Prestaje li Izrael biti ljubimac Amerike?

Tokom studija na Harvardu, na času američke vanjske politike, profesor je započeo debatu o tome koji je najbliži američki saveznik u svijetu. Nabrajalo se nekoliko zemalja prije nego što je obrazložio zbog čega misli da je to Ujedinjeno Kraljevstvo. "A Izrael?", pitao je jedan od studenata. Odgovor profesora ću dugo pamtiti. Rekao je da je Izrael toliko blizak, bliži od bilo koje druge zemlje, da predstavlja unutrašnje, a ne vanjskopolitičko pitanje.

To predavanje sam imao u proljeće 2022. godine. Nakon toga desio se 7. oktobar i teroristički napad Hamasa, uslijedio je brutalan odgovor Izraela, kao i dva sukoba s Iranom, od kojih posljednji još uvijek traje.

Snaga Izraela, pored njegove inovativnosti i posvećenosti očuvanju države, leži upravo u toj činjenici da je unutrašnje političko pitanje SAD-a. Kao takvo, postojalo je jedinstvo obje političke partije po pitanju Izraela i svi raspoloživi vojni i ekonomski resursi stavljani su na raspolaganje jevrejskoj državi. Očuvanje Izraela predstavlja geopolitički prioritet SAD-a, imajući u vidu da je riječ o jedinoj funkcionalnoj demokratiji na Bliskom istoku i sigurnom uporištu za Ameriku. Međutim, događaji i potezi Izraela značajno mijenjaju sliku jedinstva građenu skoro osam decenija.

Od 'unutrašnjeg pitanja SAD-a' do prve ozbiljne pukotine u konsenzusu

Slike Gaze sravnjene sa zemljom, bombardovanog Libana i poteza koji su uslijedili u Iranu doveli su do toga da prvi put u više decenija Amerikanci imaju više simpatija prema Palestincima nego prema Izraelcima. Promjena stava Amerikanaca pokazuje i jasan generacijski jaz. Prema posljednjem istraživanju Pew Research Centera, u općoj populaciji razlika u korist Palestine iznosi oko pet posto, dok među mladim Amerikancima između 18 i 34 godine taj jaz raste na čak 30 posto više onih koji podržavaju Palestinu u odnosu na Izrael.

Značajna promjena stava među Amerikancima još uvijek se ne reflektuje na javnu politiku u mjeri u kojoj je narod promijenio svoj stav. Snaga jevrejske države, institucionalna saradnja sa SAD-om, kao i razgranata mreža organizacija i pojedinaca koji zastupaju interese Izraela u Americi, i dalje su veoma jaki.

U značajnoj mjeri njihov rad ublažava promjene koje nastupaju, ali na scenu dolaze mladi političari, prvenstveno među demokratama, ali i među republikancima, koji imaju izražen stav protiv Izraela. Stoga se postavlja logično pitanje -  je li Bibi Netanyahu, u svojim nastojanjima da ostane na vlasti i izbjegne zatvor, posadio sjeme razdora između SAD-a i Izraela, dva najbliža saveznika.

Postavlja se i pitanje koje su dugoročne posljedice po Izrael ako se ohladi odnos s njegovim ključnim zaštitnikom. Narodski rečeno, je li Bibi zaklao vola za kilo mesa?

Benjamin Netanyahu / Bloomberg

Od svog osnivanja 1948. godine, SAD je Izraelu pružio oko 244 milijarde dolara vojne pomoći, od čega 16 milijardi nakon 7. oktobra 2023. godine. Kada se uračuna i ekonomska pomoć koju je Izrael dobijao do 2007. godine, nijedna zemlja na svijetu nije dobila ni približan nivo podrške, u ukupnom iznosu većem od 300 milijardi dolara od 1945. godine. Pored zvanične pomoći, veliku podršku Izraelu pruža i skoro osam miliona američkih Jevreja, koji generacijama doprinose kroz finansije, obrazovanje i poslovne veze.

Generacijski jaz u Americi: mladi sve kritičniji prema Izraelu

Ipak, ekonomski uspjeh Izraela ne može se pripisati samo pomoći. Marljivost i posvećenost izraelskog društva omogućile su da postane jedna od najinovativnijih nacija na svijetu, sa snažnim fokusom na visoke tehnologije. Takav uspjeh ne bi bio moguć bez jasne posvećenosti obrazovanju i izgradnji društva koje omogućava najboljima da ostvare svoj puni potencijal. Podrška SAD-a odigrala je značajnu ulogu i omogućila da od pustinje 1948. godine Izrael izgradi ekonomiju kakvu danas ima.

