Da se povijest ponavlja, možda se ponajbolje vidi na primjeru američke (i izraelske) politike na Bliskom istoku. Posljednju epizodu besmislenih ratova zbog kojih ispašta cijeli svijet pokrenuo je Donald Trump koji je u partnerstvu s Benjaminom Netanyahuom napao Iran prije nešto više od mjesec dana. Povod za rat, sudeći po nekoherentnim Trumpovim izjavama, nije jasan ni njemu samom. Još je manje jasno kako će sve završiti – čak i uz postignuto primirje – no zato vrlo dobro znamo kakve će posljedice sukob imati za globalno gospodarstvo.
Katastrofalne je možda malo teška riječ ako se nekim čudom rat završi brzo, ali sasvim korektna procjena ako se konflikt oduži ili čak eskalira. Globalna ekonomija još u velikoj mjeri ovisi o nafti, a blokada Hormuškog tjesnaca kroz koji prolazi petina svjetske opskrbe tjera cijenu barela prema gore i posljedično diže cijene svega.
Posljedice će vlade zemalja regije nastojati ublažiti već viđenim mjerama – ograničavanjem cijena goriva. No inflacija se ne da ukrotiti tek tako. To možda najviše osjećaju građani Hrvatske kojima rast cijena pustoši kućne budžete već godinama, a nije ni u drugim zemljama regije puno bolje. Kako vrijeme odmiče, sve je izvjesnije da će poskupljenja i ovog puta, kao i 2022., postati kronična.
Brzi kraj rata mogao bi biti tek početak problema
Ako se rat na Bliskom istoku završi sutra, to ne znači da će se svjetska ekonomija instantno oporaviti. Dapače, posljedice će se osjećati još dugo. Koliko dugo? Pitali smo glavnog ekonomista Hrvatske gospodarske komore (HGK) Gorana Šaravanju, a on nam je odgovorio ovako:
"Prvo, tankeri se moraju vratiti na odgovarajuće položaje kako bi ponovno nesmetano opskrbljivali svijet i naftom i naftnim derivatima. Kako nije riječ o avionima, taj će proces trajati mjesecima, a ne danima, a u međuvremenu proizvodnja nafte stoji. Drugo, trebat će vremena da zemlje Bliskog istoka vrate proizvodnju nafte i plina na predratne razine. Kuvajt, primjerice, procjenjuje da će mu trebati tri do četiri mjeseca za povratak na predratne razine proizvodnje, ali uz opasku da se tek treba vidjeti jesu li ležišta oštećena, u kojem slučaju bi se dio proizvodnje mogao izgubiti trajno. Katar, osim što je proglasio višu silu vezano za proizvodnju ukapljenog plina i procijenio da je 17 posto izvoznih kapaciteta oštećeno u iranskim napadima na postrojenje Ras Laffan, procjenjuje da će mu trebati tri do pet godina za popravak štete i povratak proizvodnje. Dodatno, još uvijek ne znamo razmjere štete na iransko-katarskom plinskom polju/ležištu Južni Pars koje su prije nekoliko tjedana bombardirale izraelske snage", detaljno je elaborirao Šaravanja.
U crnjem scenariju, ako rat potraje duže, neminovno slijedi pad potražnje i osjetno usporavanje gospodarskog rasta jer ovakav razmjer nedostatka nafte, naftnih derivata, plina, gnojiva, helija, sumpora itd. na duži rok utječe na proizvodne procese, raspoložive dohotke i domaću potražnju, napominje Šaravanja.
Nakon ovog poprilično depresivnog uvoda, idemo vidjeti kako se države Adria regije bore s rastom cijena i ugrožavanjem standarda građana.
Hrvatska neslavni inflacijski šampion
Inflacija u Hrvatskoj, na žalost njezinih stanovnika, nije nikakva novost, ali najnovija eskalacija pogonjena rastom cijena energenata baca ih u očaj.
Prema prvoj procjeni Državnog zavoda za statistiku (DZS), godišnja stopa inflacije mjerena nacionalnim indeksom potrošačkih cijena (CPI) u ožujku je dosegnula 4,8 posto, što je znatno više od 3,8 posto zabilježenih u veljači.
Još veći razlog za zabrinutost jest podatak Eurostata prema kojem je Hrvatska, s harmoniziranom stopom inflacije (HICP) od 4,7 posto, ponovno zasjela na vrh neslavne ljestvice među 21 članicom europodručja.
Analiza glavnih komponenti indeksa otkriva kako je glavni uzrok ovog cjenovnog udara kategorija energije. Cijene energenata u ožujku su bile za čak 11,3 posto više nego u istom mjesecu prošle godine. To, naravno, možemo "zahvaliti" eskalaciji sukoba s Iranom.
Značajan doprinos ponovnom raspirivanju inflacije u Hrvatskoj daju i usluge, koje su na godišnjoj razini skuplje za 7,8 posto, dok su u odnosu na veljaču rasle za 0,7 posto. Cijene hrane, pića i duhana, koje imaju najveći udio u potrošačkoj košarici, porasle su za umjerenijih 3,9 posto na godišnjoj razini.
