju po vrlo visokim cijenama, ukazuju između ostalog i na to da visoki prihodi ne znače uvijek proporcionalnu dobit, te da cijena usluga nije nužno odraz efikasnosti poslovanja, posebno u javnim ustanovama.
Šta utječe na povećanje cijena
Cijene u privatnim domovima često su znatno više, ali uz dodatne benefite i individualiziranu njegu koja se uglavnom posebno i naplaćuje. Primjerice, u Domu Sentivo u Sarajevu pokretni korisnici plaćaju 1.690 KM mjesečno, nepokretni i dementni 1.890 KM, a jednokrevetna soba može koštati i 2.000 KM.
U Domu Miran san, kao i u većini drugih privatnih domova, cijene su dostupne na upit, dok Dom Vitalis naplaćuje oko 1.390 KM za pokretne i 1.650 KM za nepokretne i dementne korisnike.
Dodatno se naplaćuju usluge poput pelena, lijekova van socijalnog osiguranja, fizikalnih terapija, pregleda specijalista, laboratorijskih analiza, te frizerskih i pedikerskih usluga.
Kvalitet usluga kao izazov
Sigurnost i kvalitet usluga ostaju izazov u mnogim ustanovama. Požar u Domu penzionera u Tuzli, u kojem je poginulo 15 štićenika, a više od 30 povrijeđeno, ukazuje na rizike koje stvaraju neprilagođeni prostorni uslovi i otežana evakuacija nepokretnih osoba.
Fena
Raniji izvještaji medija i nadzornih tijela pokazali su česte sigurnosne propuste, dok u Federaciji BiH nedostaju inspektori socijalne zaštite.
Izbor adekvatnog doma za starije osobe u BiH zavisi od više faktora: cijena, finansijskih mogućnosti korisnika, kvaliteta usluga, sigurnosti i dostupnih dodatnih beneficija. Istovremeno, važno je osigurati odgovarajući nadzor i standarde skrbi, kako bi domovi mogli, osim finansijske održivosti, omogućiti i dostojanstvenu njegu korisnicima.
.webp){kind=icon}
