Dok je pregovarački tim američkog predsjednika Donalda Trumpa zaglavljen u iranskoj krizi, zapostavljajući pitanje rata u Ukrajini, zvanična Moskva je prošle sedmice bacila svojevrsni pregovarački mamac Evropskoj uniji, predloživši joj da bivši njemački kancelar Gerhard Schroeder bude evropski specijalni izaslanik za mirovne pregovore o Ukrajini. Iako su u Briselu i Berlinu odbili prijedlog iz Kremlja, jer smatraju da je Schroeder naklonjeniji ruskim, a ne evropskim interesima, cijela situacija je među evropskim liderima iznjedrila pritisak da je krajnje vrijeme da imaju svog pregovarača.
Iako se ukrajinski ministar vanjskih poslova našalio da bi Putin mogao nominirati glumce naklonjene Rusiji Stevena Seagala ili Gerarda Depardiea, ono što je mnogima zapanjujuće jeste da su izgleda i Kijev i Moskva otvoreni da se u pregovore uključi i jedan evropski posrednik. Takav razvoj događaja, čini se, zatekao je EU, koja kao da se pomirila s tim da Putin želi pregovarati samo s Trumpom, a ne s njima, te da Trump ne želi da se Evropljani bilo šta pitaju, osim da finansiraju ukrajinske troškove odbrane.
Suočeni s pitanjem ko bi mogao biti osoba koja će u ime EU preuzeti vodstvo u pregovorima, iz dana u dan u javnosti, ali i iza zatvorenih vrata, razmatraju se brojna imena aktuelnih i bivših evropskih zvaničnika, kao i to da li bi dijalog EU i Rusije trebalo da služi kao svojevrsni produžetak mirovnih pregovora, kojima posreduju Amerikanci, te da se tiče pitanja kontinentalne sigurnosti, kao što su stacioniranje raketa srednjeg dometa ili ograničavanje konvencionalnog naoružanja, potom sudbina ruske imovine i potencijalno postepeno ukidanje sankcija.
Potencijalni kandidati
Čak je i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski istakao da Evropa mora biti u mirovnim pregovorima između Ukrajine i Rusije te da treba biti predstavljena snažnim glasom.
"Razgovarao sam s Antoniom Costom. Veoma sam zahvalan na podršci našoj državi i našem narodu. Detaljno smo razgovarali o izgledima za pregovarački proces usmjeren ka postizanju mira za Ukrajinu i cijelu Evropu", rekao je Zelenski i naglasio da Evropa mora biti dio pregovora te da je neophodno odrediti ko će tačno predstavljati Evropu.
Bloomberg
Visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost Kaja Kallas među prvima je odbacila prijedlog da bivši njemački kancelar Schroeder bude evropski posrednik, predlažući na posredan način sebe za taj posao.
"Mislim da sam mogla vidjeti zamke koje Rusija postavlja", rekla je Kallas, koja se godinama protivila direktnim pregovorima s Rusijom, ističući da Moskva prvo mora potpuno povući ruske trupe s teritorije Ukrajine.
Ova estonska političarka je očigledno pod utjecajem evropskih prijestonica promijenila stav, pa sada navodi da će šefovi diplomatije država članica EU ovog mjeseca razgovarati o imenovanju izaslanika za rusko-ukrajinski mirovni proces. Iako je njena izjava shvaćena kao samopredlaganje, u briselskim diplomatskim krugovima se govori o tome da je ona zbog svog snažnog antiruskog stava nepogodna. Štaviše, i u Moskvi je smatraju neprihvatljivim sagovornikom.
U međuvremenu, spekulacije oko drugih imena samo se šire. U Njemačkoj se kao mogući posrednik navodi aktuelni predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier, ali i bivša kancelarka Angela Merkel. Uprkos tome što su oboje poprilično dobri poznavaoci Putina i Zelenskog, u pojedinim evropskim krugovima oni važe za krivce za situaciju u kojoj se našla Ukrajina, kao i mnoge potonje evropske probleme s Rusijom, tako da je nemali broj onih koji bi ih diskvalificirali iz izbora.