Depositphotos
S praktički dvostruko većom stopom inflacije od prosjeka eurozone i monetarnom politikom u rukama Europske središnje banke (ECB) koja se mora ravnati po svim državama članicama, Hrvatska je dočekala i drugo veće poskupljenje goriva na benzinskim crpkama u posljednjih mjesec dana pa je tako litra dizela (u trenutku pisanja teksta) došla na 1,85 eura, benzina na 1,66, dok je plavi dizel koji se najviše troši u poljoprivredi i ribarstvu, došao na cijenu od 1,36 eura po litri.
Vlada je nastavila ograničavati cijene i snižavati trošarine, kako bi ublažila udar poskupljenja, ali premijer Andrej Plenković poručuje kako više nema prostora za ograničavanje cijena dizela jer su trošarine iscrpljene, a marže distributera minimalne.
"Mi smo, kad je riječ o eurodizelu, iscrpili sav dio trošarine koji se odnosi na prihod državnog proračuna. Postoji minimalni dio koji je europska trošarina. Pisali smo Europskoj komisiji, izrazili želju da uđemo i u taj dio trošarina kako bismo i na taj način mogli utjecati na konačnu cijenu litre tog goriva. Oni će to analizirati, postoji procedura. Mi smatramo da je to oportuno za sve članice Unije, pogotovo ako kriza eskalira. S druge strane, imamo još i mogućnost izmjene zakona o PDV-u", kazao je Plenković.
Što još mogu napraviti vladajući kako bi donekle olakšali život građanima koje inflacija sve žešće "oporezuje", opet smo upitali glavnog ekonomista HGK-a Šaravanju. On također zaziva djelovanje na razini EU-a kako bi sve zemlje članice relativno ravnomjerno mogle reagirati na situaciju.
"Dio mjera, što u Hrvatskoj, što u EU, zasigurno će biti usmjeren na ograničavanje potrošnje energije. Riječ je na kraju krajeva o velikom šoku na strani ponude, koja ne može proći bez pada potražnje. Istovremeno, očekivao bih pomoć najugroženijim slojevima stanovništva. Ovdje je jako bitno reći da će Središnji registar stanovništva uskoro biti operativan, pa će Vlada imati pristup informacijama o imovini stanovništva, što će joj omogućiti da daleko kvalitetnije cilja pomoć najpotrebitijima. Osim poboljšanja učinka mjera socijalne politike, Vlada bi time trebala ojačati i fiskalnu poziciju. Kao što svjedočimo u 10. paketu mjera, više od pola sredstava usmjereno je na srednje i dugoročne mjere jačanja otpornosti ekonomije. Možemo više takvih mjera očekivati", poručuje Šaravanja.
Dodaje kako moderna ekonomija ipak na koncu počiva na fosilnim gorivima pa vlade moraju osigurati izvore energije. Podsjeća kako je talijanska vlast pokrenula inicijativu da odgodi gašenje termoelektrana na ugljen do 2038., dok Njemačka također razmišlja u istome smjeru.
"Teško je očekivati, zbog porasta premije rizika, da će se realizirati planirana ulaganja u istraživanje i proizvodnju nafte i plina na Bliskom istoku u srednjem roku. U opisanome kontekstu bilo bi iluzorno ne očekivati da će se sve zemlje pragmatičnije postaviti prema fosilnim gorivima i potaknuti aktivnosti u domeni istraživanja i proizvodnje fosilnih goriva te razvoja nuklearnih tehnologija uz traženje dodatnih poboljšanja energetske efikasnosti u prometu, zgradarstvu i industriji. Tako se Zapad postavio i nakon naftnih šokova 1970-ih godina", smatra Šaravanja.
Drugim riječima, zelena tranzicija ide na čekanje čim malo zagusti s energentima. Tome smo svjedočili više puta kroz povijest, posljednji put prije nekoliko godina, nakon napada Rusije na Ukrajinu. Pragmatičnost u ovom slučaju pobjeđuje idealizam, no to nije pravilo u politikama Europske unije, dapače, zbog toga i jesmo u energetski nezavidnoj situaciji.
Velik skok inflacije i u Sjevernoj Makedoniji
Inflacija i u Makedoniji opet hvata zamah. Prema najnovijim podacima tamošnjeg Državnog zavoda za statistiku, u ožujku je godišnja stopa porasla na 4,9 posto. To je osjetan skok u usporedbi s veljačom, kada je iznosila 2,9 posto.
Početni šok, još početkom ožujka, bio je na benzinskim postajama. Na početku sukoba s Iranom dizelsko gorivo prodavalo se po cijeni od 71 denara po litri. U prvom tjednu travnja cijena je dosegla 95 denara po litri, a formirana je uz vladine mjere i diskont od tri denara po litri od najvećeg dobavljača benzinskih postaja u zemlji, tvrtke Okta. Bez tih intervencija, cijena dizela bila bi 110 denara po litri.
Prvi korak u smanjenju cjenovnog šoka poduzela je vlada smanjivanjem poreza na dodanu vrijednost (PDV) s 18 na 10 posto. "Vlada se odlučila za vrlo snažnu fiskalnu mjeru. Odrekla se velikog iznosa. Višak koji bi prikupila u proračunu od skupljih goriva, odlučila je nekako vratiti građanima. Ukidanje je čak i veće od onoga što bi prikupila od skupljih goriva", rekao je za Bloomberg Adriju Borce Trenovski, sveučilišni profesor i predsjednik Udruge ekonomista.
