Rasprave o tome koje oružje bi Evropska unija (EU) trebalo da iskoristi u sve bližem i sve neizbježnijem trgovinskom ratu sa Kinom zahuktale su se u Evropi, kako u naučnim institutima i na javnim diskusijama, tako i u diplomatskim krugovima iza zatvorenih vrata. Znaci promjene politike EU prema Kini sve su evidentniji čak u moćnim država članicama koje su dosad najviše profitirale od investicija u Kini, poput Njemačke. Međutim, ono što je prevashodna dilema Evropljana jeste kako da trgovinskim ratom ne naštete svojoj privredi, a da pritom efikasno spriječe da ih Kina ekonomski i trgovinski ne proguta i potpuno deindustrijalizuje.
U briselskim koridorima moći se već uveliko govori o tome da će na predstojećem samitu u četvrtak i petak šefovi država i vlada "evropske dvadesetsedmorice" dati nalog Evropskoj komisiji da razvije strategiju za sveobuhvatne zaštitne carine na kineski uvoz. Doduše, evropski lideri strahuju da to nazovu trgovinskom borbom ili ratom sa Kinom pa isključivo govore o tome da vode "stratešku debatu o pitanju globalnih makroekonomskih neravnoteža" a kao mjera se pominje donošenje "instrumenta za prekomjerne kapacitete" čiji pak očigledni cilj jeste da spriječi Kinu da namjerno prekomjerno proizvodi čelik i niz drugih proizvoda kako bi smanjila cijene i bankrotirala evropske rivale.
Ogromni trgovinski deficit EU sa Kinom Xi Jinpinga predstavlja dugoročnu, sistemsku pretnju ekonomiji EU, daleko nadmašujući opasnosti od carinskih prijetnji američkog predsjednika Donalda Trumpa, što tera čak i njemačke visoke zvaničnike da priznaju da "situacija više nije podnošljiva" te da "moramo da pokažemo da smo spremni da uzvratimo udarac".
Strah od imenovanja Pekinga
Osnova za odlučivanje na samitu biće nezvanični dokument, koji su krajem maja ostalim članicama predložile Španija, Italija, Holandija, Francuska i Litvanija, a u kojem se navodi da EU mora da ojača svoju trgovinsku odbranu, potencijalno stvori novi alat za rješavanje poremećaja na tržištu i zauzme čvršći stav prema "sistemskom i strukturnom industrijskom prekomjernom kapacitetu", što su fraze koje se često uzimaju kao eufemizam za Kinu i njenu ekonomsku i trgovinsku politiku.
U međuvremenu Poljska je podržala ovaj prijedlog dok je Španija, koja je primila milijarde evra kineskih investicija u projekte digitalne i energetske infrastrukture, praktično povukla svoju podršku ovoj francuskoj inicijativi.
Bloomberg
"U ovoj fazi nije bilo konkretne političke podrške bilo kom nezvaničnom dokumentu", rekao je u Berlinu Carlos Cuerpo, ministar ekonomije i trgovine Španije, koja se često smatra državom članicom EU koje su najprijateljskije nastrojene prema Kini te da premijer Pedro Sanchez sve čini da njegova zemlja bude među najprijemčivijim za kineske investicije, posebno u sektoru solarnih panela i automobilske industrije. "Razumijemo da EU mora da se pojača, a to znači da moramo da razgovaramo, od ravnopravnih do ravnopravnih, na ravnopravnoj osnovi sa Kinom i SAD... Moramo da sarađujemo sa kineskim vlastima".
I dok Španija očigledno pokušava da profitira od saradnje sa Kinom kao što je to nekad profitirala Njemačka, zvanični Berlin sve očiglednije shvata da više ne profitira od ove saradnje te da se očekuje da će ove godine njemački trgovinski deficit sa Kinom premašiti 100 milijardi evra.
