text size
Afrička kuga svinja (AKS) ponovo nanosi štetu poljoprivrednicima u regionu. Novi talas zaraze ovom bolešću prvo je zahvatio Republiku Srbiju, zatim Republiku Hrvatsku, a nedugo zatim i Bosnu i Hercegovinu (BiH). S obzirom na to da je 2023. godine ova bolest izazvala enormnu štetu i da su se stekla određena iskustva, postavlja se pitanje da li se moglo efikasnije reagovati. Najveći rizici za epidemiju su: prisustvo virusa u populaciji divljih svinja, nedovoljno poštivanje bio-bezbjednosnih mjera i nelegalna trgovina svinjama koja je, čini se, veoma prisutna u pograničnim krajevima triju država.
AKS je razarajući virus, veoma otporan, dugo ostaje infektivan u vanjskoj sredini i uglavnom smrtonosan, a napada isključivo domaće i divlje svinje. Za razliku od virusa klasične svinjske kuge za nju nema vakcine. Nema posljedice po čovjeka ili druge vrste životinja. Nauka je utvrdila da se ova bolest širi direktnim kontaktom jedinki, hranom za svinje koje je kontaminirana sekretima zaraženih svinja, svježim mesom i prerađevinama od svinjskog mesa koje imaju prisutan virus afričke kuge svinja u sebi.
Najveći problem nelegalna prekogranična trgovina svinjama
U Bosni i Hercegovini je za širenje bolesti najveći problem nelegalna trgovina svinjama na granici sa Srbijom i Hrvatskom te nelegalan promet svinja unutar BiH. Situaciju pogoršava nedisciplina pri primjeni bio-bezbjedonosnih mjera od strane dijela uzgajivača. Kad bolest izbije u jednom području poljoprivrednici, misleći da im neće biti isplaćena sredstva a svinje da će im uginuti, pokušavaju prodati svinje. Ponuda je u tom trenutku veća od potražnje i cijena mesa pada te trgovci kupuju svinje nepoznatog zdravstvenog statusa i tako svjesno šire bolest.
Takođe, pojedinci se odluče za klanje i zamrzavanje zaraženog mesa kako bi ga koristili za ličnu ishranu, ili odluče da od zaraženog mesa prave suhomesnate proizvode. Međutim, u zamrznutom mesu ili proizvodima tog mesa virus AKS ostaje zarazan do godinu dana. Uz sve navedeno, ostatke svog jela od zaraženog mesa kao pomije daju nezaraženim svinjama čime doprinose širenju virusa.
Situaciju čine težom i činjenice da ne postoji dovoljan broj veterinara kao i da nedostaje razumijevanje zajednice da je za suzbijanje epidemije potrebno uključiti sav raspoloživ potencijal u sredstvima i ljudima (zabrana lova, održavanja manifestacija ili drugih okupljanja u područjima gdje postoji sumnja u pojavu virusa, angažovanje policije u kontroli prometa stoke ili mesa).
Stoga je potrebna efikasna organizacija sistema borbe protiv virusa što podrazumijeva zajednički rad različitih inspekcija (tržišna, inspekcija za hranu, veterinarska, itd.) i policije. To uključuje redovnu kontrolu prometa stoke (u pojedinim državama se angažuje i vojska), kontrole podsticaja za svinjogojsku proizvodnju na način da podsticaj ne dobija poljoprivrednik za kojeg se dokaže da se nije pridržavao bio-bezbjedonosnih mjera za zaštitu od AKS i planiranje adekvatnijeg zbrinjavanja svinjskih leševa otvaranjem kafilerija.
Prije pojave virusa AKS poljoprivrednici su u obavezi da poštuju bio-bezbjednosne mjere na svojim imanjima. Prevencija obavezno uključuje redovnu dezinfekciju objekata u kojima su smještene svinje, vozila kojima se transportuju i odjeće prije ulaska u prostor sa životinjama. Moraju voditi evidenciju o svinjama, o svakom okotu, svakoj prodatoj, kupljenoj ili o uginuloj jedinki. To istovremeno uključuje identifikaciju i označavanje životinje jer moraju biti evidentirane u sistemu.
