Ilegalne deponije u BiH: Više od problema otpada

Deponije predstavljaju jedan od načina konačnog odlaganja otpada i dio su sistema upravljanja komunalnim otpadom. Sanitarne, odnosno uređene deponije, projektovane su i njima se upravlja na način kojim se nastoji smanjiti negativan uticaj otpada na okoliš. Takve deponije podrazumijevaju kontrolisano odlaganje otpada, odgovarajuću zaštitu tla i podzemnih voda, kao i kontrolu nastanka i širenja procjednih voda i deponijskog gasa. Nasuprot tome, na otvorenim i nekontrolisanim odlagalištima otpad se odlaže bez odgovarajuće tehničke i okolišne zaštite.

Osnovna razlika između smetljišta i sanitarne deponije je u tome što se na smetljištu ne pokušava odvojiti otpad od samog tla, čime se otpad može direktno odlagati u podzemne vode. Kod nekontrolisanih odlagališta izostaju ili nisu adekvatno razvijeni sistemi za zaštitu tla i voda, kontrolu procjednih voda, upravljanje deponijskim gasom i monitoring uticaja na okoliš. Zbog toga takva mjesta mogu predstavljati značajan izvor zagađenja tla, površinskih i podzemnih voda, zraka i okolnih ekosistema.

Divlje, odnosno ilegalne deponije, predstavljaju neregulisana mjesta na kojima se nepropisno odlaže otpad. Na njima se može pronaći kućni otpad, građevinski otpad, opasni otpad, električni i elektronski otpad, kao i različite druge vrste otpada. Otpad se najčešće odlaže u vidu nabacanih gomila na ravnom terenu, u jamama, jarugama, napuštenim kopovima, uz puteve, u blizini riječnih tokova i na drugim neodgovarajućim lokacijama. Poseban problem predstavlja činjenica da na takvim lokacijama najčešće nema kontrole vrste i količine otpada koji se odlaže.

Ilegalne deponije u Bosni i Hercegovini

Ilegalne deponije predstavljaju dugotrajan problem upravljanja otpadom u Bosni i Hercegovini. Dostupni podaci ukazuju na postojanje velikog broja takvih lokacija. Evropska agencija za okoliš navodi procjenu od više od 1.400 ilegalnih deponija u Bosni i Hercegovini, pri čemu je veliki dio njih i dalje aktivan. Problem je posebno izražen u ruralnim područjima u kojima nije dostupna odgovarajuća usluga prikupljanja otpada.

Ilegalne deponije prisutne su u većini opština u Bosni i Hercegovini. Većinom nastaju u blizini riječnih tokova, šuma i na ivici puteva te time predstavljaju ozbiljnu prijetnju po okoliš i javno zdravlje. Njihov položaj često nije slučajan, jer se otpad odlaže na lokacijama koje su lako dostupne stanovništvu, ali istovremeno mogu biti hidrološki i ekološki osjetljive.

Odlaganje otpada na neodgovarajuće lokacije vrši se iz različitih razloga, među kojima su izbjegavanje troškova odlaganja, nedovoljno razvijen sistem za prikupljanje i transport otpada, nedostatak odgovarajućih lokacija i alternativa za odlaganje, kao i nedovoljna informiranost građana i spremnost da se otpad odloži na propisan način. Kao značajni uzroci problema u Bosni i Hercegovini navode se i nedovoljna pokrivenost uslugama prikupljanja otpada, posebno u ruralnim područjima, nedostatak kapaciteta za sortiranje otpada, nedovoljna provedba propisa i sankcionisanje prekršilaca.

Procesi koji se odvijaju na ilegalnim deponijama

Nakon odlaganja otpada na deponiji započinju različiti fizički, hemijski i biološki procesi. Posebno je značajna razgradnja biološki razgradivog otpada. U početnim fazama razgradnje djeluju mikroorganizmi u prisustvu kisika, dok se sa smanjenjem količine kisika razvijaju anaerobni procesi.

Jedan od proizvoda bioloških procesa koji se odvijaju na deponijama komunalnog otpada je bioplin ili deponijski plin (LFG). Bioplin nastaje razgradnjom biološki razgradive organske tvari. Brzina proizvodnje bioplina i njegov sastav mijenjaju se tokom vijeka trajanja deponije. Kod nekontrolisanih odlagališta problem predstavlja činjenica da se nastali gas ne prikuplja i ne kontroliše na odgovarajući način.

Pored gasova, jedan od najznačajnijih proizvoda procesa koji se odvijaju na deponiji su procjedne vode.

