Kraj godine je, kako srediti finansije

Kraj godine je uvijek prilika za novi početak. Ovaj dio godine je rezervisan i za donošenje ličnih odluka koje su često neostvarena obećanja samom sebi, kao što često nađemo dovoljno dobar razlog zašto ih ne ostvarimo. Istraživanja provodljivosti ličnih ciljeva, kada je riječ o novogodišnjim odlukama, ukazuju na to da oko 80 posto ljudi do februara odustane od njih, uglavnom zbog prevelikih ili nejasno postavljenih ciljeva, te oslanjanja na motivaciju, umjesto na navike i rutine.

U ovom potonjem se krije razlog naših (ne)uspjeha. Navike i rutine predstavljaju ozbiljan procenat naših ponašanja kojih često nismo ni svjesni, počevši od poslova koje obavljamo, a završivši s interpersonalnim odnosima, često i s najbližim.

Takođe, na slavskoj trpezi postoji nepogrešiva rutina u redoslijedu: koljivo, zdravica, supa, sarma, meso, pita, kolači. Kada primimo lični dohodak, rutinski plaćamo kredite, fiksne račune i izdvajanja za egzistenciju, prioritetno za životne namirnice. Nekom se u ovaj redoslijed ubaci i školarina, ili naknada za izdržavanje drugih lica, ali bez izuzetka, svakom onaj preostali dio ličnog dohotka izgleda mali za svakodnevnu sopstvenu ličnu potrošnju.

Sigurno bizarno zvuči, neke ciljeve zaboravimo čim naiđemo na prvu prepreku ili iskušenje, odnosno naviku. Ako je cilj sređivanje ličnih finansija da bismo imali dovoljno novca od plate do plate, onda trebamo detektovati rutinsku, afekcionu i nepredvidivu potrošnju koju smo imali u prethodnom periodu, recimo u posljednjih mjesec dana. Koliko god su nam prihodi predvidivi, rashodi često i nisu, ali ipak treba početi od njihovog planiranja, kao što se budžeti i planiraju: od potrošnje.

Generalno, prije bilo koje potrošnje ili konzumacije, treba postaviti pitanje šta će se desiti ako nešto ne kupimo ili ne potrošimo novac na nešto, proizvod ili uslugu. Ako je odgovor ništa, onda nam taj proizvod ili usluga ne treba. Međutim, kako se sjetiti postaviti pitanje kada dođemo u iskušenje, gdje ostaviti vidljiv podsjetnik na samokontrolu i izbacivanje štetnih navika u trošenju?

Jedno od vidljivijih mjesta u okruženju je ekran mobilnog telefona. Vjerovatno nemamo predstavu koliko puta dnevno pogledamo u njega bez prijeke potrebe, iz navike, globalna istraživanja kažu da je ukupan broj pogleda na telefon između 150 i 200 puta. Uslikati podsjetnik i postaviti ga na zaslon svog telefona može imati željeni efekat podsjećanja na postavljeni cilj ili na zamke koje se postavljaju pred njim. "Ne uzimaj dok nisi siguran/na da ti to treba" može biti pitanje prije glavnog pitanja: Šta će se desiti ako preskočim ovu potrošnju?

Put do uspjeha je sazidan od gomile neuspjeha. Samim tim, nije realno očekivati da, na putu sređivanja ličnih finansija, neće dolaziti i do posrnuća. Međutim, nijedan pad nije težak kada se poslije njega ustane, tako da i povremene greške u potrošnji treba da ostanu incidentnog, a ne trajnog karaktera. Mjerenje rezultata zavisi od postavljenog cilja: ako želim da smanjim dozvoljeni minus na tekućem računu, ili da mi ostane određeni dio sredstava za štednju ili investicije, onda je najbolje da odmah, prije bilo kojeg obaveznog plaćanja, izdvojim planirana sredstva za te namjene.

 

Laž koju ponavljamo sebi da nemamo novca za štednju, ako je dovoljno puta naglas ili u sebi izgovorimo, postaće istina u koju nekritički vjerujemo. Prvi cilj u sređivanju finansija je izbjegavanje sopstvenih laži i izgovora, jer tek onda možemo se posvetiti postavljanju realnih i ostvarivih ciljeva.

Kada dođemo do pitanja kako štedjeti, već smo pobijedili svoju tamnu stranu, ispunili dato obećanje samom sebi i sredili svoje finansije. Ne postoji bolji momenat za novi početak nego sada.

 

Zdravko Zečević je izvršni direktor Društva za upravljanje Evropskim dobrovoljnim penzijskim fondom (EPF) a. d. Banja Luka.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.