Fiskalne reforme na dugom štapu

Minimalna plata u Federaciji Bosne i Hercegovine iznosi 619 KM. Očekuje se da će od januara naredne godine ona iznositi oko 700 KM. Medijalna plata je nešto veća od 1.000 KM neto, dok je prosječna plata do 1.400 KM. U posljednjih nekoliko godina postoji opšti trend rasta plata - zbog inflacije, ali i tržišnih pritisaka - međutim, prethodno nabrojane visine neto plata nisu dovoljne da bi zadržale radnu snagu na domaćem tržištu rada.

Ne pomažu ni neoporeziva primanja poput toplog obroka, naknade za prevoz, aktuelne jednokratne neoporezive pomoći i slično, izuzev što daju pogrešnu sliku da su primanja radnika u FBiH dosta manja od plate radnika u entitetu RS, susjednoj Srbiji, Crnoj Gori i slično. Kada se doda neoporezivi dio, što većina radnika i ne percipira kao primanja, onda statistika ide u prilog tome da su visine plata širom Adria regiona uglavnom slične, odnosno sve relativno niske spram EU prosjeka.

Quo Vadis fiskalne reforme?

Priča o fiskalnim reformama počinje 2015. godine Reformskom agendom. Cilj je bio da se smanji zbirna stopa doprinosa sa 41,5 posto na ispod 30 posto. Smanjenje poreznog klina bi povećalo zaposlenost, te omogućilo da radnici dobiju veću platu, da se pojednostavi fiskalna administracija, i da se modernizira obračun na način da radnik ima veći formalni (oporezivi) dio, odnosno poveća porezna osnovica, nauštrub neoporezivog. Ne samo da se ovim diže plata radnika, već se i jača njihova kreditna sposobnost, što je posebno bitno u kontekstu rastućih cijena na tržištu nekretnina.

Također se uvodi određeni red po pitanju izvjesnosti isplata od poslodavaca, ali i stvaraju pretpostavke za smanjenje sive ekonomije - jasan poticaj da poslodavac zbog nižeg fiskalnog tereta formalno zaposli radnika. Iako bi javni budžeti kratkoročno osjetili pad prihoda, dugoročno se pak očekuje povećanje potrošnje shodno većim platama, što stabilizira javne prihode preko indirektnih poreza (nauštrub doprinosa i direktnih poreza). Smanjenje tereta na rad, a eventualno povećanje tereta na potrošnju (npr. PDV-a) je bio duh vremena ekonomista u 2015. godini. U praksi se ništa nije desilo.

Bloomberg Adria / Admir Čavalić

Početni entuzijazam je opao, naročito kod vlade koja je počela zamišljati neki "neutralni efekt" ovih reformi. Iako je postojala snažna podrška poslodavaca, sindikata, akademske zajednice, organizacija civilnog društva, međunarodnih kreditora i predstavnika međunarodne zajednice, reforme jednostavno nisu realizovane. Dodatno je priču zakomplikovalo to što se za fiskalne reforme vezao zakon o minimalnoj plati. U periodu od 2015. do 2023. godine Vlada FBiH, tačnije Ministarstvo finansija FBiH, koje nosi najveću odgovornost za realizaciju ovih zakonskih rješenja, odgađalo je reforme. Ključno obrazloženje se donosilo na fiskalnu stabilnost u FBiH. Međutim, taj izgovor nije imao smisla, naročito u kasnijim godinama inflacije koja je istinski obradovala "rekordne" budžete. Tako da su prošle godine i godine koje su pojeli skakavci.

Fiskalni paravan za dvije godine

Novi saziv Vlade FBiH je obećao promjene, prvi put uz konkretnu cifru - od 1. januara 2024. minimalne plate u FBiH će biti 1.000 KM. To nije realizovano, ali je 2024. godina "kupljena" tako da se omogućila isplata dvije neoporezive pomoći radnicima od oko 440 KM mjesečno (ukupno 5.288 KM godišnje). Ovu mjeru je pak iskoristilo samo 10 posto poslodavaca u FBiH i to u privatnom, ali i javnom sektoru. Kako će se "kupiti vrijeme" za 2025. godinu?

