Nova godina, nova prilika za štednju - pet načina da uštedite novac

Nema bezbroj načina da se štedi, kao ni da se zaradi novac, nasuprot činjenici da je bezbroj načina da se novac potroši.

Recimo, sveprisutni Temu, pomama koja je preuzela ogromnu većinu oglašivača i prostor za reklamiranje i tako nam upada u oči u svakom momentu kada smo na internetu, što baš i nije rijetko. Dostupnost usluge i brzina isporuke, kvalitet koji dobijamo u smislu vrlo lakog naručivanja bilo kakvog proizvoda (koji možemo i kreirati), serotoninski djeluje na nas i povećava nam, bar kratkoročno, zadovoljstvo koje nam izaziva razmjena robe za novac. Jasno je da je dizajner ove platforme brižljivo proučio potrebe prosječne osobe i prilagodio joj udobnost i dostupnost usluge dostavljanja svega, ne samo pojedinih proizvoda.

Da ne govorimo o GLOVO platformi, koja ispunjava naše primarne fiziološke potrebe. Ok, oni nam samo dostavljaju ono što mi želimo, za svoju proviziju, ali nam svakako olakšavaju i pojednostvaljuju svakodnevnicu, kako bismo se mi bavili bitnijim stvarima od spremanja nužnih obroka za porodicu ili samo za sebe.

Sigurno da određeni broj stanovništva nema realne mogućnosti koristiti pogodnosti i blagodati navedenih i sličnih platformi, kao što je sigurno da većina ipak nije u nezavidnoj situaciji da ne može sebi priuštiti trošenje zarađenih sredstava na opisani način. Ustvari, nezamislivo je da postoji osoba koja dnevno ne potroši za nešto što nije od egzistencijalne važnosti i bez čega može. Ono što plaćamo (računi, neophodne prehrambene namirnice i sl.), obično plaćamo "sa suzama u očima" ("jer je skupo"), a radost zbog novih cipela ili tašne (što je skuplje u odnosu na prethodno) teško zadržimo za sebe, a da ne podijelimo s prijateljima.

Ako želimo čitav život živjeti ugodno, onako kako smo navikli ili se vremenom navikavamo, novac je uslov bez kojeg se ne može. Ravnomjerno rasporediti novčana sredstva tokom života nije nešto što podiže adrenalin i želju za tim ciljem, jer bi nas podsjetilo da nećemo uvijek imati iste mogućnosti, posebno kada odemo u penziju. Ta činjenica deprimirajuće djeluje na većinu, mada je neizbježna, pa se radije ne razmišlja o budućnosti. Biće već nešto. Istina, biće nešto, ali siguran put do neuspjeha je neplaniranje uspjeha. Ako želimo imati pristojna sredstva u budućnosti, trebamo ih onda i planirati.

Štedjeti znači planirati, planirati znači imati želju za uspjehom. Ako je jasno da bez štednje nećemo moći, nekad u trećoj dobi, biti finansijski nezavisni, onda se ne treba pitati da li štedjeti, već kako štedjeti.

Depositphotos

Ako se ima u vidu da je štednja građana u BiH oko 17 milijardi KM, da je viša za 1,42 milijarde KM ili 9,2 posto u odnosu na isti period prošle godine i da konstantno raste, jasno je da je ovakav vid štednje dominantan. Takođe, jasno je da ovi iznosi nisu ravnomjerno raspoređeni na sve građane, naprotiv: oko 50 posto građana nema dovoljno sredstava kako bi izdvajali za štednju, nemali procenat ih živi na rubu siromaštva, tako da je štednja luksuz koji sebi, navodno, može priuštiti manji broj građana. Ako bismo ove podatke uporedili s onim što bi se moglo nazvati neobavezna potrošnja, dalo bi se zaključiti da trošenje para na neobavezne proizvode i usluge nije rezervisano samo za one koji imaju viškove sredstava. Kako onda jedni imaju i štede, a drugi nemaju i troše?