Dva tjedna nakon prve mjere, vlada je ukinula i dio trošarina, čiji utjecaj, prema ekonomistima, nije toliko velik kao ukidanje dijela PDV-a.
"Ove odluke izravan su odgovor na zahtjeve i stvarne potrebe građana i tvrtki. Ovo je najbrži način da se ublaži udarac i spriječi širenje poskupljenja na cijelo gospodarstvo. Ovo je intervencija koja prekida lanac poskupljenja. Stabilizacijom cijene goriva štite se i cijene hrane, prijevoza i usluga", rekao je premijer Hristijan Mickoski.
Međutim, podaci o inflaciji za ožujak pokazuju da je najveći udarac bio na cijene hrane, gdje godišnji rast iznosi 7,5 posto.
Privremeno olakšanje
Stoga, za Vaska Kostova, predavača na Sveučilištu Heidelberg u Skoplju, mjere su analgetici, odnosno smanjuju bol samo kratkoročno.
"Potrebna su dugoročna strukturna rješenja, a ne ad hoc mjere koje se poduzimaju u panici. Posao nije gasiti požare u kolovozu, već se pripremiti za sljedeću sezonu kako se ne bi dogodili. Doživljavamo agrarni paradoks. Od zemlje koja je u bivšoj SFRJ imala kapacitet prehraniti 20 milijuna ljudi, postali smo zemlja koja uvozi hranu za manje od dva milijuna ljudi. Kada uvozite, ne uvozite samo proizvod već uvozite i tuđu krizu, tuđe troškove prijevoza, tuđu inflaciju. Danas smo pasivni primatelji cijena", istaknuo je za Bloomberg Adriju.
Tvrtke još nisu u potpunosti osjetile probleme koje donosi zatvaranje Hormuškog tjesnaca. Osim nafte, rastu i cijene metala, glavne sirovine makedonske industrije.
"U uvjetima povećanja cijena ovih sirovina, tvrtke se suočavaju s povećanim troškovima nabave, smanjenom dobiti i povećanim pritiskom na likvidnost. Osim toga, povećanje cijene sirovina neizravno utječe na inflaciju, kroz povećanje cijena proizvoda", rekla je za Bloomberg Adriju Vladanka Trajkoska, direktorica tvrtke "Rade Končar – Servis i popravak električnih proizvoda" i predsjednica Organizacije poslodavaca.
Ovo povećanje cijena proizvoda ne može se pravovremeno prenijeti na krajnje potrošače, što je dodatni problem u cijeloj situaciji.
"S obzirom na to da su ugovori koje tvrtke imaju dugoročni i ugovorno fiksni, postoji ograničena mogućnost pravovremenog prijenosa povećanih troškova na krajnje korisnike, što potpuno pogoršava ekonomsku stabilnost tvrtki“, objašnjava.
Mala i srednja poduzeća također će biti teško pogođena. Prema riječima Romea Kostadinova, potpredsjednika makedonske Federacije gospodarskih komora, za njih su potrebne ciljane mjere jer je od pandemije 2020. ovo treća uzastopna kriza.
Iscrpljene rezerve
"Bez državne potpore, njihova borba za opstanak bit će teška. Ovo je treća uzastopna kriza, više nemaju rezervi", rekao je.
Prema mišljenju stručnjaka, sljedeće mjere zaštite životnog standarda, posebno ranjivih kategorija građana, trebale bi biti fokusiranije. Možda bismo trebali razmotriti i korištenje državnih naftnih rezervi, ali moramo uzeti u obzir i cijenu po kojoj će se one u budućnosti nadopunjavati jer situacija u državi nije bajna.
"Javni dug iznosi oko 60 posto BDP-a i na rubu je održivosti. Snažne fiskalne mjere koje vlada sada koristi izvršit će dodatni pritisak, a na kraju će netko morati platiti cijenu – ili država, ili tvrtke, ili građani. Zato nam je potrebna ravnoteža koja će se postići ciljanim mjerama – tamo gdje su najpotrebnije", kaže Trenovski.
I tu dolazi do potrebe za drugom ravnotežom, onom između inflacije i rasta. "Održavanje ravnoteže između borbe protiv inflacije i gospodarskog rasta je umjetnost. Ali ako inflacija jača, dio gospodarskog rasta mora se žrtvovati, jer će inače šteta od nekontrolirane inflacije biti veća nego od nižeg gospodarskog rasta. Ako inflacija poraste i dođe do stagflacije, bit će teško preokrenuti stvari", rekao je bivši ministar financija akademik Taki Fiti u izjavi za Bloomberg Adriju.
Prema njegovim riječima, ako sukob potraje, bit će potreban rebalans proračuna i racionalizacija troškova.
"Mjere koje se sada poduzimaju rezultirat će nižim priljevima u proračun. A ako se stvari ovako nastave, ponuda nafte će se smanjiti na svjetskim burzama. Jedini spas u takvoj situaciji je racionalizacija troškova i ekstremna štednja. Definitivno će se morati napraviti rebalans proračuna i smanjenje neproduktivnih proračunskih troškova kako bi se godina i kriza izgurali", rekao je Fiti.
