Kako prilazim zgradi Bloomberga u Londonu, osjećam laganu tremu dok se spremam za razgovor s violinistom Romanom Simovićem, ali ne zbog samog intervjua, već zato što, zbog potrebe snimanja, donosi i svoju violinu. Znam da je taj Stradivarijev gudaći instrument iz 1709. godine, u vrijeme kada mu ju je ustupio vlasnik, bivši direktor Bank of Americe Jonathan Mould, vrijedila šest milijuna dolara. Iako velika zvijezda u svijetu klasične glazbe, Simović je srdačan i neposredan. Odmah kaže da danas violina vrijedi barem četiri puta više, ali i da se ne brinem jer je osiguranje plaćeno – ponosni vlasnik snosi taj trošak. Ipak, žurim u zgradu; u svakom slučaju, želim što prije saznati zašto instrumenti poput toga postaju iznimno važni investicijski alati, ravnopravni drugim klasama imovine.
Violinist Roman Simović
Nagrađivani violinist i koncertni majstor Londonskog simfonijskog orkestra rođen je u Moskvi, ali je dobar dio života proveo u Podgorici, odakle ga je put odveo natrag u Moskvu, a potom u London, odakle njegova virtuoznost i muzikalnost vode na sve kontinente i nastupe na vodećim svjetskim pozornicama poput Carnegie Halla, Koncertnog zala Marijinskog teatra u Sankt Peterburgu i Velike opere u Tel Avivu.
Simović je više od deset godina profesor na Royal Academy of Musicu u Londonu i iza sebe ima nekoliko CD-a u suradnji s izdavačem LSO Live. U razgovoru za Bloomberg Adria Leaders otkriva "zašto je biti Novak Đoković u glazbi još teže nego u sportu" te tko su "moderni Mediciji" koji ulažu u očuvanje i promociju umjetnosti upravo kroz kupnju dragocjenih instrumenata i davanje na korištenje iznimnim umjetnicima.
Podsjetimo, Medici, čuvena talijanska bankarska dinastija, bili su mecene umjetnika i znanstvenika, od Leonarda Da Vincija do Galilea Galileija, a financirali su i nastanak opere. Među današnjim Medicijima su i Jeff Bezos te David Rubenstein, koji su nedavno investirali upravo u violine. Jahte, vile, pa i svemirske letjelice, to je očekivano, ali klasična glazba? Pitam se: što ti investitori znaju što mi ne znamo?
Roman Simović s kraljicom Elizabetom II. | Roman Simović
Kako bih provjerila, kontaktirala sam i s Timom Inglesom iz londonske tvrtke Ingles & Hayday, glavnog konzultanta Sotheby’sa za odjel glazbenih instrumenata, koji se bavi i aukcijama, autentifikacijom i prodajom vrhunskih instrumenata. Tvrdi da je posljednjih godina primijetio povećano zanimanje za glazbene instrumente kao financijsku investiciju.
"To je uglavnom potaknuto činjenicom da, kako ti instrumenti postaju skuplji, glazbenici koji ih koriste sve ih teže mogu priuštiti, pa im je potrebna financijska potpora da bi nabavili dobar instrument. To može biti privatni sponzor, skupina investitora, zaklada ili financijska institucija, a ti su ljudi često zainteresirani i za filantropsku stranu posudbe dobrog instrumenta talentiranom glazbeniku, ali i za investicijski potencijal", kaže Ingles.
U posljednjih stotinjak godina ništa nije moglo parirati Stradivariju kao investiciji, smatra Tom Ingles iz Ingles & Haydaya | Ingles & Hayday
Pitam Simovića ograničava li rad na takvom instrumentu umjetničku slobodu i koliko su važni kvaliteta i očuvanost, s obzirom na to da govorimo o instrumentima starima i po nekoliko stoljeća. Stanje je, kaže, iznimno važno, a posebno ističe unutrašnjost samog instrumenta. "Kad svirate na njemu, djeluje kao da ima svoj unutarnji svijet", kaže slavni umjetnik.
