Vinarije u Sjevernoj Makedoniji imaju plan B - vino više nije dovoljno

Ukupni kapaciteti za proizvodnju vina u Sjevernoj Makedoniji su oko 180 miliona litara, proizvede se nešto više od 50 odsto, a flašira preko 65 miliona, koliki je otprilike i ukupan izvoz uključujući rinfuzu. U zemlje Balkana ide oko 20 miliona litara, u zemlje EU dva puta toliko, dok se u ostatak svijeta plasira tek nešto više od milion litara. Flaširana vina najviše odlaze u Srbiju, a rinfuza u Njemačku.

Od oko 180.000 gazdinstava u Sjevernoj Makedoniji, nešto više od četvrtine se bavi vinogradarstvom i vinom, a od 28 vinarija registrovanih 2003. godine, pa 76 u 2019. godini, ukupan broj velikih i malih popeo se na oko 180.

A dok konzumacija vina globalno u svijetu drastično pada, makedonski vinari se sve više okreću vinskom turizmu. Nesnosne gužve na graničnim prelazima tokom ljetnjih mjeseci ka Grčkoj mogle bi da dio turista upute ka povardarskim vinarijama i onima kraj trase auto-puta E-75. Uostalom, tokom posljednjih 15 godina, makedonski vinari kao da su predosjetili da je neophodno potražiti izlaznu soluciju ukoliko čisto vinska priča krene naopako. Što se upravo i događa, prvenstveno u sferi crvenih vina. Pije se sve manje, ali moguće je i sve bolje, vina koja su do juče na zapadu koštala 1.000 ili dvostruko više dolara mogu se danas naći i za dvadesetak. No, čak ni to Generaciju Z, izgleda neće nagnati da se okrene vinu.

Od čaše do turizma

Vodeći primjeri usmjerenja ka vinskom turizmu možda jesu veliki proizvođači poput Chateau Kamnik u Skoplju, Chateau Sopot u Velesu, vinarije Lazar i Stobi u Gradskom, Tikveš u Kavadarcima, Popova Kula i Kraljica Marija (vinarija Aleksandra Karađorđevića izgrađena 1925. godine) u Demir Kapiji, te butik vinski podrum Popovi, ali prava atrakcija za lokalno stanovništvo koje dolazi na prag vinarskih vizbi (vinskih podruma) radi kupovine vina, pa vinskih turista koji posjećuju region i tranzitnih putnika, zapravo su male vinarije. Ukupno njih stotinak kapaciteta do 50.000 litara.

Vinogradi Lepovo, jedni od najboljih u Tikveš regionu | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

Jedinstveno iskustvo, prilika da se na licu mjesta vidi kako se proizvodi vino i čuju bajkovite ili istorijske priče bogate vinske tradicije, dugo se pamti. Pamti se naravno i lokalna gastronomija, a  ponajviše poznato makedonsko gostoprimstvo koje i dalje egzistira uprkos trendovima globalnog svijeta i tržišta.

Pritom raste interesovanje za autohtone i regionalne sorte koje su nekada carevale ovim prostorima. Stanušina, kao jedina autohtona sorta je vraćena iz zaborava i ima je na oko 500 hektara koliko ima i prokupca. Dominantni vranac na preko 7.500 hektara, kratošija i raritetni primjerci plovdine, uz merlo, kaberne sovinjon i pino noar čine crveni dio vinskog portfolija na koji otpada 60 odsto ukupne proizvodnje. U bijelom su najrasprostranjenija smederevka (5.400 hektara), rajnski rizling, šardone, rkaciteli, temjanika, italijanski rizling, župljanka, žilavka, sovinjon blan, belan (grenaš blan) i sve više pino griđo. Ukupno 81 odobrena i registrovana sorta po podatku iz 2022. godine.