 

Procjedne vode i zagađenje tla i voda

Ilegalne deponije bez nepropusne podloge funkcionišu kao izvor zagađenja tla i vode. Prilikom razgradnje otpada nastaju procjedne vode, čiji sastav zavisi od vrste otpada, količine padavina, starosti deponije i uslova u kojima se otpad razgrađuje.

Procjedna voda nastaje kada atmosferske padavine prodiru kroz slojeve otpada, pri čemu se u vodi rastvaraju i prenose različite organske i neorganske materije. U procjednim vodama možemo pronaći teške metale, organska jedinjenja, patogene mikroorganizme i druge štetne materije. Bez odgovarajuće zaštite i sistema za prikupljanje i tretman, procjedne vode mogu prodirati kroz tlo i dospijevati do plitkih slojeva podzemnih voda, a zatim predstavljati rizik i za površinske vode.

Istraživanja pokazuju da procjedne vode s nekontrolisanih odlagališta mogu biti značajan izvor kontaminacije tla i podzemnih voda, posebno zbog prisustva organskih materija, soli i teških metala. Migracija zagađujućih materija zavisi i od hidrogeoloških karakteristika područja, propusnosti tla, pukotina i drugih puteva kroz koje se procjedna voda može kretati.

Depositphotos

Akumuliranjem potencijalno toksičnih elemenata u okolnom zemljištu smanjuje se njegova poljoprivredna produktivnost i stvaraju putevi izloženosti putem hrane kroz usvajanje kontaminanata od strane biljaka. Na taj način zagađenje s ilegalnih deponija ne mora ostati ograničeno samo na neposrednu lokaciju odlaganja, već se može širiti kroz tlo, vodu i prehrambeni lanac.

Poseban problem predstavlja blizina ilegalnih deponija vodotocima, izvorima i područjima koja se koriste za vodosnabdijevanje. U takvim slučajevima postoji mogućnost prenosa zagađujućih materija iz deponije u vodni sistem.

Istraživanja provedena na ilegalnim deponijama u Bosni i Hercegovini pokazala su prisustvo potencijalno štetnih teških metala u zemljištu, uključujući kadmij, kobalt, olovo i hrom, kao i mikrobiološku kontaminaciju vode u blizini istraživanih lokacija.

Gasovite emisije i kvalitet zraka

Gasovite emisije i emisije čestica nastale anaerobnom razgradnjom i spaljivanjem otpada na otvorenom, uključujući metan, suspendovane čestice (PM2.5), sumporovodik i isparljiva organska jedinjenja (VOC), doprinose pogoršanju lokalnog kvaliteta zraka i emisijama stakleničkih gasova.

Otvoreno spaljivanje otpada dodatno povećava rizik od emisije različitih štetnih materija. Sastav emisija zavisi od vrste otpada koji se spaljuje, temperature i uslova sagorijevanja. Poseban problem predstavlja spaljivanje plastike, guma i drugih materijala koji mogu stvarati toksične i potencijalno kancerogene spojeve.

 

Pored uticaja na kvalitet zraka, emisije s ilegalnih deponija mogu predstavljati rizik za stanovništvo koje živi u njihovoj neposrednoj blizini. Pregledna istraživanja o uticajima odlaganja otpada ukazuju na povezanost odlagališta sa zagađenjem zraka, neugodnim mirisima i potencijalnim zdravstvenim rizicima usljed izloženosti zagađujućim materijama.

Požari, samozapaljenje i raznošenje otpada

Ilegalne deponije predstavljaju i rizik od požara i samozapaljenja otpada. Na takvim lokacijama često se nalazi različit i međusobno pomiješan otpad, bez kontrole njegove vrste i količine, što dodatno otežava procjenu rizika.

Požari na deponijama mogu znatno naštetiti okolišu zbog emisija toksina u zrak, tlo i vodu. Faktori rizika zavise od vrste zapaljenog otpada, geografskog položaja deponije i tipa požara. Dim nastao tokom požara na deponiji može sadržavati različite opasne gasove i druge štetne materije, a spaljivanje pojedinih vrsta otpada može dovesti i do nastanka kancerogenih spojeva poput dioksina.

Neprijatni mirisi i dim koji se emituju tokom požara uznemiravaju okolno stanovništvo i mogu ugroziti ljudsko zdravlje, posebno među osjetljivim grupama, kao što su starije osobe, djeca, trudnice i osobe s hroničnim respiratornim oboljenjima.

Pored požara, problem predstavlja i raznošenje otpada vjetrom, kao i njegovo širenje djelovanjem životinja. Plastika, papir i drugi lagani materijali mogu se širiti izvan same lokacije deponije i dospijevati u okolno zemljište, vodotoke i prirodna staništa.