Ingles nadodaje: "Mala pukotina preko zvučne šipke na stražnjoj strani instrumenta može smanjiti vrijednost i za 50 posto. Porijeklo i 'svirljivost' također su bitni, ali obično neće utjecati na vrijednost više od 20 do 30 posto. Naravno, osim ako ne govorimo o Mozartovoj violini…"
Koje violine imaju najveću vrijednost i potencijal?
Poznato je da se Stradivarijeve violine, sa svojom dubinom i toplinom, smatraju najboljim instrumentima koje je Stradivari izradio, a Antonio Stradivari bio je najbolji među najboljima. On i njegova radionica proizveli su oko 900 violina tijekom 17. i početkom 18. stoljeća. Kako je više od trećine izgubljeno tijekom vremena, a još oko trećine nalazi se u muzejima diljem svijeta, ostaje, ako dobro računam, samo oko 300 violina dostupnih privatnim kolekcionarima. Je li to dovoljno i znamo li gdje su?
"U posljednjih stotinu i nešto godina vjerojatno ništa nije moglo parirati Stradivariju kao investicija", kaže Ingles, ali dodaje da su i najbolji majstori iz 19. i 20. stoljeća, poput Giuseppea Roca, Jean-Baptistea Vuillaumea, Giuseppea Fiorinija i Leandra Bisiacha, doživjeli golem rast vrijednosti u posljednjih 30 do 50 godina.
Ingles ističe poznatog francuskog majstora gudačkih instrumenata Vuillaumea kao zanimljiv primjer. Kaže da je izrađivao izvrsne kopije Stradivarija i Guarnerija u Parizu između 1825. i 1875. godine, koje su, naravno, znatno jeftinije od originala. "Kad sam se pridružio Sotheby’su 1994. godine, mogao si kupiti Vuillaumeovu violinu za oko 30 tisuća funti na dražbi, a posljednjih nekoliko godina prodali smo dvije njegove violine za oko 400 tisuća funti – jednu na dražbi, a drugu privatno."
Samo dobri akordi: izložbeni prostor Ingles & Haydaya u kojem se čuvaju kolekcionarski dragulji | Kompanija
Procjena autentičnosti zlata vrijedi
I danas ima krivotvorina, upozoravaju sugovornici i savjetuju provjeru dokumentacije te angažiranje stručnih procjenitelja i konzultanata.
"Jedan od naših ciljeva kada smo prije gotovo 14 godina osnovali Ingles & Hayday bio je pružiti otvorene i iskrene savjete glazbenicima, kolekcionarima i investitorima u svijetu koji ponekad ima reputaciju 'dima i ogledala'", kaže Ingles. Dodaje da ne naplaćuju usmeno mišljenje o bilo kojem instrumentu te da rado savjetuju o njegovu mogućem investicijskom potencijalu.
"Pozicija aukcijske kuće s aktivnom privatnom prodajom pruža nam jedinstven uvid u cijelo tržište, što može biti korisno ljudima koji žele kupiti ili prodati", kaže, dodajući da izdaju i certifikate autentičnosti, ali i surađuju s drugim neovisnim stručnjacima "kako bi kupci imali sigurnost da dobivaju barem dva usklađena mišljenja pri značajnoj kupnji".
Violinski rekordiGodine 1879. mađarski violinist Joseph Joachim izveo je praizvedbu Violinskog koncerta u D-duru svojeg prijatelja Johanna Brahmsa, koji je osobno dirigirao. Taj se koncert danas smatra jednim od najikoničnijih djela klasične glazbe ikada izvedenih na violini, a Joachim ga je svirao na Stradivarijevoj violini. Danas poznata kao Joachim-Ma Stradivari, ta je violina prodana na dražbi Sotheby’sa u New Yorku u veljači ove godine za 11,25 milijuna dolara. Trenutačni rekord drži Lady Blunt Stradivari, nazvana po bivšoj vlasnici i unuci Georgea Byrona, koja je prodana za 15,9 milijuna dolara 2011. godine.
|
Što stariji instrument, to bolji
Osim autentičnosti i stanja instrumenta, sljedeći su čimbenici važni kada je riječ o investicijskoj vrijednosti.