Ipak, Berlin ali i mnoge druge evropske prestonice nastoje da veoma oprezno postupaju prema Kini pa čak belgijski premijer Bart De Wever ističe da se mnogi ustežu da imenuju Kinu kao problem. On je rekao da je razočaran kada je čuo da je francuski predsjednik Emmanuel Macron pokrenuo novi plan uključivanja Kine u koordinacione napore prije sastanka G7, dodajući da Evropljani preduzimaju mnogo inicijativa ali da je vrijeme da "usvojimo strategiju".
"Kina ne preduzima mnogo inicijativa. Ovi ljudi imaju strategiju. A strategija će pojesti naše inicijative za doručak", rekao je De Wever na debati u organizaciji "Prijatelja Evrope" i Instituta Jacques Delors, ističući i ranije da lideri EU mora da prizna "sistemsku prijetnju na nivou Evropskog savjeta i da djeluje po njoj kako bismo spasili naše industrije". "Nazvali su to geoekonomskim neravnotežama, samo da ne pominjem Kinu po imenu, jer se toliko plašimo da se ne usuđujemo ni da to uradimo".
Bloomberg
Belgijski premijer je optužio SAD i Kinu da koriste ekonomsko oružje da bi dominirale svijetom i nametnule "osvajanje zavisnošću" putem ekonomskog zastrašivanja, prekomjernog subvencionisanja i protekcionizma. Kako kaže, Peking to radi suptilnije od Vašingtona i predstavlja "akutniju" prijetnju, upozoravajući da nijedna tržišna ekonomija ne može da replicira obim kineske proizvodnje, potkrepljene ogromnim državnim subvencijama.
Za De Wevera, EU bi trebalo da "ubrza" postojeće instrumente trgovinske zaštite asertivnije, diverzifikuje lance vrijednosti, insistira da kompanije iz EU dobiju isti pristup tržištu u Kini kao što kineske imaju u Evropi i smanji zavisnost Evrope od strateških sektora, ali i da u tom procesu ne bi trebalo da se upušta ni u rat subvencijama sa Kinom, niti da uvodi protekcionističke barijere za trgovinu.
Kraj ere naivnosti
Belgijski premijer dodaje da je Njemačka, a ne Belgija, više izložena prijetnji iz Pekinga, pošto je svoju industrijsku ekonomiju izgradila upravo na sektorima gde se Kina "najagresivnije širi", kao što su automobili, hemikalije i čiste tehnologije.
Nova analiza OECD-a pokazuje da je oko 60 procenata globalnog tržišnog udjela, koji su kineske kompanije ostvarile u posljednjih 20 godina, direktno posljedica kineskih državnih subvencija, a negativne posljedice toga naročito osjeća njemačka industrija. Prema proračunima Njemačkog ekonomskog instituta (IW), Njemačka je vjerovatno izgubila približno 400.000 radnih mjesta u industriji između 2019. i 2025. godine isključivo zbog trgovinske politike Kine.
"Najveći dio deindustrijalizacije u Njemačkoj stoga potiče od Kine", kaže istraživač IW-a Juergen Matthes, a prenio njemački ekonomski dnevni list "Handelsblatt".
Bloomberg
Prema riječima Manfreda Webera, predsjednika desnocentričke grupe Evropska narodna partija u Evropskom parlamentu, inače člana demohrišćanskog bloka njemačkog kancelara Friedricha Merza, EU mora "odlučno i bez oklijevanja" da sprovede stroge instrumente trgovinske politike.
"Era naivnosti je završena", rekao je on za nedjeljno izdanje tabloida "Bild", ističući da "Evropa mora da otvori novo poglavlje u svojim odnosima sa Kinom" te da trgovinski deficit od "skoro milijardu evra dnevno" ugrožava industrijsku bazu Evrope i visokokvalitetna radna mjesta. "Ili ćemo uzvratiti udarac, ili će Kina osakatiti dijelove naše industrije".
Prema Weberovom mišljenju, Evropa ima značajan uticaj te da pristup jedinstvenom tržištu EU ostaje vitalan za Kinu.
"Kini smo potrebni", rekao je on, tvrdeći da bi ovu zavisnost trebalo iskoristiti da bi se osigurala fer konkurencija.