Kada se govori o bilo kojoj štednji, neminovno ćemo čuti izrazi kao disciplina, dug rok, kapitalisanje, odgođena potrošnja, ali isto tako i neizvjesnost, inflacija itd. Za svaki novi korak u životu potrebno je donošenje odluke i postavljanje što jasnijeg cilja, pa tako i za štednju. Generalno, i za one koji imaju i za one koji nemaju postoji neka materijalno značajna, odnosno beznačajna granica. Ako je to jedna ili dvije konvertibilne marke dnevno, onda je to iznos koji se može preusmjeriti za ličnu štednju bez straha od trenutne neimaštine.

Kako štedjeti? Bilo kako. Kreiranje depozita, osiguranje života s kapitalizacijom, ulaganje u udjele raznih otvorenih fondova s konzervativnom investicionom politikom, dobrovoljni penzijski fond, direktno ulaganje u finansijske instrumente duga (najavljeno emitovanje narodnih obveznica), sve navedeno povećava kvalitet života u budućnosti bez njegovog umanjenja u sadašnjosti. Takođe, navedeni načini se ne smatraju visokorizičnim, naprotiv, što znači da osobe s višom tolerancijom na rizik imaju još više mogućnosti (ulaganje u vlasničke finansijske instrumente – akcije, kriptovalute, itd.).

Šta ću dobiti na kraju? Zavisi kad je kraj, odnosno do kada želimo štedjeti. Ako posadimo drvo da bismo dobili ukras, brzo ćemo dostići taj cilj, ali ako treba da nam napravi hladovinu ili da ga koristimo za oblovinu, moraćemo se strpjeti više godina. Svako ima svoj rok, pa i cilj. Nema ljepših prilika nego odrediti svoj cilj na početku nove godine, jer i put prema cilju zna biti ugodan kao i njegovo dostizanje.

Determinisanje cilja (kraja) po pitanju štednje je najviše uslovljeno godinama svake osobe, tako da je preindividualno formulisati odgovor na pitanje iz prethodnog pasusa. Jedno je sigurno, opredjeljenje za bilo koju vrstu štednje zavisi od stepena povjerenja prema onima kojima se daju pare, a ne toliko od smanjenja raspoloživog dohotka. Excel kaže, ako odvajamo dvije marke dnevno sljedećih 15 godina (prije 15 godina je bila 2010. godina, ne izgleda tako davno) i da nam je prinos tri posto godišnje, imaćemo na raspolaganju oko 14.000 KM. Jasno, možda će kafa u kafani tada biti 3 ili više maraka, a ne 2 KM kao sada, ali i dalje je to za oko 3.000 KM više nego što smo preusmjerili od sebe, za sebe.

Kome je malo, ili nema ništa, ili želi više rizikovati (tada ubaci u excel veći prinos i traži rizičnija ulaganja, uz mogućnost da izgubi dobar dio uložene supstance), ili ne vjeruje u bilo koji oblik štednje. S druge strane spektra, pored navedenih platformi s početka, kladionice i mikrokreditna društva nam zahvaljuju na narastajućem i bezrezervnom povjerenju.

Na pitanje štednje, starija populacija stanovništva će izvaditi "kec iz rukava" u vidu stare devizne štednje i loša iskustva po tom pitanju, kao argument zašto treba tako (ili nikako) štedjeti. Svježa su sjećanja na propast nekoliko banaka i ogromni pad cijena akcija na lokalnim berzama, u momentu kada su dostizale istorijske maksimume po pitanju trgovanja. Globalna, a ne samo lokalna neizvjesnost, može stvoriti atmosferu, odnosno razmišljanje da su sadašnjost i potrošnja u njoj jedino bitne. Kada postoje uvjerenja, ma kako bila neutemeljena, lako je naći i dokaze koji će ih potkrijepiti. Međutim, sutra sigurno postoji, nevezano da li je to sutra blizu ili daleko. Malo ko ne planira proslaviti Novu godinu, pa čak i kad je riječ o "dnevnoj varijanti".

Depositphotos

Između nas i naše štednje stoji napor da razmišljamo o tome i definisanje cilja. Drugim riječima, često smo sami sebi prepreka u ostvarenju cilja. Ne postoji bolji momenat da se pripremimo za početak nove godine s jasnom odlukom koja bi nam stvorila lagodnost za budućnost: želim sebi najbolje, biram da ulažem u svoju štednju.

 

 

Zdravko Zečević je izvršni direktor Društva za upravljanje Evropskim dobrovoljnim penzijskim fondom (EPF) a. d. Banja Luka.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.