Institut za ekonomska istraživanja i politike Finance Think ima tri scenarija za kretanje inflacije u Sjevernoj Makedoniji do kraja godine, a što dulje traje sukob, scenarij je mračniji. Prema osnovnom, stopa inflacije u 2026. godini sigurno će biti veća od prethodnih projekcija i iznosit će 3,5 posto. S druge strane, prema ekstremnom scenariju, porast će na 8,2 posto.
Što se tiče gospodarskog rasta, MMF predviđa da će se realni rast BDP-a usporiti na 3,1 posto u 2026. godini. Prošla godina završila je s rastom BDP-a od 3,5 posto.
Depositphotos
Brzi prijenos rasta cijena u BiH
Ekonomski analitičar Faruk Hadžić, u razgovoru za Bloomberg Adriju, kaže da se situacija oko Hormuškog tjesnaca u ovom trenutku više ne može promatrati isključivo kao geopolitički rizik, s obzirom na sav razvoj događaja jer sada postoje i elementi konkretnog energetskog šoka koji je već ušao u razinu rasta cijena i drugih proizvoda.
Tijekom ožujka cijena nafte Brent porasla je za više od 55 posto, s razine ispod 80 dolara na više od 110-115 dolara po barelu, uz tržišna očekivanja da bi se u slučaju duljeg zatvaranja tjesnaca mogla kretati prema gore, što bi već bilo opasno i katastrofalno za svjetsko gospodarstvo.
"Istovremeno, procjene upućuju na to da je potencijalno ugroženo do 20 posto globalne opskrbe naftom, odnosno 13-14 milijuna barela dnevno, što je ključna razlika u odnosu na prethodne poremećaje, s obzirom na to da sada predstavlja stvarni fizički poremećaj na strani opskrbe", objašnjava Hadžić.
Za Bosnu i Hercegovinu to je gotovo odmah značilo vrlo izravan i brz prijenos na cijene goriva, tako da je dizel početkom ožujka bio oko 2,55 konvertibilnih maraka (KM) po litri, a u roku od nekoliko tjedana na nekim je pumpama premašio razinu od 3,50 KM, što je porast od otprilike 40 posto.
"Ovaj porast je zapravo još uvijek manji u usporedbi sa skokom cijena nafte na svjetskom tržištu, što znači da postoji dodatni prostor za korekciju prema gore ako visoke cijene potraju. Drugim riječima, dio šoka još nije u potpunosti prenesen na domaće tržište jer ključni kanal inflacije u BiH je upravo kroz cijene dizela", dodaje Hadžić.
Dizel je dominantan input za promet, poljoprivredu i industriju, a svako povećanje njegove cijene multiplicira se kroz cijene hrane i osnovnih proizvoda. Empirijski podaci s drugih tržišta pokazuju da takav šok može kratkoročno dodati oko jedan do dva postotna boda inflaciji, što u kontekstu Bosne i Hercegovine znači prijelaz iz zone "niske inflacije" natrag u zonu značajnog rasta cijena. Problem je što taj učinak nije odmah vidljiv u statistikama, ali kućanstva ga brzo osjete kroz svakodnevne troškove.
Neizvjesnost je jedan od najvećih problema
Drugi često zanemaren kanal je logistika. "Zatvaranje ili ograničavanje prolaza kroz Hormuz također povećava troškove prijevoza i osiguranja, uz već spomenuti porast cijena goriva. Već se bilježe promjene u rutama tankera i povećanje troškova dostave, što znači da roba fizički putuje dulje i skuplje je doći do Europe. Za Bosnu i Hercegovinu, koja je logistički uvoznik energije i sirovina te izvoznik poluproizvoda, to znači dvostruki udarac, prvenstveno kroz skuplje inpute i skuplji prijevoz", kaže.
Učinak na domaće tvrtke, posebno male i srednje, vrlo je konkretan i mjerljiv, naglašava Hadžić.
Kako kaže, ako pretpostavimo da trošak energije i prijevoza u strukturi troškova industrijskih tvrtki često iznosi 10-20 posto, tada globalni porast cijena energije od 30-50 posto lako može značiti povećanje ukupnih troškova poslovanja za pet do 10 posto.
"U sektorima poput metala, obrade drveta ili prometa, to izravno 'jede' profitnu maržu, koja je već niska, što će značiti da u takvom okruženju tvrtke nemaju puno mogućnosti, te su ili povećati cijene, što onda smanjuje konkurentnost, ili smanjiti troškove, što često znači odgađanje ulaganja ili pritisak na rast zaposlenosti", kaže.
Prema njegovim riječima, treći dio problema je neizvjesnost.
"Važno je napomenuti da ovo ni na koji način ne predstavlja klasičan ciklički porast cijena, budući da nitko, pa ni tvrtke, ne mogu predvidjeti koliko će barel nafte koštati za mjesec dana, hoće li to biti 90, 120 ili 150 dolara", zaključuje Hadžić.