Weber posebno ističe evropske carine na kineska električna vozila kao primjer vrste alata koje Brisel treba da bude spreman da koristi šire, a možda čak i proširi.
Promjena kursa postaje očigledna, posebno u Njemačkoj gdje i kancelar Merz više ne isključuje zaštitne carina protiv Kine, dok se oštriji stav EU prema Kini po prvi put priželjkuju i pojedini najveći njemački automobilski giganti, poput, Volkswagena, koji su dosad bili najžešči protivnici bilo kakvog trgovinskog sukoba sa Kinom.
"Branićemo naše interese i našu industriju od trgovinskih praksi koje dovode do narušavanja konkurencije. Na Evropskom savjetu ćemo govoriti o tome kako možemo proširiti naš alat", rekao je Merz u Bundestagu, što su posmatrači ocijenili kao spremnost Merza za strožu politiku prema Kini.
Razloga za promjenu stava Berlina ima napretek. Bankrotstva firmi u Njemačkoj rastu iz mjeseca na mjesec i na rekordnim nivoima su, dok je u 2025. godini ostalo bez posla 143.000 zaposlenih u industriji. Štaviše, da se kriza osjeća uzduž i preko cijele njemačke ekonomije svjedoče podaci da je u prvom kvartalu 2026. godine u Njemačkoj ukinuto čak 486.000 radnih mjesta, prije svega u industrijskoj proizvodnji, građevinarstvu i sektoru usluga. U odnosu na isti period prošle godine, broj zaposlenih je pao za 120.000, kao i broj samozaposlenih za 37.000. što analitičari ocjenjuju za upozoravajući signal.
I dok jedni za sve krive Kinu za probleme u Njemačkoj i širom EU, drugi ukazuju na visoke troškove energije u Evropi, sporu i komplikovanu birokratiju, kao i neuspjeh u inovacijama ili integraciji novih tehnologija. Međutim, u tome što je prošle godine trgovinski deficit EU u robnom razmjeni sa Kinom iznosio oko milijardu evra dnevno – otprilike dvostruko više nego prije pandemije – u dobroj mjeri je posljedica toga što je Njemačka posebno zabilježila stalni porast uvoza iz Kine i nagli pad izvoza u tu zemlju.
Kontraudar, ali koji?
Evropski lideri zaziru od jakog kontraudara Kini jer u mnogome zavise od uvoza kineskih sirovina, dijelova i rijetkih materijala pa bi otvoreni trgovinski rat direktno naštetio evropskim prerađivačkim preduzećima. Ipak, postepeno jača saglasnost da prijetnja nadmašuje zabrinutost zbog odmazde.
Predstavnici njemačke industrije sve otvorenije govore da će "suočavanje sa Kinom biti skupo u svakom slučaju, ali što duže čekamo, to će biti skuplje".
Bloomberg
U EU se razmatra nekoliko opcija. Jedna je da EU snažnije koristi postojeće instrumente za zaštitu trgovine mjerama protiv subvencija i dampinga, ali ih pojedini zvaničnici upoređuju sa "uzimanjem male kašičice da se iz čamca izvuče voda". Druga opcija je da se odbrambene trgovinske mjere dopune industrijskom politikom, to jest da se neke javne nabavke uslove lokalnim sadržajem tako da se time, primjera radi, podstakne stvaranje evropskog lanca snabdijevanja poluprovodnicima. Kao treća i u Parizu najčešće pominjana mogućnost navodi se razvoj jačih barijera protiv naglog rasta uvoza, ali teško je tačno definisati koncept ovih mjera tako da bude zaista upotrebljiv.
U analizi Centra za evropske reforme, stručnjaci Sander Tordoir i Bred Setser, istraživački centar, predlažu uvođenje evropske verzije američkog alata iz odjeljka 301 Trgovinskog zakona 1974. godine koji omogućava Vašingtonu uvođene sveobuhvatnih carina kako bi se suprotstavilo praksi koja šteti američkoj trgovini.