Sindrom gostoprimstva zvani makedonska trpeza | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

Realno je da će vas vinsko putovanje Sjevernom Makedonijom najčešće voditi dolinom rijeke Vardar, najvećim Tikveškim regionom u kom se nalazi 87 odsto loznih nasada. Regioni Skopje, Veles, Ovče polje, Strumica-Radoviš, Gevgelija-Valandovo i Kačani-Vinica čine ostatak viogradarske površine.

Sve bolja povezanost, izgradnja auto-puta Skopje – Ohrid u punom jeku, gdje sve vrvi od mašina i radnika, kao i kapitalni projekat (dio koridora 10 D) i radovi na dionicama Tikveš (Kavadarci i Negotino) - Prilep – Bitolj – Ohrid, samo će doliti "ulje na vatru" ove vinske priče.

Gostoljubivost kao sindrom

A ima zbilja šta da se vidi. Kao prvo nevjerovatna geografija. Pomjeranje tektonskih ploča, krivih za tragične zemljotrese 1913. godine, pa u Skoplju 1963. ili onaj u III vijeku koji je doveo do toga da kasnije nestane i antički grad Stobi, učinile su da blago nabrane i "ćelave" padine prekrivene oprženom žutom travom, povremeno podsjećaju na tlo neke nepoznate planete. Pogotovo kad se u sliku ukomponuju zeleni vinogradi i čempresi uz drugo visoko drveće što iznad njih izviruje. Prizor oduzima dah kod sela Kurija blizu Negotino. Opet, nepravilno izlomljeni venci, kubistički prikazi planina oko Prilepa potpuno su druga dimenzija prije nego izađete pred plavetnilo Ohrida, ili nekih manjih jezera poput Tikveškog ili Veleškog.

Aleksandar Velinovski, komesar budućeg paviljona Severne Makedonije na EXPO 2027 | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

"Fokus nam je naravno na trasi autoputa E-75 gdje bi željeli barem dva do tri dana da zadržimo turiste koji putuju kolima ka Grčkoj, a ne da samo protutnjaju kroz Makedoniju ili mali dio njih samo prespava u Velesu. Za početak moramo razumjeti potrebe tih ljudi koji dolaze i prolaze i da se na te potrebe adekvatno odgovori", objašnjava Aleksandar Velinovski, marketing menadžer, predstavnik prostora Public Room u Skopju, ali i komesar budućeg paviljona ove zemlje na EXPO 2027 gdje će dio biti predviđen za prezentaciju makedonskih vina sa posebnim osvrtom na male vinare.

Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

"Moramo se prikazati u najboljem izdanju, ono što jesmo danas. Bez lažnog sentimenta, već kao mlada kultura i progresivna sila što faktički jeste, a lijepo se može vidjeti na vinskoj turi kroz našu zemlju. Kod malih vinara komunikacija je najvažnija što bih ja nazvao - iskustveni turizam. Ovdje i dalje možete dobiti odličan paradajz za 30 centi po kilogramu, fantastičan sir, organsko voće i povrće, ali mi konstantno imamo želju da se dokažemo kao da se do sada nismo dovoljno pokazali u tom kontekstu. Kako u malim mjestima, tako i u Skopju, postoji taj sindrom gostoljubivosti koji vidim kao prednost i neobično važan atribut za zemlju poput naše koja nema masovni turizam i nikada neće biti Italija ili Palma de Majorca," objašnjava naš sagovornik.

Vinar Risto Trajkov, mala vinarija u selu Sujaklari kraj Veleškog jezera (Mladost) nudi i odličan tradicionalni Tristo penušavac, atrakciju za vinske turiste | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

Kako riješiti problem distribucije i kako je i Tito volio belan?

A ono što ćete čuti od malih vinara dok uživate u sve boljim bijelim, crvenim, roze pa i pjenušavim vinima je ogroman problem distribucije. Zavide komšijama sa sjevera čiji je predsjednik "otvorio" tržišta Kine i Rusije dok njima njihovi "veliki" proizvođači "lupaju rampu" na domaćim policama i u HoReCa sektoru.