U praksi to može dovesti do smanjenja narudžbi, kraćih ugovora i većih "sigurnosnih marži", što pak dodatno usporava razinu gospodarske aktivnosti.
Što duže rat traje, to su posljedice teže
Kad je riječ o Srbiji, Milojko Arsić, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, procijenio je da bi, ako se rat na Bliskom istoku nastavi, domaće gospodarstvo moglo bi se suočiti s ubrzanjem inflacije, rastom kamatnih stopa, a moguće i s recesijom do kraja ove godine. Praktički sve ovisi o trajanju sukoba Izraela i SAD-a s Iranom te oporavku od neprijateljstava.
Sugovornik Bloomberg Adrije, prije objave službenih podataka, izrazio je očekivanje da će se prvi učinak tih događaja na ekonomski krajolik Srbije vidjeti upravo u izvješću o inflaciji za ožujak. "Mislim da će inflacija na tržištu energije utjecati na inflaciju u Srbiji, porastom cijena uvoznih proizvoda, rastom u onim djelatnostima gdje se energija koristi kao sirovina i slično", rekao je profesor. Nekoliko dana kasnije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić objavio je da je, prema preliminarnim podacima, stopa inflacije u ožujku iznosila 2,8 posto, u usporedbi s 2,5 posto u veljači.
Kako je dodao Arsić, "učinak na ukupnu inflaciju bit će veći ako visoke cijene dulje potraju i iscrpe se kratkoročne mjere, poput smanjenja trošarina na naftne derivate, administrativnih ograničenja cijena goriva i intervencija iz robnih rezervi“, jer „sve to ima ograničen rok trajanja“.
U trenutku pisanja ovog teksta, najavljeno smanjenje trošarina za 60 posto još nije provedeno jer je zakonski moguće smanjenje od 20 posto – iznos za koji je namet smanjen. Međutim, ako bi se smanjenje od 60 posto primjenjivalo do kraja ove godine, procjenjuje se da bi fiskalni gubici mogli doseći milijardu eura. U tom slučaju, neki rashodi morali bi se smanjiti kako bi se kontrolirao proračunski deficit, naglašava Arsić.
Napominje kako "možda već postoji mala intervencija s rezervama", a kada je riječ o administrativnim ograničenjima cijena, podsjetio je da se cijene naftnih derivata u Srbiji već dugo određuju svakog petka. Prema njegovim riječima, održavanje cijena na istoj ili sličnoj razini riskira prijenos gubitaka na proizvođače i distributere nafte te "oni to mogu malo tolerirati, ali nakon nekog vremena smanjit će proizvodnju, doći će do nestašice, tako da se to više ne može održati".
Rast kamata kao lijek za inflaciju
Tijekom drugog tromjesečja inflacija bi mogla dosegnuti gornju granicu ciljanog okvira od 4,5 posto, procijenio je. „Što će se dalje događati, ovisi o cijenama energenata i politikama Vlade i Narodne banke Srbije.“ Ne isključuje mogućnost povećanja referentne kamatne stope, s tim da to ne bi moglo spriječiti utjecaj svjetskih cijena energenata na inflaciju, ali utječe na suzbijanje rasta inflacijskih očekivanja i može ublažiti sekundarne učinke, odnosno prelijevanje na druge proizvode.
Uz rast inflacije kao prvu ključnu posljedicu, došlo bi i do smanjenja državnih prihoda i povećanja već spomenutog fiskalnog deficita, budući da država gubi dio svojih prihoda smanjenjem trošarina na gorivo.
Na pitanje postoje li još neki fiskalni amortizeri koji bi se mogli koristiti za ublažavanje ekonomskih posljedica bliskoistočnog sukoba, Arsić je izdvojio subvencije određenim tvrtkama. „Ako su neke tvrtke, na primjer, pogođene kontrolom cijena – treba im dati subvencije. Ako ne povećamo cijene plina u zemlji iako su porasle, a onda Srbijagas ima gubitke i ne može platiti Rusima plin, onda bi to država platila.“ To, opet, dovodi do skoka rashoda i fiskalnog deficita, pa spada u mjere koje su primjenjive kratkoročno, ali ne i dugoročno.
Treća posljedica mogla bi biti povećanje troškova poslovanja, posebno u industrijama koje su veliki potrošači energije ili koriste energiju kao sirovinu. "To dovodi do smanjenja obujma aktivnosti u, na primjer, industriji plastike i proizvodnji umjetnih gnojiva."
Crni oblak recesije
"Usporavanje gospodarske aktivnosti može dovesti do recesije, ne samo u Srbiji, već i u svijetu."
Ekonomisti procjenjuju da će gospodarski rast ove godine vjerojatno biti niži od planiranog, ne samo zbog rasta cijena energenata već i uvođenja poreza na ugljik pri izvozu u EU, te neizvjesnosti oko budućnosti srpske naftne industrije, što također pogoršava izglede za rast u 2026. godini. Tu je i pitanje strukturnih problema sa samim modelom gospodarskog rasta, kao i pitanje ishoda nadolazeće poljoprivredne sezone.
