Dok sukob između SAD-a i Irana ulazi u novu fazu bez jasnog političkog izlaza, američki predsjednik Donald Trump je odlučio da ode u Kinu kako bi pokušao napraviti prodor u odnosima između dvije najveće svjetske sile. Posjeta koja je najavljivana kao potencijalno historijska - za sada je ostala bez konkretnih političkih rezultata dostupnih javnosti. Osim objava o kupovini 200 Boeingovih aviona i nekoliko pažljivo kontroliranih obraćanja medijima, malo toga je poznato o stvarnim efektima razgovora između Washingtona i Pekinga.
U isto vrijeme dok SAD pokušava upravljati krizom na Bliskom istoku i održavati privid kontrole nad globalnim procesima, ostatak svijeta ne stoji u mjestu. Naprotiv, druge sile koriste trenutak strateške konfuzije kako bi definirale sopstvene pozicije u svijetu koji sve manje djeluje unipolarno.
Indija koristi sukob velikih sila za jačanje globalnog utjecaja
Pomalo ispod radara prošao je sastanak ministara vanjskih poslova BRIKS-a u Delhiju, gdje se razgovaralo o bližoj koordinaciji nekih od najvećih svjetskih ekonomija u trenutku rastućih globalnih podjela. Iako zemlje BRIKS-a i dalje nisu dio najužih zapadnih krugova donošenja odluka, njihova sposobnost da grade alternativne političke i ekonomske mehanizme postaje sve vidljivija. Upravo je Indija, kao domaćin sastanka, pokazala možda i najviše političke pragmatičnosti u pokušaju da osigura sopstvenu poziciju u svijetu koji ulazi u period dugoročne nestabilnosti.
Premijer Indije Narendra Modi nekoliko dana ranije postigao je široki strateški sporazum s UAE tokom posjete Abu Dabiju. Sporazum obuhvata saradnju u oblasti energetike, pomorske sigurnosti, cyber odbrane i infrastrukture, uz investicijsku obavezu Emirata od pet milijardi dolara. U trenutku kada rat na Bliskom istoku direktno ugrožava energetske tokove i sigurnost pomorskih ruta, Indija pokušava osigurati dugoročnu stabilnost sopstvenog razvoja.
Nakon Abu Dabija, Modi se uputio na evropsku turneju tokom koje je posjetio Holandiju, Švedsku, Norvešku i Italiju. Iako su društvene mreže najveću pažnju posvetile simpatičnom internet fenomenu "Melody", nadimku za odnos italijanske premijerke Giorgije Meloni i Narendre Modija, suština evropske turneje bila je mnogo ozbiljnija. Poklonjena "Melody" čokoladica možda jeste postala viralni trenutak svjetske politike, ali iza tog simbolizma krije se pokušaj Indije da Evropi pošalje jasnu poruku da Delhi želi biti partner, a ne dio novog hladnoratovskog svrstavanja.
Indija danas pokušava voditi politiku koja podsjeća na moderniziranu verziju nekadašnje nesvrstanosti. Kao nasljednik političke tradicije uspostavljene prije 65 godina u Beogradu, Modi pokušava Indiju pozicionirati izvan rigidnog blokovskog mentaliteta koji danas definira odnose između SAD-a i Kine.
Za razliku od manjih država koje su često primorane birati strane, Indija ima kapacitet da sopstvenu neutralnost pretvori u geopolitičku prednost. Upravo zato Delhi pokušava istovremeno održavati odnose i sa Zapadom i s Globalnim jugom, ali i s državama koje se međusobno nalaze u ozbiljnim sukobima. Takva politika nije proizvod ideologije, već veoma hladne procjene nacionalnog interesa. Indija ne želi postati dio tuđeg sukoba ako iz njega ne može ostvariti direktnu korist za sopstveni razvoj.