I dok slovački premijer Robert Fico predlaže da Evropu u razgovorima s Putinom predstavlja neko ko razumije "rusku dušu", među predloženim kandidatima se našao i Mario Draghi. Bivši italijanski premijer, koji je bio predsjednik Evropske centralne banke, uživa poštovanje u cijeloj EU, a ne smatra se ni jastrebovski, niti isuviše prijateljski naklonjen Moskvi. Doduše, Draghi ne daje javne signale da je spreman za ovu diplomatsku misiju, koja izlazi iz njegovog dosadašnjeg fokusa na evropsku ekonomiju i finansije.
Finci kao posrednici
Finski predsjednik Alexander Stubb se također pominje kao mogući posrednik, budući da ima iskustva u posredovanju u svojoj zemlji. Doduše, ulazak Finske u NATO mogao bi smanjiti njegovu privlačnost u Moskvi.
"Postoje dva razloga zašto se, prema mom mišljenju, približava vrijeme za početak takvog dijaloga u Evropi. Prvo, pozicija Ukrajine je jaka, dok je pozicija Rusije slaba. Moglo bi se reći da Ukrajina uglavnom dobija ovaj rat i da bi Rusija stoga trebalo da bude zainteresirana za pokretanje dijaloga", rekao je Stubb u intervjuu za litvanski javni servis LRT, dodajući da drugi razlog za obnavljanje dijaloga jeste "evropski interes". "Ako niste za stolom, bit ćete pojedeni za stolom. Zato je bolje održavati neku vrstu dijaloga. Ko će ga voditi i pod kojim uslovima, prerano je reći."
Bloomberg
Prema njegovim riječima, Evropa je dovoljno ujedinjena za dijalog s Rusijom, a iako je nemoguće da "jedna osoba govori u ime svih", važno je da "jedna, dvije, tri ili više osoba može razgovarati o praktičnim detaljima puta ka miru s Rusijom".
"Vjerujem da prije svega treba da postignemo prekid vatre. O tome se trenutno ne razgovara. Bilo je kratkih prekida vatre koji su trajali nekoliko dana, ali možda bi Evropljani mogli pomoći Amerikancima po ovom pitanju. Trenutno SAD više pažnje posvećuje Iranu", rekao je finski predsjednik.
I dok se u medijima kao mogući posrednici u evropsko-ruskim pregovorima pominju i norveški i indijski šefovi diplomatije, pojedini njemački mediji ističu da bi ipak bivša kancelarka Merkel bila dobar izbor, ali ne sama, već potpomognuta osobama, kao što je Sauli Niinistoe, koji je bio predsjednik Finske od 2012. do 2024. godine.
Niinistoe je u početku svog predsjednikovanja zagovarao dotad tradicionalni finski pristup vojne neutralnosti, da bi zbog invazije svog moćnog susjeda na Ukrajinu brzo usmjerio Finsku na put ka članstvu u NATO-u. U duetu Merkel-Niinstoe, prema ocjeni komentatora njemačkog nedjeljnika "Stern" Moritza Gathmanna, bivši finski predsjednik bi "služio kao garancija Poljacima i baltičkim državama da će njihovi interesi biti zaštićeni tokom pregovora – garancija koja bi se proširila i na Ukrajince".
Ipak, zasad nije ni na vidiku dogovor Evropljana o pregovaraču.
Moskva priželjkuje posredovanje SAD-a
Za trenutno pauzirane mirovne pregovore uz posredovanje Washingtona u Moskvi se nadaju da će proces biti nastavljen.
"Očekujemo da će se (mirovni proces) ipak nastaviti. I očekujemo da će naše američke kolege nastaviti svoje napore u stvaranju mira i posredovanju u tom pogledu", rekao je jučer portparol Kremlja Dmitrij Peskov.
Ta izjava predstavlja promjenu u retorici zvanične Moskve, budući da je 18. aprila ruski šef diplomatije Sergej Lavrov rekao da pregovori s Ukrajinom nisu glavni prioritet Rusije. Promjena tona dolazi u trenutku kada se sve više vidi da Ukrajina ponovo preuzima inicijativu i na bojnom polju, uspijevajući u napadima dugog dometa duboko unutar ruske teritorije pogađa čak i rafinerije na obodu Moskve.