Također, Arsić smatra da će, ako se rat na Bliskom istoku nastavi i svjetske cijene energenata ostanu visoke, rebalans državnog proračuna biti nužan, ali ne vidi to na rasporedu u prvoj polovici godine, već kasnije jer se manjak prihoda može financirati iz proračunskih rezervi i dodatnog zaduživanja.
Prema njegovoj procjeni, država sada sigurno može servisirati svoje obveze prema inozemstvu, imajući u vidu da se otplata inozemnih dugova uglavnom ostvaruje refinanciranjem i da Srbija trenutačno ima nesmetan pristup međunarodnom financijskom tržištu zahvaljujući svom kreditnom rejtingu, te da je trošak zaduživanja i dalje niži od troška kredita koji se refinanciraju zaduživanjem.
S druge strane, ako bliskoistočni sukob potraje kratko, prije svega potencijalni šokovi za domaće gospodarstvo mogu se amortizirati, upravo kroz tri već spomenute mjere: smanjenje trošarina, korištenje rezervi i administrativno ograničavanje cijena, prema sugovorniku. "To podrazumijeva ne samo da rat brzo završava već i da se opskrba naftom i plinom obnovi u kratkom vremenskom razdoblju, što je moguće pod uvjetom da potrebna energetska infrastruktura nije teško oštećena."
Govoreći o pritiscima na logistiku i premije osiguranja, profesor je rekao da su do sada poremećaji u lancima opskrbe prvenstveno povezani s prijevozom energenata.
"Ako više nije moguće izvoziti preko Perzijskog zaljeva, možda je sasvim sigurno preko Crvenog mora. Sad, ako bi se rat proširio i počeli bi tamo pucati, to bi značilo zaobilaženje Afrike, što bi znatno povećalo troškove. Što se tiče samog transporta, energija je vrlo važan element – brodovi koji prevoze, kao što znamo, koriste naftne derivate, pa cijene transporta u tom slučaju također skaču. Zasad nema općeg poremećaja u lancima opskrbe i nema razloga očekivati nešto takvo, osim ako se, na primjer, ne zatvori Sueski kanal. Tada bi to bio problem za sve proizvode iz Kine, a ako bi morali zaobilaziti Afriku, to bi dovelo do smanjenja ponude tih proizvoda i povećanja troškova", zaključio je Arsić.
Slovenija: na krivom mjestu u krivo vrijeme
Sloveniju i njezinu ekonomiju rat je zatekao u vrlo osjetljivom trenutku, neposredno prije parlamentarnih izbora zbog kojih je fokus političara bio usmjeren na borbu za moć, a ne moguće posljedice sukoba s Iranom.
To je veliki problem za gospodarstvo jer će, prema ekonomistima, rat po svojim ekonomskim posljedicama znatno premašiti vremenski okvir tekuće godine. "Ne možemo izbjeći veću inflaciju", rekao je Bojan Ivanc, glavni ekonomist Gospodarske komore Slovenije (GZS), čak ni nakon sklapanja privremenog primirja u Zaljevu.
"Možda ćemo se moći radovati nižim cijenama u trećem kvartalu", oprezno je optimističan Ivanc.
Predizborni kontekst u Sloveniji važan je ne samo zbog preusmjeravanja pažnje i energije premijera Roberta Goloba na teško formiranje vlade, već i zato što je u predizbornoj groznici globalna energetska kriza poprimila karakter politiziranog obračuna između najvećeg trgovca gorivom u zemlji i vlade.
Naime, potonja je optužila upravu Petrola da namjerno stvara nestašicu goriva na crpkama (posebno dizela) i time baca loše svjetlo na (ne)djelovanje vlade. Iz kompanije su odgovorili da problem nije nestašica goriva, već povećana potražnja na benzinskim postajama zbog najavljenog povećanja maloprodajne cijene goriva i razlike u cijenama goriva u okolnim zemljama, što je izazvalo navalu stranaca da kupuju jeftinije gorivo u Sloveniji.
Ostavljajući po strani rat riječima, Slovenci su dobili uvid u ono što ih čeka u prvim tjednima rata s Iranom. Nestašica goriva i predviđeni porasti cijena energije prvo su pogodili prvu kariku u lancu opskrbe gospodarstva – logistiku. U svom apelu vladi, Gospodarska komora je napisala da se "sektor cestovnog prometa suočava sa situacijama u kojima gorivo nije dostupno na pojedinačnim prodajnim mjestima ili su količine ograničene". Što, prema njihovim riječima, "izravno ugrožava pružanje prometnih usluga, uzrokuje kašnjenja, povećava troškove i remeti lance opskrbe". Poremećaji, kritizirali su, mogli bi imati "neposredne posljedice za logističku opskrbu gospodarstva i društva u cjelini".
Država je tjedan dana prekasno ograničila opskrbu gorivom i za pojedince i za pravne osobe, rekao je ekonomist Bogomir Kovač u izjavi za RTV Slovenija krajem ožujka. Na pitanje o posljedicama za slovensko gospodarstvo i korporativni sektor, odgovorio je pesimistično: prijeti nam inflacija, više kamatne stope, pad gospodarskog rasta i, u konačnici, recesija.