Uticaj na biodiverzitet i ekosisteme

Ilegalne deponije uzrokuju ne samo estetske, već i ozbiljne posljedice za ekosisteme. Zagađenje tla i vode, širenje otpada, promjena kvaliteta staništa i prisustvo različitih štetnih materija mogu negativno uticati na biljke, životinje i mikroorganizme.

Poseban rizik predstavlja bioakumulacija potencijalno toksičnih elemenata. Zagađujuće materije mogu se usvajati putem biljaka, a zatim prenositi kroz prehrambeni lanac. Na taj način posljedice ilegalnog odlaganja otpada mogu zahvatiti šire područje od same lokacije na kojoj se otpad odlaže.

Uticaj na zdravlje ljudi

Uticaj ilegalnih deponija na zdravlje ljudi može se ostvariti kroz više puteva izloženosti. Stanovništvo može biti izloženo zagađujućim materijama putem kontaminirane vode, hrane, zraka i direktnim kontaktom s otpadom.

Poseban rizik postoji za stanovništvo koje živi u neposrednoj blizini ilegalnih deponija, posebno kada se otpad spaljuje ili kada se deponija nalazi u blizini izvora vode, poljoprivrednog zemljišta ili naselja. Zbog složenosti različitih puteva izloženosti, uticaj na zdravlje potrebno je posmatrati u odnosu na vrstu otpada, količinu i koncentraciju zagađujućih materija, trajanje izloženosti i karakteristike lokalnog stanovništva.

Bloomberg Adria

 

Potencijalni uticaj ilegalnih deponija na okoliš može se posmatrati kroz međusobno povezane puteve: odlaganje otpada, razgradnju i nastanak procjednih voda, migraciju zagađujućih materija kroz tlo, kontaminaciju podzemnih i površinskih voda, emisiju gasova i čestica, kao i širenje otpada u okolne ekosisteme.

Institucionalni i pravni okvir u Bosni i Hercegovini

Upravljanje otpadom u Bosni i Hercegovini uređeno je kroz složen institucionalni i pravni okvir, u kojem su nadležnosti podijeljene između različitih nivoa vlasti. U Federaciji Bosne i Hercegovine oblast upravljanja otpadom uređena je Zakonom o upravljanju otpadom Federacije BiH, dok značajnu ulogu u organizaciji i provedbi sistema imaju kantoni i jedinice lokalne samouprave.

Zakonski okvir zasniva se na principima sprečavanja nastanka otpada, smanjenja njegovog uticaja na okoliš, odgovornosti proizvođača otpada, ponovne upotrebe, reciklaže i drugih oblika iskorištavanja otpada. Krajnje odlaganje trebalo bi predstavljati posljednju opciju u hijerarhiji upravljanja otpadom.

Prema Zakonu o upravljanju otpadom, otpad se definiše kao materije ili predmeti koje vlasnik odbacuje, namjerava odbaciti ili je dužan odbaciti u skladu s propisanim listama otpada i relevantnim zakonskim propisima. Zakonom su također utvrđeni osnovni principi upravljanja otpadom, s naglaskom na sprečavanje nastanka otpada, smanjenje njegovog uticaja na okoliš, ponovnu upotrebu, reciklažu i druge oblike iskorištavanja otpada.

Međutim, uprkos postojećem pravnom okviru, u praksi i dalje postoji veliki broj divljih deponija. To ukazuje da problem nije samo u postojanju propisa, već i u njihovoj provedbi, dostupnosti infrastrukture, kontroli, inspekcijskom nadzoru i jasno definisanoj odgovornosti različitih nivoa vlasti.

Lokalne samouprave često nemaju dovoljno finansijskih, tehničkih i ljudskih resursa potrebnih za upravljanje modernim i složenim sistemima upravljanja otpadom. Poseban problem predstavljaju ruralna područja u kojima usluge prikupljanja otpada nisu dostupne svim domaćinstvima. Zbog toga dio stanovništva otpad odlaže na nelegalnim lokacijama.

U Federaciji BiH, zahvaljujući radu operatera sistema, provode se aktivnosti na razvrstavanju ambalažnog, elektronskog i elektroničkog otpada, ali je potrebno dalje razvijati infrastrukturu za odvojeno prikupljanje, reciklažu i sigurno zbrinjavanje različitih kategorija otpada.

 

Sendžana Muslić je doktorantica na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i viša stručna savjetnica u Sektoru za energetiku Privredne/Gospodarske komore Federacije BiH.

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.