Kroz dopunu Zakona o porezu na dohodak, kojim će se omogućiti isplata do 200 KM mjesečno neoporezivo, i to kroz "radni učinak" koji prepoznaje član 75. Zakona o radu FBiH - istina, kao uslovnu kategoriju. Kako se ne bi ponovilo 10 posto korisnika, najavljuje se Uredba o minimalnim primanjima u januaru 2025. godine, a kojom bi se zabranila isplata ispod 1.200 KM minimalnih primanja u FBiH (novo januarsko obećanje). Iako na prvu ovo zvuči kao minimalan iznos, svejedno značajan broj poslodavaca, posebno onih u okviru tzv. lohn poslova, nisu u mogućnosti izvršiti ove isplate.

Poseban problem je za kompanije koje ostvaruju gubitak, a takvih je do 1/3 svake godine u FBiH. Shodno navedenom, očekuje se da bi radna mjesta od 20.000 do 30.000 radnika u FBiH bila ugrožena. Još bitnije, ovo opet nije fiskalna reforma - ona s početka teksta, koja spušta zbirnu stopu doprinosa na ispod 30 posto - već kupovina vremena, zaobilaznica, temporalno rješenje i slično. Indikativno, slično kao i uključenje priče o minimalnoj plati u ove reforme, sada se u ovo uključila priča o online fiskalizaciji kao jedan od preduslova fiskalnih reformi. To dodatno komplikuje proces usvajanja reformi i stavlja ih na dugi štap. Posebno jer je online fiskalizacija dokumentovana u formi nacrta, a ne prijedloga zakona (to znači 1-2 godine zakonodavnih procesa).

Konvertibilna marka - KM (Centralna banka BiH)

Šta je problem?

Pitanje je zašto se fiskalne reforme ne donose? Svi se slažu da su potrebne, svi odobravaju. Imamo dva saziva vlada, ali rješenja nema. Motivi su ljudski, nešto čime se bavi bihevioralna ekonomija. Jednostavno postoji averzija prema riziku. Riziku od promjena. Ova averzija raste s protokom godina mandata jedne vlade. Kada se tek formira vlada (2015. i 2023. godine u našem slučaju), onda je najveća šansa u prvih nekoliko mjeseci, eventualno šest maksimalno, da se urade fiskalne reforme. Protokom godina vlada postaje komotna u budžetskim okvirima i manje je spremna da kratkoročno naruši budžetsku stabilnost.

Tada se pojačavaju narativi ne o radnicima, poslodavcima, višim platama i slično, već o penzionerima, pacijentima i socijalnim slučajevima, a kako bi se naglasilo da se brine o stabilnosti fondova od kojih zavise ove kategorije. Istina je s druge strane, da spuštanje zbirne stope doprinosa jača potencijal tržišta rada, ekonomije, odnosno ekonomskog rasta i organski, dugoročno, povećava prihode za PIO, zdravstveni, socijalni sistem, obrazovanje itd. Istina je i da postoje brojni kreditni izvori za saniranje kratkoročne štete po budžet.

Nema predaje, mrkva/štap!

Tržište rada iz mjeseca u mjesec se mijenja. Radnici odlaze, poslodavci traže alternative, o čemu sam pisao u tekstu "Izazovi tržišta rada u BiH: Odlaze radnici, dolaze stranci i roboti". Nešto se mora uraditi kako bi se dinamiziralo tržište rada, inače će svi imati problema. Fiskalne reforme su ključni dio slagalice rješenja.

Kako prevazići averziju vlasti prema riziku potencijalne budžetske nestabilnosti? Možda je tu najveća odgovornost MMF-a i drugih međunarodnih kreditora Bosne i Hercegovine. Oni moraju naglasiti da tamo negdje postoji "parkirano" 1-2 milijarde KM podrške fiskalnim reformama, a koliko se procjenjuje da bi koštala "budžetska rupa" u prvoj godini.

Ovo se mora naglasiti sada, jer će uskoro svi nivoi vlasti u BiH krenuti ka ovim kreditorima, a razumijevajući da ekonomski rast posustaje zbog njemačke ekonomije i niza drugih problema. Uvjetovanje je pravi recept u takvoj situaciji - stari dobri metod mrkve i štapa. Plus da se prati realizacija.

 

Admir Čavalić je ekonomski analitičar i profesor.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.