Bio je kritičan i prema vremenskom okviru vladinih mjera za suočavanje s rastućim cijenama energije. "Prije svega, vlada se može pobrinuti za osjetljive profesionalne potrošače, poput poljoprivrednika, osjetljiviju industriju i tamo pokušati nadoknaditi nedostatak količina s jedne strane i cijenu s druge", predložio je vladi u vezi s kompenzacijom pritisaka na korporativni sektor.
Vjesnici krize
Peter Pišek, poduzetnik u prijevozu kamionima i predsjednik Odjela za promet pri Obrtničko-poduzetničkoj komori Slovenije (OZS), sažeo je probleme prijevoznika na sljedeći način: "Situacija je kritična; ako država ne djeluje odmah, stvarni kolaps opskrbnih lanaca mogao bi se dogoditi u vrlo kratkom vremenu."
Prema njegovim riječima, poskupljenje energije i logistički problemi prvi su vjesnici nadolazeće krize. "I ova kriza više nije problem prijevoznika, već problem države. Bez goriva nema prometa, bez prometa nema hrane, lijekova i funkcionalnog gospodarstva", bio je jasan.
Cijene goriva u Sloveniji porasle su na povijesne razine od početka rata – dizel je poskupio za gotovo 30 posto, a trenutačno košta čak 1,894 eura po litri. Na konferenciji za novinare krajem ožujka, Vesna Nahtigal, direktorica Gospodarske komore, upozorila je političare na zastoj i pozvala vladu da poduzme konkretne mjere "s trenutačnim pozitivnim i predvidljivim učinkom na tvrtke". Prva dama poslovnog ceha istaknula je da ih sadašnja vlada mora usvojiti "u obliku hitnih intervencijskih mjera". Među njima je istaknula ograničenje cijene električne energije za tvrtke, odgovarajuće smanjenje mrežne naknade i niže oporezivanje energenata.
"Pozivamo političare da budu jedinstveni, surađuju i brzo djeluju", rekla je Nahtigal, navodeći konkretne mjere za smanjenje opterećenja električne energije, prirodnog plina, nafte i motornih goriva.
Depositphotos
Vlada je već donijela neke mjere zbog energetske krize, naime smanjenje trošarina, kojima je ublažila porast cijena pojedinih goriva, čemu je dodala tržišno utemeljene strukturne mjere i oslobađanje robnih rezervi.
Kako je izvršni direktor Slovenske gospodarske komore Mitja Gorenšček rekao za Bloomberg Adriju prije iranske krize, slovensko gospodarstvo već se suočilo s brojnim strukturnim izazovima – od gospodarskog usporavanja najvećeg partnera Njemačke, skupe energije i birokratskih prepreka, do rastuće konkurencije zemalja jadranske regije (posebno Bosne i Hercegovine) i trenda deindustrijalizacije.
Nahtigal je procijenila da će se navedeni izazovi slovenskih poduzetnika samo pogoršati u iranskoj krizi. "U posljednje četiri godine industrijska proizvodnja smanjila se za 4,4 posto", rekla je, navodeći kao razloge značajan porast troškova rada i nekonkurentne cijene električne energije u Sloveniji. Pogoršanje situacije na Bliskom istoku i zatvaranje Hormuškog tjesnaca samo povećavaju cijene svih energenata, kaže.
Gospodarska komora Slovenije i Ministarstvo gospodarstva, turizma i sporta ovog su tjedna dogovorili osnivanje radne skupine za rješavanje posljedica krize.
Potencijalne mjere
Među mogućim mjerama koje odlazeća vlada razmatra kako bi ublažila troškove hrane za poduzetnike u sektoru prehrambene industrije, prema najavama ministrice poljoprivrede Mateje Čalušić, jest i smanjenje PDV-a na hranu, iako se Ministarstvo financija tome u veljači protivilo. Prema njezinim riječima, niži PDV obično se ne odražava na smanjenju cijena. "PDV predstavlja vrlo kvalitetan izvor javnih financija, zbog čega su eksperimenti sa smanjenjem PDV-a obično rizični. Javni financijski prihodi bi se sigurno smanjili, dok su koristi od toga upitne", komentirao je prijedlog predsjednik Fiskalnog vijeća Davorin Kračun.
Osim energenata, glavni ekonomist Slovenske gospodarske komore Ivanc istaknuo je i krizu opskrbe brojnim proizvodima na bazi energenata (aluminij, umjetna gnojiva, plastika itd.). Ključni rizik za Europu i Sloveniju ostaje prelijevanje rasta cijena energije na konačne cijene motornih goriva, električne energije, hrane i brojnih drugih proizvoda. Za Sloveniju to znači dodatni pritisak na troškove tvrtki, pogoršanje konkurentnosti i veću neizvjesnost u planiranju proizvodnje.
"Kriza u Perzijskom zaljevu nije toliko kriza opskrbe koliko kriza cijena, budući da je većina energenata koje isporučuju zemlje Zaljeva namijenjena azijskim kupcima. Međutim, prirodni plin i naftni derivati osiguravaju 45 posto nacionalnih energetskih potreba Slovenije. Teško je smanjiti potrošnju, jer to osigurava funkcioniranje gospodarstva“, rekao je.