"Postoji sve veći konsenzus da novi kineski šok odjekuje na globalnim tržištima robe. Nigdje taj šok nije posljedičniji nego u Njemačkoj. Njeni proizvođači u osnovnim industrijama – automobilima, mašinama, hemikalijama i avionima – istovremeno se istiskuju iz Kine i drugih stranih tržišta, kao i kod kuće", ističu Setser i Tordoir, dodajući da se šok samo pogoršava, budući da su analitičari ranije procijenili da će Kina do kraja decenije izvoziti 10 miliona automobila godišnje, a toliko kineski izvoz u četvrtom kvartalu 2025. godine, na godišnjem nivou, već je dostigao tu granicu.
Prema ocjeni ovih eksperata, Berlin se dugo mučio da jasno sagleda problem, jer je kao arhetipska svjetska ekonomija sa suficitom, Njemačka sebe vidjela kao dio koalicije zemalja izvoznica i opirala se kontroli politika koje podržavaju velike trgovinske suficite.
"Ali kineski suficit sada nadmašuje njemački", ističu oni i primjećuju da Njemačka i dalje ostaje neodlučna, čak i kada je "Kina već pojela veliki dio ručka njemačke industrije i sprema se da počne sa večerom". "Njemačka se suočava sa strukturnim šokom potražnje od strane državno deformisanog rivala koji se ne može riješiti kao prethodni izazovi konkurentnosti: Berlin i Brisel moraju ili da pojačaju svoju trgovinsku odbranu i industrijsku politiku ili da se pripreme da nadoknade socijalne i ekonomske troškove deindustrijalizacije pod uticajem Kine".
Berlin i Madrid kao kočničari
Evropski konsenzus po pitanju Kine je poprilično krhak te malo ko vjeruje da je EU spremna da aktivira moćne instrumente.
"Evropi je potreban zaštitni zid protiv Kine", ističe u "Handelsblattu" njemački spoljnopolitički komentator Thorsten Benner, dok primjećue da njemačka ministarka ekonomije Katherina Reiche upadljivo ne izgovara ni riječ o tome kako se nositi sa Kinom, koja sistematski stiče prednosti kroz ograničenja pristupa tržištu, subvencije i manipulaciju deviznim kursom.
Bloomberg
U određivanju evropskog odgovora će, kako se čini, presudnu ulogu imati Njemačka i Španija, koje se najviše plaše da bi odmazda mogla da dovede dijelove njihovih industrija do zastoja.
I dok će Berlin i Madrid biti najveći kočničari moćnih mjera, u Evropskoj komisiji nastoje da provjere svaku subvenciju, finansiranje projekta ili davanje razvojne pomoći trećim zemljama kako sredstva EU ne bi indirektno koristila kineskim firmama. Tako je veliku pažnju u Briselu privuklo to što je razvojna pomoć EU data Senegalu za nabavku 380 autobusa na prirodni gas zapravo otišla u kineske ruke, jer je jeftinija kineska ponuda prevladala nad evropskim konkurentom.
"Evropska razvojna pomoć koju finansiraju poreski obveznici ne smije koristiti kineskim kompanijama", istakao je Weber, dodajući da u budućnosti "svako ko želi da prodaje u Evropi mora da igra po evropskim pravilima".
A to očigledno važi i za treće zemlje u kojima Kina investira, poput Maroka u koji se slilo oko 5,2 milijarde evra kineskih investicija u proizvodnju električnih vozila što je dovelo do toga Maroko prošle godine pretekne Južnu Afriku kao najvećeg proizvođača automobila u Africi. Evropski komesar za trgovinu Maroš Šefčovič je stoga već upozorio da je doprinos Maroka prekomjernoj ponudi kineske industrije "veliko, veliko pitanje" za ekonomiju EU te da je EU potreban poseban instrument kako bi se kompanije primorale da diverzifikuju svoje dobavljače i da se izbore sa prekomjernim oslanjanjem na Kinu.
.webp){kind=icon}