Magistar Aleksandar Klinčarov, bivši košarkaš, je i predsednik Udruženja malih destilerija rakija | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

Mogući vid "borbe", uz pomenuti turizam, je svakako udruživanje. U samom centru Kavadaraca silazimo u lijepo uređen degustacioni show room sejmene (porodične) vinarije i destilerije Klincharov. Gazda Aleksandar Klinčarov, bivši košarkaš, magistar i budući doktor poljoprivrednih nauka, ali i radnik u termoelektrani, između svih aktivnosti stiže da radi u vinogradu, te da bude aktivan u Udruženju malih destilerija rakija u čijem je osnivanju učestvovao 2019. godine kad je okupljeno 85 članova, a danas proizvedu oko 1,5 milion alitara vina. Predsednik je trenutno i Udruženja 30 malih i srednjih makedonskih destilerija, a usput i veoma ponosan na svoje vino Temjanika Ultima 2025, najbolje ocijenjeno bijelo vino Balkana, kako signalizira i trofej na zidu sa Balkan International Wine Competition (BIWC 2026). Uz to dvostruko zlato još je mnogo priznanja, a "mali vinari godišnje donose polovinu ukupnih priznanja sa svjetskih nadmetanja", napominje on.

 

Vinarija i destilerija Klincharov nudi najbolje belo vino Balkana (BIWC 2026) | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

Sa oko 100 malih proizvođača, dva ili tri od ukupnog broja, Kavadarci su epicentar gradskih vinarija sa seoskim šmekom, kako svoju vinariju rado karakteriše Aleksandar dok glavom vješto izbjegava nizak plafon i otvara burad da nas pogosti svježim crvenim vinom, a nakon zlatnog sa BIWC Belana (Grenache Blanc). Vinarija osnovana 2020. danas je stigla do 10.000 litara dok destilerija prozvodi 2.500 litara rakije što je gornji limit za male proizvođače.

"I Tito je pio belan, a sada ga u Sjevernoj Makedoniji samo tri vinarije rade", podsjeća naš sagovornik, a onda dodaje da već četiri godine učestvuje na Wine Vision by Open Balkan sajmu u Beogradu, ali bez uspjeha da nešto izveze u Srbiju uprkos priznanjima koja osvaja i cijenama vina od šest do 12 evra za sjajan kaberne. Dok močimo kockice jakog sira u madžun, ugušćeni slatki sok od šire koji se mučno ukuvava 24 sata kao prirodan "lijek" za veliki broj bolesti, posebno nas je privukla roze stanušina, sorta na kojoj bi Aleksandar volio da doktorira a rade je već četiri generacije u porodici. U kući, odmah do ove, u podrumu je izgrađen fantastičan etno kutak, kao da niz par basamaka ulazite u vremeplov, konobu ispunjenu vijekovnim artefaktima, idealnu da se krenu vinske priče. I zaista...

Za vreme Otomanske imperije je porodica Klinčarov važila za jednog od najvećih proizvođača grožđa i vina u njihovom kraju. Ni danas ne nedostaje nagrada i priznanja |  Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

"Pradeda se zvao Dončo, deda Cando, ja sam Cande, ali moderna varijanta je Aleksandar", smije se Klinčarov i dodaje: "Za vrijeme Otomanske imperije u našem selu mi smo važili za jednog od najvećih proizvođača grožđa i vina kako vele podaci iz sultanovog knjigovodstva. Plaćali smo najveći danak na širu što je za nas danas veoma bitan pokazatelj tradicije i kvaliteta. Takođe stoji da je prije 1900. tako rodnih godina bilo da je grožđe mnogo šećera imalo, a vino je bilo gusto pa su ga u krpama nosili i služilo je kao hrana."