Bloomberg
Posljednji trilateralni razgovori Kijeva, Moskve i Washingtona održani su prije više od tri mjeseca, konkretno 16. februara, kada se očekivalo da sljedeći sastanak uslijedi krajem februara, što je otkazano neposredno prije nego što su američko-izraelski udari na Iran pomjerili fokus Trumpove administracije ka Bliskom istoku.
I predsjednik Ukrajine je više puta pozvao Washington i Moskvu da obnove pregovore, rekavši da ne vjeruje da je mirovni proces došao do ćorsokaka. Zelenski je rekao da Kijev očekuje posjetu Trumpovih izaslanika Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera kasnije ovog proljeća ili početkom ljeta u nastojanju da se ožive razgovore, koji najviše usporavaju velika neslaganja, posebno oko teritorijalnih zahtjeva Rusije. Kijev tvrdi da je zamrzavanje trenutne linije fronta najrealnija osnova za prekid vatre, dok Moskva i dalje insistira da se ukrajinske snage povuku iz cjelokupnog Donbasa kao preduslov za bilo kakvo rješenje.
Putin želi slabog protivnika
Prema ocjenama zapadnoevropskih komentatora i dopisnika iz Moskve, Putin je suočen s nekoliko istovremenih problema – od toga da nema napretka na frontu, preko ukrajinskih borbenih dronova koji dosežu duboko u rusku teritoriju, uništavajući energetsku infrastrukturu čak na obodu Moskve, do toga da ruska ekonomija sve više osjeća to da se svi resursi usmjeravaju u vojsku, a da svjetskoj privredi nadolazi velika kriza zbog blokade Hormuškog moreuza. Zbog svega toga rat sada poprilično utječe na svakodnevni život običnih Rusa, pa čak i u velikim gradovima.
Iako komentatori ističu da kad god stvari idu loše po Putina, nada u kraj rata raste u Evropi, istovremeno dodaju da je Putin već protekle četiri godine pretrpio brojne probleme te da niko ne zna u kojoj mjeri se predsjednik Rusije uopće više bavi detaljima domaćih pitanja.
"Za Putina, jedna stvar je jasna: Nije on taj koji će popustiti, već Evropa", ističe Silke Bigalke, dopisnica njemačkog dnevnog lista Sueddeutsche Zeitung iz Moskve, dodajući da se Putinova opaska da se rat u Ukrajini "bliži kraju" ne može jasno protumačiti, jer je on istovremeno govorio da Evropa navodno teži "slomu" Rusije i da koristi Ukrajinu kao puki instrument za postizanje tog cilja, izrazivši nadu da će u Evropi uskoro doći na vlast političari koji "razumiju suštinu situacije".
Bloomberg
Bigalke ističe da je Putin uvijek bio uvjeren da "posjeduje veću izdržljivost – da je Rusija vojno, ekonomski i društveno superiornija od ostatka svijeta" te da "jednostavno treba sačekati: dok Donald Trump ne napusti Ukrajinu, dok se NATO ne raspadne iznutra, dok demokratske snage u Evropi ne budu primorane da ustupe svoju teritoriju i dok niko više ne bude spreman platiti za podršku Ukrajini".
"Putin sanja o protivniku koji brzo gubi snagu. Frustriran je činjenicom da više ne može da se upušta u lažne pregovore ni sa kim u vezi s okončanjem rata. Dok god je mogao da se pretvara – za dobrobit Donalda Trumpa – da je on jedina strana koja je istinski spremna sklopiti mir, Putin se našao u udobnoj poziciji. Sada kada se čini da je Trump izgubio interesovanje za Putinove igre, šef Kremlja traži novu strategiju", ističe dopisnica njemačkog lista i dodaje da se Putinovi uslovi nikad nisu promijenili, ali i da nikad nije jasno definirao šta bi smatrao pobjedom. "Ako se bude držao svojih maksimalističkih zahtjeva – čime bi efikasno zahtijevao političko potčinjavanje Ukrajine – borbe će se nastaviti do iscrpljenosti, pa i duže. Za istinske pregovore, Putinu bi bio potreban pragmatičniji pristup. Pa ipak, takav pristup nije nigdje na vidiku."