Hrana koja se daje svinjama se mora kontrolisati. Kontakt između divljih i domaćih svinja obavezno spriječiti. U slučaju sumnje na zarazu uzgajivač mora hitno obavijestiti veterinara. Svinje se ne smiju premještati dok se ne dobije odobrenje od nadležne veterinarske službe. Svaka prodaja ili kupovina sa tog gazdinstva, kao i transport svinja, je zabranjen iz ugroženog i zaraženog područja.
Depositphotos
Uticaj na ekonomiju: Gubici ogromni
Kad je riječ o uticaju AKS na ekonomiju zemlje i standard života poljoprivrednika koji se bavi uzgojem svinja, gubici su ogromni. Pored direktnih šteta koje proizilaze iz neškodljivog uništavanja svih životinja na zaraženoj farmi postoje i ogromni troškovi što se zabranjuje izvoz svinjskog mesa iz te države ili tog područja te su ogromne štete za mesnu industriju svinjskog mesa.
BiH i Srbija moraju to nadoknaditi iz svojih budžeta, dok je Hrvatska u povoljnijem položaju jer troškove može sufinansirati iz EU fondova. Međutim, i u Hrvatskoj, pojavom epidemije se ruši proizvodnja i zaustavlja se izvoz tog mesa u druge zemlje. Poljoprivrednici se ne mogu brzo oporaviti od gubitka. Za njih je to osim ekonomskog i psihološki šok. Naročito ako im je to primarni izvor prihoda.
Pravila EU - zonama protiv zaraze
Evropska unija je pokušala donijeti pravila koja bi trebala biti efikasna u borbi protiv ovog virusa. Pravila se često dopunjuju ili mijenjaju kako se stiču nova iskustva u borbi sa ovom bolešću. Trenutno je na snazi Sprovedbena uredbu (EU)2023/594 o utvrđivanju posebnih mjera za kontrolu afričke svinjske kuge. Ona je, uz Delegiranu uredbu (EU)2020/687 u vezi sa pravilima za sprječavanje i kontrolu određenih bolesti sa Liste, usmjerena na organizaciju sistema zaštite koju trebaju sprovesti vlasti u određenoj državi.
Uredba EU propisuje različite zone kontrole:
Zaštitna zona - najbliže područje oko farme gdje je bolest otkrivena. U okviru nje zabranjen je prevoz svinja i proizvoda od svinjskog mesa;
Nadzorna zona - područje u kojem je dozvoljen prevoz svinja, ali samo uz posebne dozvole;
Dodatna ograničena zona - određuje se samo ako se bolest širi ili postoji visok rizik širenja. Za tu zonu su propisane strožije mjere u odnosu na prethodne zone, a transport mesa je zabranjen;
Zaražena zona - područje u kojem je potvrđena bolest kod divljih svinja. Obavezna je zabrana lova i premještanje svinja.
Zaštitna zona obično obuhvata radijus od najmanje tri kilometra oko mjesta gdje je otkrivena afrička kuga svinja, dok Nadzorna zona ide šire - najmanje 10 kilometara. Zaražene i dodatno ograničene zone nemaju fiksnu širinu, već ih određuju nacionalne veterinarske vlasti u skladu sa rizikom i geografijom terena.
Unija je ovim predvidjela osnove šta država treba da uradi kako bi se zaštitila od ove bolesti i kako bi se zaustavilo njeno širenje na teritorije drugih država članica. Međutim, na državi članici je da se efikasno organizuje i upotrijebi sve svoje kapacitete na suzbijanju bolesti. Isto važi i za zemlje koje su na putu ulaska u EU. Preuzimanje propisa Unije u domaće zakonodavstvo nije dovoljno. Ova situacija je pokazatelj da su implementacija propisa i efikasna organizacija poslova na terenu veoma važni za funkcionisanje sistema zaštite od bolesti.
--Dragan Vulin je dr. iur. i stručni savjetnik u Resoru za evropske integracije Ministarstva za evropske integracije i međunarodnu saradnju u Vladi Republike Srpske.
--Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.