Produktivnost je jedan od najvažnijih pokazatelja dugoročnog ekonomskog razvoja, ali upravo na tom području Adria regija i dalje znatno zaostaje za ostatkom Evrope. Iako se često govori o velikom angažmanu zaposlenih, podaci pokazuju da problem nije količina rada, već njegova produktivnost - dakle možda i radite mnogo, ali dodatna vrijednost je dosta niža od prosjeka Evropske unije (EU).
Svaki zaposleni u Adria regiji prosječno ostvaruje 31.500 eura dodatne vrijednosti godišnje, dok prosjek EU iznosi 76.000 eura. Drugim riječima, zaposleni u Adria regiji doprinosi oko 2,4 puta manje dodatne vrijednosti od prosječnog zaposlenog u EU. To ne znači nužno da radimo manje, već da radimo znatno manje produktivno.
Glavni razlozi takvog zaostatka dobro su poznati: sporo uvođenje novih tehnologija, nedovoljna prilagođenost zaposlenih tehnološkim promjenama, prevelik državni i lokalni aparat te relativno nizak udio djelatnosti s visokom dodatnom vrijednošću. Dodatno opterećenje predstavljaju i ostaci ekonomskog modela iz ranijeg sistema, u kojem produktivnost i stvaranje veće dodate vrijednosti nisu bili među ključnim prioritetima, što je i danas vidljivo u dijelu kompanija i javnih institucija.
Često se upoređujemo sa Češkom i Poljskom kao primjerima uspješnih tranzicijskih privreda, ali i prema njima još uvijek znatno zaostajemo. Zemlje regije CEE4 (Češka, Poljska, Mađarska i Rumunija) ostvaruju nominalnu produktivnost od oko 46.000 eura po zaposlenom, što je za gotovo 50 posto više od prosjeka Adria regije. Ipak, trendovi posljednjih godina pokazuju određeni napredak. Godine 2021. produktivnost Adria regije iznosila je svega 61 posto prosjeka CEE4, dok je danas narasla na 68 posto. To znači da se jaz postepeno smanjuje te da, uprkos velikom zaostatku, konvergencija ipak postoji.
Velike razlike postoje i unutar same Adria regije. Slovenija i Hrvatska ostvaruju više od 80 posto prosjeka nominalne produktivnosti EU, dok se ostatak regije nalazi na približno polovini evropskog prosjeka. Takve razlike odražavaju različit nivo tehnološke razvijenosti, strukture privreda i efikasnosti javnog sektora.
Ohrabrujuće je što se rast produktivnosti posljednjih godina vidi i kroz realne pokazatelje. Realna produktivnost rada, koja prikazuje bruto dodatnu vrijednost po odrađenom satu prilagođenu promjenama cijena, raste u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji (dostupni podaci). To upućuje na zaključak da ekonomski rast posljednjih godina nije bio rezultat isključivo većeg angažmana rada i kapitala, nego i povećanja produktivnosti rada.
Najveći potencijal za daljnje povećanje produktivnosti nalazi se u ulaganjima koja prate svjetski tehnološki napredak. To prije svega podrazumijeva razvoj industrija s visokom dodatnom vrijednošću, poput proizvodnje električne opreme i napredne industrije, uz postepeno napuštanje sektora s niskom dodatnom vrijednošću, poput tekstilne i kožarske industrije.
Koliko je produktivnost važna za životni standard, pokazuje i poređenje dugoročnog rasta produktivnosti i BDP-a po stanovniku. Zemlje koje ostvaruju snažniji rast produktivnosti po pravilu bilježe i brži rast životnog standarda. Srbija i Poljska najbolji su primjeri takvog odnosa. U posljednjih deset godina obje zemlje ostvarivale su prosječnu godišnju stopu rasta realne produktivnosti od oko tri posto, što je pratio gotovo jednako snažan rast BDP-a po stanovniku.
S druge strane, Mađarska pokazuje kako privredni rast nije uvijek održiv ako nije praćen rastom produktivnosti. Visoka inflacija, politika subvencija i deprecijacija domaće valute ograničili su rast realne produktivnosti.
Velika očekivanja danas se polažu u vještačku inteligenciju kao alat koji bi mogao ubrzati rast produktivnosti. Međutim, ključni izazov neće biti sama dostupnost tehnologije, nego brzina njenog prihvatanja u poslovanju.
Trenutno oko 20 posto kompanija u EU s više od deset zaposlenih koristi neki oblik vještačke inteligencije. U Adria regiji situacija je slabija. U Srbiji i BiH AI koristi oko 10 posto kompanija, u Hrvatskoj 15 posto, dok je Slovenija jedina iznad evropskog prosjeka, s udjelom od 21 posto. Upravo će ubrzano usvajanje vještačke inteligencije i drugih tehnologija biti jedan od ključnih preduslova za povećanje produktivnosti u narednim godinama. Iako je konvergencija prema razvijenijim evropskim privredama započela, sadašnje stope rasta upućuju na to da će za dostizanje evropskog prosjeka biti potrebne decenije.
Osim ulaganja u ljudski kapital, regiji su potrebna snažna ulaganja u fizički kapital, tehnologiju i inovacije kako bi se privreda usmjerila prema djelatnostima s višom dodatnom vrijednošću. Upravo je to najveći izazov jer je organski prelaz prema takvim industrijama otežan dugogodišnjim odlivom kvalificirane radne snage, koji je znatno oslabio razvojni potencijal regije. Bez ubrzanog tehnološkog napretka, kvalitetnijeg obrazovanja i snažnijih investicija u sektore visoke dodatne vrijednosti, razlika u produktivnosti između Adria regije i ostatka EU teško će se značajnije smanjiti.