Narendra Modi / Bloomberg
Modi balansira između Zapada, Kine i Globalnog juga
Odnosi Indije i Kine ostaju veoma opterećeni neriješenim teritorijalnim pitanjima na Himalajima i prirodnim rivalitetom dviju ogromnih sila koje dijele granicu. S druge strane, SAD je godinama djelovao kao partner na kojeg Indija može računati, sve dok Trumpova administracija nije uvela trgovinske mjere i sankcije koje su direktno pogodile indijsku ekonomiju. Time je dodatno učvršćen utisak u Delhiju da se američka politika može promijeniti preko noći i da dugoročno oslanjanje na Washington nosi ozbiljne rizike.
Zbog toga Modi pokušava graditi mrežu odnosa koja neće zavisiti od jednog centra moći. Koristeći ogromno tržište, mladu populaciju i relativno povoljnu radnu snagu, Indija želi biti ekonomski partner svima. Po mnogo čemu podsjeća na Kinu devedesetih godina, fokusiranu prvenstveno na sopstveni razvoj, industrijalizaciju i izvlačenje stotina miliona ljudi iz siromaštva. Za razliku od Kine ili SAD-a, Indija i dalje ne djeluje kao država s jasno definiranom globalnom ideološkom ambicijom. Njeni ciljevi ostaju mnogo pragmatičniji: očuvanje teritorijalnog integriteta, stabilan ekonomski rast i transformacija zemlje u proizvodni i tehnološki centar svijeta. Upravo zbog toga Delhi danas možda djeluje kao jedan od posljednjih velikih zagovornika svijeta slobodne trgovine i otvorenih ekonomskih tokova.
Naravno, Indija ima i ozbiljna ograničenja. Problemi obrazovnog sistema, velike regionalne razlike i veoma komplicirano sigurnosno okruženje ostaju teret za dugoročni razvoj zemlje. Za razliku od SAD-a, koji ima luksuz stabilnog geografskog okruženja, Indija dijeli prostor s Kinom i Pakistanom, državama koje njen rast posmatraju s ozbiljnim podozrenjem. Upravo taj pritisak dodatno približava Indiju Zapadu, dok istovremeno Bliski istok i Evropu vidi kao ključne partnere za svoj ekonomski razvoj.
Delhi gradi stratešku fleksibilnost u svijetu novih podjela
Dok se Washington i Peking nalaze u sve otvorenijem strateškom sukobu, a SAD pokušava pronaći izlaz iz haosa na Bliskom istoku, svijet paralelno posmatra tiho pojavljivanje novog globalnog igrača. Bez velike pompe i bez ideoloških parola, Indija pokušava iskoristiti trenutak u kojem najveće sile troše energiju na međusobni sukob.
Za razliku od perioda Hladnog rata, kada su države uglavnom bile primorane birati strane, Indija danas pokušava pokazati da je moguće voditi samostalnu politiku zasnovanu isključivo na sopstvenim interesima. Upravo u tome leži možda i najveća snaga Narendre Modija i savremene indijske diplomatije. Dok se Amerika iscrpljuje u sukobima, a Kina pokušava održati sopstveni ekonomski i politički zamah, Indija koristi prostor između dvije sile da gradi mrežu trgovinskih, energetskih i političkih odnosa širom svijeta.
Takva strategija ne donosi brze i spektakularne rezultate, ali Indiji omogućava ono što je danas možda najvažnije u geopolitici - stratešku fleksibilnost. Delhi pokušava ostati dovoljno blizak Zapadu kako bi privukao investicije i tehnologiju, ali i dovoljno autonoman da ne postane dio bilo čijeg geopolitičkog projekta. U svijetu rastućih podjela i zatvaranja tržišta, Indija se pozicionira kao država koja želi razgovarati sa svima i poslovati sa svima.
Upravo zato trenutna globalna kriza možda predstavlja i najveću priliku za Indiju od završetka Hladnog rata. S mladom populacijom, ogromnim tržištem i ekonomijom koja i dalje ima veliki prostor za rast, Delhi pokušava iskoristiti period globalne nestabilnosti kako bi ubrzao sopstveni uspon. Dok pažnja svijeta ostaje usmjerena ka sukobu supersila, Indija polako pokušava prerasti iz regionalne sile u jednog od ključnih aktera novog međunarodnog poretka.
.webp){kind=icon}
