Pauza bi izmjenom Zakona o radu trebala biti uključena u radno vrijeme, čime se radnicima omogućava da vrijeme provedeno na odmoru bude uračunato u osam sati radnog dana. Prema novom Nacrtu zakona o radu, koji je trenutno u fazi pripreme, pauza neće biti dodatno nadoknađivana, već će biti dio radnog vremena.
Federalni ministar za rad i socijalnu politiku Adnan Delić kazao je da su u ovom Nacrtu već uvrstili pauzu u radno vrijeme.
"Uvrštavanje pauze u radno vrijeme znači da radnici koji rade najmanje šest sati dnevno imaju pravo na pauzu od najmanje trideset minuta, a to vrijeme će se ubrajati u osam sati radnog vremena", pojasnio je Delić.
Član 104 regulira pitanje pauze i podrazumijeva da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (pauzu) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. A vrijeme odmora ubraja se u radno vrijeme.
Kako su naveli, ova promjena ima za cilj poboljšanje uslova rada, posebno u kontekstu modernizacije radnog zakonodavstva.
Predloženom izmjenom nisu zadovoljni poslodavci. Udruženje poslodavaca u FBiH oštro je reagiralo i suprotstavilo se izjavama najviših predstavnika izvršne i zakonodavne vlast vezano za pitanje zakonskog reguliranja uključivanja pauze za odmor u ukupno plaćeno radno vrijeme radnika u FBiH.
Udruženje je uključeno u Radnu grupu za izradu Zakona o radu i prema zahtjevima rukovodioca ove grupe, odnosno predstavnika Ministarstva za rad i socijalnu politiku FBiH, dogovoreno je da niko neće obavještavati javnost o principima Zakona, niti o dijelovima teksta dok se ne pripremi odgovarajuća polazna osnova. Sve drugo bile bi grube špekulacije u cilju populizma, naveli su.
Poslodavci protiv uključivanja pauze za odmor u plaćeno radno vrijeme
Kako kažu poslodavci, prema Direktivi EU o radnom vremenu, ovo pitanje ostavljeno je državama da samostalno uređuju u skladu sa svojim mogućnostima i interesima, te su različite prakse širom Evrope.
"Bosna i Hercegovina je sigurno po produktivnosti posljednja zemlja koja tako olako treba procjenjivati i donositi ovako složene odluke koje u konačnici povećaju troškove poslovanja, utječu na produktivnosti i stvaraju nerealne obaveze između socijalnih partnera", navedeno je u reakciji.
Podsjećaju i na konvenciju Međunarodne organizacije rada, kojom se zahtijeva osiguranje tripartitne konsultacije, odnosno konsultacije između vlade, poslodavaca i sindikata, prije nego što se donesu zakonodavne promjene koje se odnose na radne uslove, zapošljavanje, radnu zaštitu i druge slične oblasti.
Kazali su da u vrijeme kada usklađujemo interese vezano za fiskalne i parafiskalne obaveze, povećanje minimalne i drugih plaća radnika te stvaranje boljeg poslovnog ambijenta generalno, nije dobro populističkim izjavama dodatno komplicirati situaciju i zbunjivati javnost.
Zahtijevamo da se ispoštuju međunarodne konvencije, domaći propisi i dogovorene metodologije rada te da izjave za javnost imamo nakon što socijalni partneri usuglase moguća rješenja i prednacrt zakona – naglasili su poslodavci.
Računanje vremena provedenog na pauzi
Sanda Ljukovac, HR konsultantica za Bloomberg Adriju, kazala je da na prostorima Bosne i Hercegovine (BiH) postoji ogromna diskrepanca između privrede i javnog sektora koji je zasigurno jedan od najvećih poslodavaca u našoj zemlji.
"Ova dva sektora žive kao dva paralelna svijeta s potpuno različitim primjenama istovjetnih pravila, odluka o uvrštavanju pauze u radno vrijeme prema mom mišljenju je smislena jer smo na dnevnoj osnovi produktivni pet-šest sati i sasvim je prihvatljivo da imamo 30 minuta pauze uključeno u ovih osam sati rada", govori Ljukovac.
Naglašava da bi se poslodavci trebali fokusirati na produktivnost, tačnije postavljanje jasnih i preciznih očekivanja, primjenu pauze i generalnu dobrobit zaposlenika kako bi nova odluka imala efekt za obje strane.
