Tekstilna industrija u Bosni i Hercegovini u periodu je duboke transformacije. Nakon godina oslanjanja na lohn poslove i konkurentnost zasnovanu na nižim troškovima rada, sektor se danas suočava s novim izazovima – usporavanjem potražnje na evropskom tržištu, rastom troškova poslovanja, nedostatkom radne snage i sve strožijim regulatornim zahtjevima Evropske unije.
Iako ostaje jedan od važnih stubova prerađivačke industrije i izvoza, kompanije su pod pritiskom da istovremeno moderniziraju proizvodnju, prilagode se principima održivosti i pronađu put ka proizvodima veće dodane vrijednosti.
Aleksandra Mihajlović Bijelić, sekretarka Udruženja tekstila, kože i obuće pri Privrednoj komori Republike Srpske (PKRS), za Bloomberg Adriju kaže da je u ovom sektoru nakon relativno stabilnog oporavka poslije pandemije, tokom posljednje dvije godine primjetno usporavanje proizvodnje i smanjenje narudžbi iz zemalja Evropske unije, koje su glavno izvozno tržište za domaće proizvođače. Iako sektor tekstila, kože i obuće i dalje ostvaruje značajan izvoz i ostaje važan izvozni potencijal, konkurentnost je oslabljena zbog rasta troškova rada, energenata i sirovina. Kompanije se danas nalaze pod većim pritiskom nego prije nekoliko godina, jer više nije dovoljno konkurirati samo nižom cijenom rada.
EU ostaje dominantno tržište za tekstilnu industriju. Većina kompanija i dalje posluje kroz saradnju s partnerima iz Njemačke, Italije, Austrije i drugih evropskih zemalja.
"Međutim, pojedine kompanije nastoje diverzificirati poslovanje i ostvariti prisustvo na tržištima drugih regija. Iako su ti pomaci još uvijek ograničenog obima, oni predstavljaju važan korak ka smanjenju zavisnosti od jednog tržišta", za Bloomberg Adriju kaže Jasmina Zejnilagić, sekretarka Udruženja za tekstilnu, kožarsko-prerađivačku i gumarsku industriju pri Privrednoj komori Federacije BiH (PKFBiH).
Nedostatak radne snage i rast troškova rada među najvećim su problemima s kojima se suočava tekstilna industrija. Predstavnice sektora upozoravaju da mlađe generacije sve rjeđe biraju tekstilna zanimanja, dok značajan broj kvalificiranih radnika odlazi u druge industrije ili u inozemstvo, što kompanijama otežava širenje proizvodnje i realizaciju ugovorenih poslova.
Nedostatak radne snage hroničan problem/Depositphotos
Zejnilagić ističe da je sektor godinama opterećen lošijim imidžom u odnosu na druge proizvodne grane, zbog čega se suočava s hroničnim manjkom radnika.
"Rast plata predstavlja značajan finansijski pritisak, posebno za kompanije koje posluju u modelu lohn proizvodnje", navodi ona, dodajući da istovremeno odlazak radnika povećava troškove poslovanja i smanjuje konkurentnost domaćih proizvođača na inozemnim tržištima.
Slične probleme potvrđuje i Mihajlović Bijelić, koja ocjenjuje da je nedostatak radne snage danas vjerovatno najveći izazov tekstilne i obućarske industrije.
"Mnoge kompanije imaju dovoljno posla, ali ne i dovoljno radnika da odgovore na sve zahtjeve tržišta", upozorava ona. Prema njenim riječima, poslodavci su primorani povećavati plate kako bi zadržali radnike, ali većina tekstilnih kompanija nema mogućnost taj rast troškova prenijeti na kupce ili inozemne partnere.
Lohn proizvodnja i dalje je dominantan model u tekstilnoj industriji BiH jer osigurava stabilne poslove i izvoz, ali istovremeno donosi ograničenu dodanu vrijednost za domaće kompanije. Zejnilagić ističe da, iako se taj model i dalje najviše koristi, sve više kompanija pokušava razvijati vlastite proizvode, modne linije i brendove, što je spor proces koji zahtijeva značajna ulaganja u dizajn, marketing i prodajne kanale.
"Pozitivno je što se procentualno lohn posao smanjio, jer nam je to pokazatelj razvoja domaćih brendova", dodaje Zejnilagić.
Mihajlović Bijelić navodi da razvoj domaćih brendova otežava i snažna globalna konkurencija u vidu brze mode, koja vrši pritisak na cijene i dinamiku tržišta, zbog čega se mnoge kompanije teško odlučuju na prelazak iz lohn sistema u samostalno brendiranje. Ipak, obje sagovornice ocjenjuju da pojava malih domaćih brendova, uključujući one koje pokreću influenseri, predstavlja pozitivan signal za industriju jer doprinosi promociji domaće proizvodnje.
