text size
Stopa nezaposlenosti jedan je od ključnih pokazatelja stanja privrede. Međutim, ona ne zavisi samo od tržišta rada: na nju utiču i privredni ciklusi, recesije i spoljni šokovi. Kada se njihov uticaj izdvoji, dobija se jasnija slika tržišta rada, odnosno procjena prirodne stope nezaposlenosti. Ona pomaže da se utvrdi da li je tržište rada zaista zategnuto ili je takvo stanje privremena posljedica kretanja u privredi, što se dešava i u Adria regionu. Zato smo provjerili da li su zemlje regiona dostigle prirodnu stopu nezaposlenosti.
U svim zemljama Adria regiona nezaposlenost je opala u posljednjih pet godina, osim u Sloveniji, gdje je stopa gotovo stagnirala. To je očekivano, jer je već blizu nivoa koji bi se mogao smatrati punom zaposlenošću. Najveći pad zabilježile su Bosna i Hercegovina (3,5 procentnih poena) i Sjeverna Makedonija (3,2 procentna poena).
Redoslijed zemalja prema stopi nezaposlenosti poklapa se s njihovim stepenom privredne razvijenosti. Slovenija i Hrvatska, koje imaju najviši BDP po stanovniku, imaju i najnižu nezaposlenost, a odmah iza njih je Srbija. Sjeverna Makedonija i Bosna i Hercegovina imaju najviše stope nezaposlenosti i privredno su najmanje razvijene u regionu. Razvijenije privrede obično manje zavise od pojedinih sektora i otpornije su na spoljne šokove, što doprinosi nižoj strukturnoj nezaposlenosti.
Stopa slobodnih radnih mjesta pokazuje koliki dio ukupnog broja radnih mjesta u privredi nije popunjen. Ovaj pokazatelj posmatramo zajedno sa stopom nezaposlenosti, jer se one obično kreću u suprotnim smjerovima: kada poslodavci traže više radnika, nezaposlenost opada, i obrnuto. Taj odnos u ekonomiji opisuje Beveridžova kriva.
Bosna i Hercegovina ima najvišu nezaposlenost u regionu, a najnižu stopu slobodnih radnih mjesta.
U Sloveniji je obrnuto: nezaposlenost je najniža, a stopa slobodnih radnih mjesta najviša, pa poslodavci teže pronalaze radnike. Posebno je zanimljiva Sjeverna Makedonija. U drugom tromjesečju 2026. stopa slobodnih radnih mjesta iznosila je 2,17 odsto, što je drugi najviši nivo u regionu, dok je i nezaposlenost bila druga najviša. Uz stopu slobodnih radnih mjesta sličnu slovenačkoj, Sjeverna Makedonija ima gotovo tri puta višu nezaposlenost. To ukazuje na neusklađenost znanja i vještina nezaposlenih sa potrebama poslodavaca. U Srbiji i Hrvatskoj stopa slobodnih radnih mjesta nema jasan trend: oscilira oko sličnog nivoa, dok nezaposlenost u obje zemlje postepeno opada.
U Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stvarna stopa nezaposlenosti znatno je niža od procijenjene prirodne stope, a najveća razlika je u Sjevernoj Makedoniji: 11,3 prema 13,1 odsto. Najbliža prirodnoj stopi je Slovenija, gdje su dvije stope gotovo izjednačene - 4,0 prema 3,9 odsto, što ukazuje na to da je nezaposlenost blizu dugoročnog ravnotežnog nivoa.
U ostalim zemljama stopa nezaposlenosti niža od prirodne ukazuje na zategnuto tržište rada i može da stvori pritisak na rast plata i cijena. Razlike između stvarne i prirodne stope mogu da odražavaju i strukturne faktore, poput demografskih promjena, migracija i neusklađenosti vještina radnika sa potrebama poslodavaca.
Odgovor na pitanje iz naslova nije isti za cijeli region. Slovenija je jedina zemlja u kojoj je stopa nezaposlenosti praktično izjednačena s procijenjenom prirodnom stopom, pa se njeno tržište rada može smatrati uravnoteženim. U ostalim zemljama stvarna nezaposlenost je ispod procijenjenog prirodnog nivoa. To ukazuje na zategnuto tržište rada i pritisak na rast plata. Tu razliku, međutim, ne treba pripisivati samo velikoj potražnji za radnicima. Iseljavanje i starenje stanovništva smanjuju radnu snagu, pa nezaposlenost može da pada i bez većeg rasta zaposlenosti.
Daljnji pad nezaposlenosti u regionu zato će sve više zavisiti od strukturnih reformi, obrazovanja i zadržavanja radnika, a manje od samog privrednog rasta. Pritom, procjene prirodne stope zasnovane su na podacima za samo pet godina, pa ih treba tumačiti s oprezom.