Čaša ljubičastog u Kavadarcima

Nešto dalje, kraj sportske hale u Kavadarcima je još jedna city vinarija i destilerija Zaharčev. Gjore Zaharčev nam je od ranije poznat po izvanrednom prokupcu, a ljubičasto i iznad svega vibrantno vino divnih herbalnih i začinskih tonova stići će direktno iz bureta u čaše. Iz šest kilometara udaljenih vinograda u selu Resava kraj Tikveškog jezera, sa isto toliko hektara stižu stanušina, plovdina, prokupac star preko 40 godina, smederevka, vranac sa 500 metara nadmorske visine, ranjski i italijanski rizling, graševina, šardone, tamjanika. Vinski podrum je veoma malih dimenzija a vina puna ekstrakta, pogotovo tamjanika, dok jedan vranac ima čak 18,5 procenata alkohola.

Gjore Zaharčev, iz vinarije i destilerije Zaharčev, pionir je nove vizije za prokupac i stanušinu | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

"Nije nikakva kasna berba," smije se Gjore i dodaje da je "jednostavno godina bila vrela." Uz to kaže da je stanušina stari vinograd - "radili su ga još deda, pradeda, čukundeda a svi su pitali 'zar proizvodite vino od te sorte?'". Kaže i da je sa prokupcem krenuo 2015. godine kad je kupio opremu, "baš kao i sa stanušinom 2020. kad niko nije htio da je radi a te godine smo oficijalno i registrovani za proizvodnju vina i rakije."

Radi Zaharčev i madžun ali ne po 24 sata već savremenom tehnologijom pod vakumom gdje je dodatno izvučena aroma na nižoj temperaturi pa je još malo zdraviji i aromatičniji. Kapacitet vinarije je 30.000 litara ali se prvi put 2025. godine približio toj cifri, inače je radio četiri do pet hiljada litara. Vina plasira uglavnom u vinariji i nekoliko lokala u Ohridu i u Skoplju. Ima kupaca koji uzmu nekoliko kartona, ponesu u Srbiju, Hrvatsku, dosta je gostiju iz Albanije, Bugarske, ali vinski turizam još nije zaživio kako bi moglo.

Madžun - makedonski lek pravi se uz pomoć savremene tehnologije pod vakuumom | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

"Nažalost, živim i radim u Skopju, dolazim uglavnom vikendom kad uglavnom jedino možemo primiti posjetioce. Otac je tu, no problem bude jezička barijera pa je moje prisustvo neophodno", kaže na rastanku.

Da pomenemo da radi i džin, proizvod sve popularniji i kod srpskih vinara, dok su crvena vina, Vranac i Prokupac iz berbe 2021 u buteljkama sa etiketom na grliću boce, nalik na dizajn premium boca srpske vinarije Temet.

Makedonska vinska princeza povratnika iz Amerike

Stanušina i vinski turizam, očito lajtmotivi velikog broja iskustava malih vinara u ovom trenutku posebno su izražajni u hotel-vinariji Popova Kula kraj Demir Kapije, ili "željeznih vrata" (demir kapi) u prevodu sa turskog. Mjesto direktnog upliva mediteranske klime u Sjevernu Makedoniju i izlaska Vardara u Solunsku niziju kroz kotlinu koja je ponekad 'pakleno' grotlo sa temperaturama preko 45 stepeni Celzijusa, to je lokacija koju samo stanušina bez navodnjavanja može da preživi. "I red je bio da joj se tu podari novi život," objašnjava Jordan Trajkov, vlasnik Popove Kule koji proizvodi dvadeset etiketa vina. I još mastiku "ajsi" (IC) jer se pije s ledom, Firebooz liker sa dodatkom paprene piperke i šest trava, rakiju Božica MS (mnogo stara). Poznat je kao prvi vinar Sjeverne Makedonije sa organskim sertifikatom, kao neko ko je vratio stanušinu, njegovu "makedonsku vinsku princezu" na scenu. Taj osnivač stranke Zeleni u kojoj više nije, zapravo je ona čudesna spona zapadne misli i emotivnog balkanskog mentaliteta dok opisuje nevjerovatne probleme koji su ga snašli u najljepšem poslu na svijetu – vinara. Sve to uz ogroman trud da promoviše svoju vinsko-turističku ideju "40 vinarija Tikveške doline kao Napa Waley na Balkanu", a implementira viziju Fine Wine & vinski turizam.

