Industrijska proizvodnja u Adria regiji posljednjih godina razvija se vrlo neujednačeno, a razlike među državama postaju sve izraženije. Iako zemlje regije dijele sličnu geografsku i ekonomsku pozadinu, trendovi u rudarstvu, prerađivačkoj industriji i energetici pokazuju potpuno različite smjerove razvoja.
Srbija bilježi snažan rast rudarske proizvodnje i stabilnost industrijskog sektora; Hrvatska postupno jača prerađivačku industriju više dodane vrijednosti, dok Slovenija u energetici prolazi kroz ozbiljne strukturne probleme. Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija pritom uglavnom bilježe slabiji rast i veću volatilnost.
Kada se pogleda udio industrije u ukupnoj ekonomiji, Slovenija se ističe kao najindustrijaliziranija zemlja u promatranoj grupi s udjelom koji se konzistentno kreće između 20 i 25 posto BDP-a, što je znatno iznad ostalih promatranih država te nam govori da je industrija za Sloveniju jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija, grana cijele ekonomije. Sve ostale države, osim Sjeverne Makedonije koja ostaje relativno stabilna oko 17-18 posto kroz promatrane godine, bilježe blagi pad udjela industrije. Međutim, ovdje je kontekst važan; pad udjela industrije u BDP-u ne znači nužno pad same industrije, nego često odražava brži rast uslužnog sektora, posebno turizma i finansija, koji u nekim od ovih ekonomija sve više preuzima primat.
Srbija predvodi u rudarstvu
U segmentu rudarstva regionalna je slika gotovo polarizirana. Srbija bilježi snažan i kontinuiran rast koji traje već nekoliko godina - proizvodnja je gotovo duplo viša nego 2019. godine. Značajan dio te priče vezan je uz Serbia Zijin Bor Copper, kompaniju za eksploataciju bakra i plemenitih metala, koja je od 2018. u vlasništvu kineskog Zijin Mininga i koja je nakon preuzimanja višestruko povećala proizvodne kapacitete. Ostatak regije ide u suprotnom smjeru - Hrvatska pada kontinuirano i trenutno je oko 30 posto ispod nivoa iz 2019., a Bosna i Hercegovina pada još dramatičnije i bilježi daleko najslabiji rezultat u regiji. Slovenija i Sjeverna Makedonija osciliraju bez jasnog smjera.
U prerađivačkoj industriji slika je drugačija. Hrvatska bilježi stabilan rast kroz cijelo promatrano razdoblje, a iza toga stoje sektori poput električne opreme, gdje Končar i slični proizvođači bilježe snažan rast izvoza, te prehrambena industrija i metalni proizvodi, dok pada proizvodnja u radno-intenzivnim industrijama poput odjeće, tekstila i kožnih proizvoda. Potencijalni dodatni impuls mogao bi doći od projekta Pantheon u Topuskom: megaprojekta izgradnje podatkovnog centra snage jednog gigavata, u koji su već uključeni Končar i Dalekovod, a koji bi, ostvari li se u punom opsegu, mogao postati najveće pojedinačno ulaganje u hrvatskoj povijesti.
Srbija bilježi sličan rast, što se može povezati s valom stranih investicija i otvaranjem novih tvornica koji traje već nekoliko godina i koji je Srbiju postupno pretvorio u jednu od atraktivnijih industrijskih destinacija u regiji. Automobilski sektor pritom igra posebno važnu ulogu - lanci opskrbe koji su se razvili oko Kragujevca godinama privlače strane proizvođače komponenti i postali su jedan od ključnih oslonaca prerađivačke industrije. Slovenija također bilježi rast u odnosu na 2019., pri čemu Krka i Gorenje pod kineskim vlasništvom Hisensea ostaju važni nositelji sektora. Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija jedine su koje bilježe pad u ovom segmentu - proizvodnja je ispod nivoa iz 2019. i bez jasnih znakova oporavka, što djelomično odražava strukturnu ovisnost o niskovrijednoj industrijskoj proizvodnji i sporiji proces modernizacije.
U sektoru energetike najdramatičnije
Segment proizvodnje električne energije, plina i pare donosi možda najdramatičniju sliku u cijeloj analizi, i to ponajviše zbog Slovenije. Dok ostale promatrane zemlje osciliraju oko baznog nivoa, Slovenija bilježi kontinuirani pad koji nema premca u regiji - proizvodnja je pala na manje od trećine nivoa iz 2019. Iza toga stoje tri paralelna problema. Termoelektrana Šoštanj, jedina slovenska elektrana na ugljen i nekadašnji stup domaće proizvodnje, godinama radi ispod kapaciteta kao rezultat kombinacije smanjene opskrbe ugljenom iz rudnika Velenje i svjesne političke odluke o postupnom prestanku korištenja ugljena - službeni plan predviđa gašenje termoelektrane najkasnije do 2033., no smanjenje proizvodnje počelo je znatno ranije i vidljivo je u kvartalnim podacima kao trajni strukturni pad.
Nuklearka Krško, koja osigurava veliki udio slovenske električne energije, prošla je kroz iznenađujuće gašenje krajem 2023. zbog curenja u rashladnom krugu te redoviti remont u proljeće 2024., što direktno objašnjava ekstremno niske vrijednosti indeksa u tom periodu. Uz to, suše 2022. i 2025. ozbiljno su udarile na hidroelektrane: u junu 2025. proizvodnja iz hidroelektrana pala je 39 posto u odnosu na godinu prije. Hrvatska pokazuje visoku kvartalnu volatilnost, ali bez silaznog trenda i bilježi stabilan nivo proizvodnje iznad 2019. Sjeverna Makedonija povremeno bilježi nagle skokove zbog hidroenergetskih kapaciteta osjetljivih na oborine, dok Srbija i BiH osciliraju oko baznog nivoa bez izrazitog trenda.
Brojke su jasne, no svaka zemlja ima svoju priču. Srbija raste u rudarstvu i prerađivačkoj industriji, Hrvatska provodi tihu transformaciju prerađivačkog sektora prema višoj dodanoj vrijednosti dok rudarstvo blijedi, a Slovenija u segmentu energetike bilježi pad koji zaslužuje detaljniju analizu.