"Njihova prednost je direktna komunikacija s kupcima i snažno prisustvo na društvenim mrežama, ali njihov ukupni utjecaj je još uvijek ograničen", ističe Mihajlović Bijelić, uz ocjenu da bi uz jačanje kapaciteta i profesionalizaciju poslovanja ovi brendovi u budućnosti mogli postati značajniji pokretač razvoja sektora.
Jedan od problema s kojima se suočava cijela industrija u BiH jeste usporen tempo ulaganja u modernizaciju. Naše sagovornice ističu da su najveće prepreke za modernizaciju tekstilne industrije nedostatak investicijskog kapitala, visoki troškovi savremene opreme i ograničen pristup povoljnim izvorima finansiranja. Proces digitalizacije i automatizacije zahtijeva značajna ulaganja koja mnoge kompanije teško mogu same realizirati.
"Na nivou Federacije BiH imamo određene oblike podrške kroz grantove i razvojne programe, ali privreda očekuje sistemske i dugoročnije mjere koje bi ubrzale transformaciju sektora", dodaje Zejnilagić.
Ista situacija je i u RS, gdje institucije kroz određene programe podrške privredi pomažu investicije i zapošljavanje, ali privrednici uglavnom smatraju da bi podrška za tehnološki razvoj i digitalnu transformaciju mogla biti znatno veća, posebno za mala i srednja poduzeća.
Neophodno ulagati u modernizaciju proizvodnje/Bloomberg
Mihajlović Bijelić ističe da, iako programi konkurentnosti uglavnom podstiču nabavku opreme, digitalizaciju i tehnološki razvoj, tekstilna industrija danas često ima veći problem s nedostatkom radne snage, padom potražnje, gubitkom stranih kupaca, rastom troškova proizvodnje.
"Zbog toga se među privrednicima sve češće pojavljuje stav da bi, pored investicijskih podsticaja trebalo uvesti i posebne mjere za očuvanje zaposlenosti, razvoj domaćih brendova, izlazak na nova tržišta, podršku izvozu i dizajnu proizvoda, automatizaciju proizvodnje gdje postoji nedostatak radnika", pojašnjava.
Bez značajnog rasta
Kada je riječ o očekivanjima za ovu godinu, Mihajlović Bijelić ističe da kompanije očekuju stabilizaciju potražnje na evropskom tržištu, ali ne i značajan rast u kratkom roku. Fokus većine proizvođača bit će na očuvanju postojećih kupaca, povećanju produktivnosti i ulaganjima u tehnologiju gdje god je to moguće.
"Dugoročno gledano, budućnost tekstilne industrije Republike Srpske zavisit će od sposobnosti da se pređe s modela lohn poslova i niže dodane vrijednosti na model zasnovan na znanju, kvalitetu, inovacijama i proizvodima više dodane vrijednosti", dodaje.
Ističe da Privredna komora RS i cijeli komorski sistem u BiH, pruža punu podršku kompanijama kada je riječ o kreiranju ambijenta za poslovanje i edukaciji o vrlo važnim temama, kao što su digitalizacija, inovacije i održivost. Naglašava da je veoma važno da kompanije razumiju nove zahtjeve i trendove i da rade na transformaciji poslovanja kako bi ostale konkurentne, kako da domaćem, tako i na tržištu EU i šire.
U FBiH je usvojena nova Strategije razvoja industrije tekstila, odjeće, kože i obuće za period 2024-2033. što, prema riječima Zejnilagić, predstavlja važan korak za sektor, jer prvi put daje jasniji okvir za razvoj, modernizaciju i jačanje konkurentnosti industrije do 2033. godine.
"Ona daje jasnu uputu ka transformaciji sektora na nove održive, cirkularne modele rada, kako kompanijama, tako i svim ključnim dionicima u lancu koji su ključni za razvoj sektora", dodaje.
Međutim, naglašava, konkretni rezultati neće doći preko noći. Efekti će zavisiti od provođenja predviđenih mjera,same harmonizacije aktivnosti, dostupnosti finansijske podrške, koje bi trebalo biti znatno više, i saradnje između institucija i privrede.
"Strategija može dati značajan doprinos razvoju sektora, ali se njeni puni efekti očekuju srednjoročno i dugoročno. Upravo zato što transformacija zahtijeva proces od sticanja znanja, razvoja svijesti, razvoja partnerstava, finansijske podrške i brojnih drugih koraka koji su definirani kroz dokument", zaključuje Zejnilagić.
.webp){kind=icon}