Tokom tog perioda, Izrael je uživao politički konsenzus obje političke partije u SAD-u. Demokrati i republikanci su ga snažno podržavali. Tokom Hladnog rata bio je ključna zapadna tačka na Bliskom istoku u borbi protiv sovjetskog uticaja u regionu. Nakon pada Berlinskog zida, Izrael se posmatra kao jedina demokratija okružena autoritarnim režimima u arapskom svijetu. Kao takav, dobija širok prostor djelovanja većine američkih administracija.

U takvim okolnostima 2009. godine na vlast dolazi Benjamin Netanyahu i od tada, praktično bez prekida, ostaje na čelu Izraela. Dugotrajnost vlasti utiče i na političku elitu, koja počinje da se ponaša kao da je nepobjediva i spremna na sve riskantnije poteze. Nezasita želja za ostankom na vlasti dovodi do prijedloga reforme pravosuđa, što izaziva ogromno nezadovoljstvo u izraelskom društvu i nagovještava politički kraj najduže vladajućeg lidera u historiji zemlje.

 

U atmosferi duboke podijeljenosti dolazi do terorističkog napada Hamasa 2023. godine, koji ujedinjuje zemlju protiv vanjske prijetnje. Međutim, intenzitet i brutalnost izraelskog odgovora nisu samo posljedica nacionalne želje za odmazdom, već i potrebe da se produži sukob i učvrsti poljuljana politička pozicija premijera. Iako Netanyahu uspijeva da odgodi politički kraj, posljedice njegovih poteza već su vidljivo potkopale temelje na kojima počiva sigurnost Izraela.

Mladi Amerikanci, posebno generacije kojima je Holokaust historijska činjenica, a ne lično ili porodično iskustvo, sve teže pronalaze razumijevanje za poteze vlasti u Jerusalemu. Dvopartijski konsenzus slabi i Izrael postaje tema koja dijeli, a ne ujedinjuje.

Demokrati su prije svega "anti-Netanyahu" orijentirani, ali sve češće i kritični prema samom Izraelu, dok je podrška među republikancima stabilnija, prije svega zahvaljujući starijim generacijama. Ipak, mlađi birači na obje strane pokazuju sličan obrazac. Među republikancima mlađim od 50 godina, 57 posto njih ima negativno mišljenje o Izraelu, dok je među demokratama taj procenat blizu 80 posto.

Politička posljedica: kraj bezuslovne podrške u Washingtonu

Gubitak podrške među građanima počinje da se preliva i na politički teren. Dok su demokrati uglavnom hladni ili kritični prema Izraelu, i među republikancima se pojavljuju kandidati koji grade podršku uz distancu prema izraelskoj politici. Thomas Massie, kongresmen iz Kentuckyja, predvodi dio mlađe generacije republikanaca koji, iako podržavaju opstanak Izraela, otvoreno kritikuju daljnju vojnu i finansijsku pomoć i odbijaju bezuslovno podržati poteze Netanyahuove vlade.

Ako se ovaj trend nastavi, dugoročne posljedice po Izrael bit će duboke i strukturne. Odnos sa SAD-om neće nestati, ali će se promijeniti njegova priroda. Umjesto neupitnog savezništva, Izrael će se suočiti sa sve uslovljenijom podrškom, većim političkim debatama u Washingtonu i postepenim slabljenjem dvopartijskog konsenzusa koji je decenijama bio temelj njegove sigurnosti. Generacijska smjena u američkoj politici dodatno će ubrzati taj proces, jer će na pozicije moći dolaziti političari čiji birači već danas imaju znatno kritičniji odnos prema Izraelu.

Vraćajući se na čas s Harvarda, ostaje pitanje koje tada nije postavljeno - šta se dešava kada nešto što je bilo unutrašnje političko pitanje ponovo postane vanjskopolitičko. Upravo u tom prelazu leži najveći dugoročni izazov za Izrael, jer onog trenutka kada Izrael u očima Amerikanaca prestane biti dio njihove unutrašnje političke realnosti - prestat će i da uživa privilegije koje nijedan drugi saveznik nikada nije imao.

Krivac za to će biti jedan čovjek koji nije htio da se odrekne vlasti.

Komentar ne odražava nužno mišljenje uredništva Bloomberg Adrije i njenih vlasnika.