Jordan Trajkov, vlasnik hotela i organske vinarije Popova Kula kraj Demir Kapije, zaštitnik je sorte stanušina | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

"Povratnik sam - u Americi sam magistrirao na vodećoj (Thunderbird School of Global Management) školi za finansije. Radio sam u Citibank u Njujorku, potom u Londonu a onda se kao patriot vratio da investiram u našu državu. U Napa dolini video sam koncept "fino vino i vinski turizam" i poželio da ga donesem na Balkan", objašnjava Trajkov.

Originalan pristup vinskom turizmu oličen je već u imenima dostupne 33 sobe, svaka predstavlja po jednu sortu, bocom i etiketom pored vrata, ali i unutrašnjom dekoracijom. "Zamislite samo kako izgleda naći 33 odgovarajuće nijanse pločica za kupatilo da isprate sortnu boju vina," smije se.

U besprijekorno uređenom podrumu veći broj barik buradi, na zidu ogroman lik Svetog Trifuna, zaštitinika vinara, na vrhu kule impozantan pogled na sve četiri strane svijeta. A zbog čega je Jordan napustio uspješnu bankarsku karijeru na zapadu i rešio da od milijardera postane milioner (što je vic koji opisuje vinarski biznis)?

Nenad Basarić/Bloomberg Adria

Pogledaj galeriju

Nenad Basarić/Bloomberg Adria

Pogledaj galeriju

Nenad Basarić/Bloomberg Adria

Pogledaj galeriju

Pod kamenim svodovima Popove Kule, uz ukusne zalogaje, "vranac sos" za meso po kome su unikatni, organsko povrće iz bašte, dobar sovinjon blan i raritetnu žilavku, jaki naleti vjetra kao da najavljuju oluju savijajući drveće oko prostrane zelene livade ispred zastakljene terase restorana.

"Nema oluje, to je svakodnevni večernji vjetar koji kreće u 20:00 časova. Jutarnji je drugačiji, nije nagao, a oba čine da su vinogradi apsolutno zdravi i da se mogu organski podizati", objašnjava.

Gotovo setan mu je pogled dok se prisjeća "onog" 11. septembra. U londonskom ofisu, na spratu oko 3.000 zaposlenih na ekranima nemo posmatra kako se ruše "bliznakinje". Gotovo istog momenta kao da neki nevidljivi nož u bolesnoj tišini dijeli ljude po sredini. Amerikanci i Englezi sa jedne, ostatak svijeta sa druge strane. A između dojučerašnjih kolega – mržnja. Idemo kući, kaže momentalno.

Trajkov je radio u Citibank u Njujorku, potom u Londonu a onda se kao patriot vratio da investira u 'makedonsku princezu' | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

Po povratku u zemlji neko vrijeme je bio izvršni direktor mega vinarije Povardarje da bi ubrzo, 2003. godine krenuo da traži lokaciju za mjesto na kome kopa rupu i gradi vinariju a koje mu se svako drugo veče javlja u snu. Na nekoliko pozicija, pa i tu gdje je danas Stobi, kako sam kaže "Bog mu zatvara vrata", sve dok nije došao do Velikog brda i mjesta zvanog Popova Kula. I "vrata su se otvorila" na mjestu gdje su nekada bili vinogradi kralja Aleksandra, a otvorila ih je i vinarija 2005. godine sa današnjim kapacitetom od 600.000 litara. I desetak puta manjom proizvodnjom.

Soba Merlot - sobe po imenu i izgledu kao vina raznih sorti u Popovoj kuli | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

Ali zato stanušinu radi kao bijelu, roze, crvenu i barikiranu varijantu.