Prema Ivancu, energetski šok utjecat će na gotovo sve aktivnosti u Sloveniji, budući da će se većina suočiti s cjenovnim šokom. Neki bi mogli vidjeti i pad potražnje, i to u industriji, trgovini i drugim uslužnim sektorima, gdje većinu čine mala i srednja poduzeća.
Također vrijedi napomenuti da većinu njemačkog gospodarstva predstavljaju takve tvrtke, koje su posljedično i ključni partneri domaćim dobavljačima. Uz iransku krizu, koja je povezana s energijom, treba dodati da su izvozno orijentirana gospodarstva EU-a i dalje podložna povećanim carinama na trgovinu s SAD-om. Njih su utvrdili predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i američki predsjednik Trump u inače neformalnom trgovinskom sporazumu u Trumpovu škotskom golf-resortu Turnberry krajem prošlog srpnja.
Veliki europski izvoznici poput Njemačke i Francuske ključni su partneri za slovenska mala i srednja poduzeća. Energetski intenzivna automobilska industrija, koja čini gospodarsku okosnicu, ostvaruje više od osam milijardi eura godišnjih prihoda, a više od 80 posto ukupne proizvodnje izvozi se na strana tržišta. Podaci Slovenske gospodarske komore i slovenskog automobilskog klastera ACS pokazuju da Njemačka čini oko 40 posto izvoza industrije. Što se tiče utjecaja iranskog rata na cijene električne energije, predsjednik Energetske komore Slovenije (EZS), Aleksander Mervar, rekao je da su cijene na terminskim tržištima i terminskih proizvoda za drugi, treći i četvrti kvartal 2026. porasle za 36 do 38 posto.
Golobova predizborna darežljivost
Slovenija se suočava s vjerojatno dugoročnim ekonomskim posljedicama, uz ulazak u makroekonomski nepovoljnu situaciju javnih financija. To je opet rezultat izborne dinamike, budući da ju je Golobova vlada iskoristila u predizbornoj utrci za uvođenje prihvatljivih mjera – od božićnice, do povećanja minimalne plaće na tisuću eura neto. Riječ je o mjerama koje su, prema mišljenju stručne javnosti i nadzornih institucija poput Fiskalnog vijeća, znatno pogoršale strukturnu ravnotežu javnih financija.
One također jačaju inflacijsku spiralu koju najavljuje iranska kriza i vrlo vjerojatan odgovor ECB-a, koji bi trebao intervenirati restriktivnom monetarnom politikom na sljedećem sastanku u travnju. Uvođenje obvezne božićnice u studenom 2025. izravno je opteretilo državni proračun s otprilike 120 milijuna eura, što je bio trošak isplata za otprilike 190 tisuća zaposlenih u javnom sektoru. Međutim, stvarni financijski utjecaj mjera se krije u gubitku proračunskih prihoda. Budući da su božićnice bile potpuno oslobođene poreza i doprinosa, Fiskalno vijeće upozorilo je da je "državni proračun dodatno uskraćen za više od 250 milijuna eura" zbog neobračunatih naknada.
Schrödingerov proračun
Paralelno s tim, poduzetnike je šokiralo povećanje minimalne plaće, koja je od početka 2026. iznosila otprilike tisuću eura neto. Riječ je o povećanju od više od 16 posto u bruto iznosu, što, prema Gospodarskoj komori i drugim organizacijama poslodavaca, "premašuje financijske mogućnosti mnogih tvrtki" i uzrokuje opasno izjednačavanje. Kao odgovor na kritike mjera, ministar financija Klemen Boštjančič rekao je samo da "u proračunu ima ili nema dovoljno novca. Proračun je složena stvar."
U međuvremenu, Fiskalno vijeće u svojim izvješćima za 2026. godinu primjećuje da je deficit opće države u 2025. godini porastao na -2,5 posto BDP-a, a u 2026. godini, prema preliminarnim procjenama, očekuje se da će iznositi čak -2,1 milijardu eura, čemu su odlučujući faktor bili "veći troškovi rada zbog početka reforme plaća i uvođenja zimskih praznika".
Njegov predsjednik, Davorin Kračun, rekao je za Bloomberg Adriju da bi vladine mjere za rješavanje krize trebale biti "usmjerene na najranjivije skupine i jasno vremenski ograničene. Istovremeno, ne bi smjele iskriviti cjenovne signale i time smanjiti poticaje potrošačima energije da se prilagode očitim strukturnim promjenama na energetskim tržištima".
U prva tri mjeseca 2026. godine Slovenija je zabilježila deficit od 701 milijun eura, što je 250 milijuna eura više nego u istom razdoblju prošle godine. Glavnina deficita nastala je u ožujku, kada je deficit iznosio 585 milijuna eura. Fiskalno vijeće ocijenilo je da je rast prihoda već prošle godine usporen, uglavnom zbog lošijih poslovnih rezultata tvrtki i smirivanja situacije na tržištu rada. Prema njima, rast rashoda uglavnom je rezultat povećanja troškova rada zbog uvođenja novog sustava plaća.
- U pripremi teksta sudjelovali su i Nataša Hadžispirkoska Stefanova, Aleš Kovačič, Nejra Džaferagić i Ana Ristović.
.webp){kind=icon}