"Stari instrumenti koji su još uvijek u vrlo dobrom stanju izuzetno su traženi i zadržat će svoju vrijednost. Zatim dolazi porijeklo, tj. je li instrument nekad pripadao nekoj poznatoj osobi, ali to se uglavnom odnosi na skuplje instrumente. Uza sve te čimbenike ide i zvuk: instrument koji ne zvuči dobro teško će se prodati, no vješt ga majstor često može doraditi i poboljšati mu zvuk."
A kad je zvuk u pitanju, Simović i njegova violina u apsolutnoj su sinergiji. Umjetnik se upravo vratio s turneje u Rio de Janeiru, a čeka ga uzbudljiv ostatak godine i novi CD koji izlazi 28. kolovoza, sa sonatama Eugènea Ysaÿea za solo violinu.
Jesu li komercijalni projekti dovoljni da opravdaju poslovno male plaće u institucionalnim angažmanima? Simović kaže da je konkurencija uvijek velika, a pozicija poput njegove u pet najboljih simfonijskih orkestara na svijetu otvara se vrlo rijetko. Osim kvalitete samog instrumenta, ističe važnost menadžera i cijelog tima koji osigurava dovoljan broj komercijalnih nastupa tijekom godine.
Podrška karijeri talentiranog glazbenika dodatni je bonus
"Kod mladih talenata važno je početi što ranije", kaže Simović i navodi primjer petogodišnjeg maestra Aleca Van Khajadouriana, koji je krajem srpnja nastupio u Carnegie Hallu. "Nastupi su dobra prilika da umjetnik bude zapažen." Ingles potvrđuje da investitori uglavnom upoznaju talentirane glazbenike na koncertima te da ideja pomoći im pri kupnji ili korištenju kvalitetnog instrumenta predstavlja prirodan nastavak njihove zajedničke ljubavi prema glazbi. Kaže i da je izuzetno rijetko da oni koji nisu zainteresirani za klasičnu glazbu budu otvoreni za ulaganje u violine.
"Klasični financijski investitori mogu biti frustrirani nedostatkom likvidnosti na našem tržištu – ne možeš prodati violinu preko telefona kao dionice, moraš čekati pravog kupca", kaže Ingles.
Za one koji se odluče na ulaganje, osim mogućnosti da pomognu karijeri talentiranog glazbenika, važan je i podatak da je klasična glazba umjetnička forma koja će trajati zauvijek. Uz rastući globalni interes, to jamči da će ti instrumenti biti izvrsna investicija. "Općenito, rekao bih da ulaganje u violinu, violu ili violončelo može biti izuzetno ispunjujuće na više načina. Oni su često prekrasna umjetnička djela koja se mogu cijeniti estetski, ali kad se doda njihova osnovna funkcija stvaranja glazbe, postaju jedinstveni u svijetu umjetnosti – to su antikviteti koji se i danas koriste i koji donose zadovoljstvo vlasnicima, znalcima i publici", zaključuje Ingles.
Simović to potvrđuje – razgovor završava izjavom da je "izuzetno privilegiran što može svoju virtuoznost iskazati upravo na tom instrumentu".
Ako poslušate njegovu glazbu, shvatit ćete da, kad sljedeći put čujete kako neki milijarder financira operu ili kupuje violinu staru stoljećima, to ne treba odbaciti kao puko razmetanje. Oni igraju dugoročnu igru koja spaja bogatstvo, prestiž i duboko poštovanje prema nečemu što je nadživjelo carstva i epohe. I svakako znaju što vrijedi slušati – na zadovoljstvo svih nas.
.webp){kind=icon}