"Prokupac i stanušina su prije II svjetskog rata bili dvije glavne sorte ovdje. Stanušinu je deda Jordan gajio i pričao mi o njoj ali je ja nikada ranije nisam vidio. Bilo je i kratošije ali je "princeza" stanušina bila vedeta. Poslije rata 1946. socijalisti su oduzeli od svih svako bure pa i od mog dede i napravili Tikveš. Naša familija je izgubila najviše burića ali su dobili akcije u Tikvešu koji se danas poziva na našu tradiciju iz 1800 i neke, mada je vinarija zapravo nastala 1946. godine.

Jedan od bitnih razloga zbog kojih je stanušina nestala je što sazrijeva veoma kasno, poslije svih sorti. U doba Jugoslavije, jedne godine kad je prerađeno 76 miliona kilograma grožđa, njegov miris ispunjavao čitavu Tikvešku dolinu a grožđe fermentisalo u gradskom olimpijskom bazenu, udarnici nakon što su po 24 časa udarnički i za značku brali još od 15. avgusta, odjednom su osjetili strašan umor 11. oktobra kad je stanušina zrela. I digli ruke od nje. Zbog toga su oni koji određuju cijene otkupa smišljeno krenuli da joj spuštaju cijenu i time obezvrjeđuju pa su samo mali zasadi ostali na onim mjestima i padinama gdje vode nema. A to stanušini nije problem, recimo u selima poput Bedništa gdje česma nije postojala i gdje su je ljudi prodavali kao stono grožđe, čisto da je ne počupaju.

Vedeta traži vinoljupca

"To su jako stari vinogradi gdje se održala i koje sam ja pronašao. Pažljivo sam birao, pazio šta uzimam, kalemio. I bio prvi poslije 50 godina koje je krenuo da je sadi 2005. godine zajedno sa vrancem i kaberneom. Danas je roze Stanušina najtraženije moje vino, dok crvena bukvalno "traži" vinoljupca. Kad je proba stariji čovjek koji pamti dedino vino, krene da plače kao dijete jer se vrati u prošlost. Francuzi vide da je to nešto specifično i samo nju traže da piju", objašnjava. Cilj mu je da klonski selektuje bijelu stanušinu u vinogradu.

Soba sa pogledom u budućnost vinskog biznisa | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

Za sad je ona rezultat odabira grozdova i tehnologije, dok prema mišljenju ovog vinara, daje jedan od najboljih rozea svijeta. "Danas je gaje Klinčarov, Paradžik, Zaharčev, Popov, njih 16 – 17. Kapiraju da je to nešto autohtono i 'zavodljivo'. Chateau Sopot je kupio grožđe, a svježu vino donio na Open Balkan Trophy i dobio zlato. To ih je okuražilo ali još nisu sadili. Mislim da se i Chateau Kamnik odlučio, Venac Disan ima fantazija vinograde, a imao ih je i Tikveš na Barovu. Ako ih nisu počupali."

Na putevima vina bez zastoja |  Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

Mnogo je još priča, pa i legendi, veče lagano pada, a komaraca nema jer ih je vetar odnio dole u dolinu Vardara. Prije korone je Jordan vina izvozio u 18 zemalja među kojima i u Kinu, a poslije korone samo još u dvije, Švedsku i Poljsku. Kaže, Holanđani su najbolji vinski turisti, obožavaju prokupac pa ga on zove "Dačmen".

Dok uz obalu na Ohridu dan kasnije uživamo uz brojne pinđure, ajvare, čuveni namaz Ohridsko makalo od umućenog bijelog luka i slatku endemsku ribu belvicu, te iznenađujuće dobra vina Ohridske vinarije koju vlasnički vodi Čoka iz Srbije, ubjeđeni smo da je Sjeverna Makedonija ono nešto što se mora češće istraživati jer nudi najvažniju stvar – posljednje trenutke lagodne bezbrižnosti u današnjoj Evopi i svijetu. Mislite o tome zaglavljeni u beskonačnim kolonama na ulazu u Srbiju.