Bokserska sala bila je početak moje borbe s menopauzom

Za žene trening snage poslije 50-te godine znači jako naporno vježbanje, bolne zglobove i učenje kako da se izborimo za svoje mjesto u muškom okruženju.

Mladić koji radi u teretani je sjeo naspram mene za mali sto u uglu teretane i nagnuo se ka meni, kao da smo stari prijatelji, povjerenici. "Reci mi", šapnuo je, 'Kako se osjećaš?"

Nisam bila sigurna na šta misli ovaj mladi čovjek zaposleni u teretani. Upravo sam završila kratak probni trening sa Muay Thai instruktorom, da odlučim da li želim da se upišem. Bile smo u klimatizovanom prostoru u Singapuru i nisam se ni oznojila. "Osjećam se… okej", odgovorila sam nesigurno.

"Ne, ne", rekao je "Kako je raditi ovo u tvojim godinama? Znaš, da li se umaraš? Da li boli?" Trgla sam se. Nastavio je: "Znaš seriju The Rookie ("Novajlija"), je l’ tako?"

Nisam znala, ali sada znam. Nakon što sam ga saslušala dok mi je nudio skupu mjesečnu članarinu, ubacila sam bokserske rukavice u ranac, izašla i sakrila se iza ugla dok sam guglala o seriji koja je o muškarcu u srednjim četrdesetim koji postaje najstariji regrut u policiji Los Anđelesa.

Momak je bio samo radoznao, ali ta radoznalost me je pogodila. Bila je to samo jedna u nizu situacija tokom posljednje decenije od čudnih do neprijatnih, dok sam pokušavala da ostanem jaka i u formi kroz perimenopauzu i menopauzu: boreći se sa bolnim koljenima, kukovima, gojenjema, umorom, mentalnom maglom, anksioznošću i sve prisutnijim osjećajem starenja.

Kada je moja majka prolazila kroz menopauzu, o tome se govorilo tiho, jedva se pominjalo. Voljeli smo je, ali bila je uglavnom sama u nečemu što nismo razumjeli. Danas je situacija drugačija: menopauza se više ne skriva, možemo da pričamo o tome sa ljekarima, poslodavcima, porodicom i prijateljima.

Sada znamo da menopauza donosi različite simptome, da počinje u različitim godinama i da svaka žena prolazi kroz nju drugačije. Ipak, jedno je jasno fizička aktivnost je izuzetno važna za žene poslije 40-te godine, posebno za one koje ranije nisu bile aktivne.

Iako još postoje rupe u istraživanjima, studije jasno pokazuju da su trening snage i otpora ključni za očuvanje mišića, gustine kostiju i ravnoteže. Neki stručnjaci čak tvrde da je trening snage važniji od kardio treninga kako žene stare.

Moja odluka da uđem u svijet tegova, boksa i Muay Thaija poklopila se sa tim saznanjima. Godinama sam trčala, ali su koljena i kukovi počeli da bole, a ravnoteža više nije bila ista. U isto vrijeme, industrija vezana za menopauzu je eksplodirala procjenjuje se da će vrijediti više od 24 milijarde dolara do 2030. godine.

Mediji i društvene mreže puni su savjeta, ali i proizvoda koji obećavaju čuda. Dobra strana je što znamo da nismo same. Loša strana je osjećaj pritiska da stalno moramo nešto da radimo i popravljamo.

Danas se od nas ne samo očekuje, već se i insistira: diži tegove, treniraj boks, radi HIIT, jogu, Pilates, ulazi u ledene kupke… U toj "meno-maglici" sam se potpuno bacila na treninge prvo u Singapuru, zatim u Londonu, pa opet u Singapuru.

Bilo je nagrađujuće, ali i zastrašujuće i često usamljeno.

 

Rekli su ‘muški prostor’ — ona je čula ‘izazov prihvaćen'! | Depositphotos

Posebno kada uđeš u prostor koji je tradicionalno muški. Znati da treba da treniraš i zaista to raditi nije isto. Vrlo brzo sam izašla iz zone komfora. 

Moje putovanje počelo je 2016. u ranim četrdesetim. Mjesecima sam prolazila pored Muay Thai teretane dok nisam skupila hrabrost da uđem. Svi su bili mladi, fit, cool. Povela sam ćerku kao "zaštitu". Ona je odustala poslije šest mjeseci. Ja nisam.

Bezbroj puta sam bila jedina žena u grupi. Često posljednja koju neko želi za partnera. Isto je kao u školi, čekaš da te neko izabere, nadaš se da nećeš biti posljednja. Često sam završavala sama, trenirajući na vreći.

U Londonu sam probala više teretana. U jednoj su me odmah izgrdili jer sam prešla preko strunjače u patikama. U drugoj niko nije htio da trenira sa mnom. Otišla sam.

U trećoj sam upoznala trenera koji me je uputio najboljim borcima i tu sam ostala.

Godinama sam nailazila na razne tipove ljudi: onog koji sve objašnjava, onog koji nestane kada treba raditi u paru, onog koji "dokazuje ravnopravnost" udarajući previše jako…

Ali bilo je i onih drugih dobrih, podržavajućih.

Pitali su me zašto ne idem u ženske teretane. Istina je nema ih mnogo blizu mene. A iskreno, uživam i u treniranju sa muškarcima. Naučila sam mnogo.

I možda najvažnije prestajem da imam osjećaj da moram stalno da se dokazujem.

Slomila sam stopalo prošle godine na treningu. Ipak, sada u ranim pedesetim, postala sam pomalo opasna.

Refleksi su mi bolji nego u dvadesetim. Koordinacija takođe. Negdje ispod svega toga krije se snaga koju ranije nisam imala.

Vratila sam se u Singapur prije nekoliko mjeseci i konačno našla dobru teretanu. Mala je, jednostavna, ali sa odličnim trenerima koji ispravljaju i muškarce kada griješe, a ne samo mene. Na kraju svakog treninga svi se pozdravljamo udarcem pesnice.

Možda zvuči jednostavno, ali znači jedno: svi zaslužujemo da budemo tu!