Ono što ovdje može biti problem, kako Ljukovac kaže, jeste da će se fokus prebaciti na računanje vremena provedenog na pauzi i tu nema sreće ni za koga, jer na našim prostorima još uvijek vlada stereotip da je ostajanje na poslu prekovremeno jednako velikoj angažiranosti zaposlenika, naravno ne u svim kompanijama.
Depositphotos
Tržište rada u Bosni i Hercegovini je šareno i široko, Ljukovac govori da su neke kompanije spremne uvesti promjene u načine svog rada, dok kod nekih taj process traje duže ili ga uopće ne žele prihvatiti.
Pojavom pandemije elementi dobrobiti zaposlenika su dobili na značaju, pa su kompanije počele praviti sobe za relaksaciju zaposlenika, s različitim sadržajima, stolovima za stoni tenis, lazybags, pikadom, u koje zaposlenici mogu otići kad god osjete potrebu da se relaksiraju, vjerujte da su u različitim kulturama ove sobe različito prihvaćene, u nekima sa stvarnom svrhom, u nekima kao prilika za "nevidljivu evidenciju onih koji ne rade".
Sve su ovo generalni podaci i uzorci postavljeni kao reperi referentnih vrijednosti koje kompanije trebaju dostići.
"Mi živimo u zahtjevnom vremenu, vremenu visoke nesigurnosti, trenutno se u svijetu vodi 70 ratova, inflacija na svjetskom nivou neprestano raste bez ikakvih naznaka da će stati, prema Gallupovom istraživanju na dnevnoj osnovi ljudi u većoj mjeri iskuse negativne emocije uvjetovane stresom - 41 posto, ljutnjom - 31 posto, tugom - 22 posto i usamljenošću - 20 posto, čak 58 posto ih život doživljava kao borbu, 34 posto kao uspjeh, a osam posto kao patnju", kaže Ljukovac.
Odluka kao prilika za profit svih strana
Jasno je da danas poslodavci imaju veliki zadatak i ulogu sidra za zaposlenike, jer ga teško možemo pronaći u ostalim sferama života.
Ljukovac podsjeća i na pravilo 52/17, 52 minute rada i 17 minuta relaksacije, jer ljudi su individualci i svako ima drugačije potrebe u smislu rada ili u smislu odmora u toku rada. Na to se nadovezuje i produktivnost koja se prema nekim statistikama kreće između 70 i 75 posto kao reper za adekvatnu produktivnost na radnom mjestu.
Ono što je važno spomenuti jeste da se u posljednih godinu dana puno govorilo o tzv. Wellbeingu/dobrobiti na radnom mjestu, pa smo imali priliku vidjeti veliki broj panela i konferencija o toj temi.
Sa stanovišta HR-a, Ljukovac kaže da je wellbeing ili dobrobit zaposlenika utemeljena na higijeni HR-a u kompanijama i vrlo je kompleksna i podrazumijeva niz elemenata poput jasno propisanih politika i procedura, radnih procesa, opisa poslova za pozicije unutar kompanije, stručne procjene kompleksnosti radnih mjesta i ima tu još dosta toga.
Depositphotos
Jednostavno rečeno, svaki zaposlenik zna šta poslodavac od njega očekuje tog dana/sedmice/mjeseca. Ovi preduslovi su osnov za kreiranje uslova rada zaposlenika unutar kompanija, odnosno organizacionih kultura unutar kompanija.
"Postoje kompanije kojima je korištenje pauze u toku radnog dana potpuno 'normalno' i prihvaćeno i podržava se, nasuprot njima imate kompanije koje imaju propisano korištenje pauza, ali nisu baš tako dobro prihvaćene, tačnije vodi se 'nevidljiva evidencija onih koji je koriste' i naposljetku kompanije zbog svoje prirode posla, najčešće prodajno-uslužni segment, nisu u mogućnosti osigurati svojim zaposlenicima korištenje pauze", pojašnjava Ljukovac.
Na kraju se sve vraća na osnovnu HR higijenu i postavljanje pravila rada i realnih očekivanja od poslodavaca i zasposlenika.
Ljukovac naglašava da je pauza u radnom vremenu dobra odluka, da bi iz nje svi trebali profitirati, ali se treba primijeniti druga perspektiva promatranja rada generalno i fokusirati se na produktivnost i rezultate rada.
.webp){kind=icon}
