Bh. potrošačka korpa kao (ne)realno stanje životnog standarda

Ukupna potrošačka korpa prema podacima Saveza samostalnih sindikata u Bosni i Hercegovini u julu je iznosila 2.977,80 KM, a mjesec ranije iznosila je 2.964,10 KM. Dok je prosječna plata isplaćena u Federaciji BiH za maj 2024. iznosila 1.384 KM a minimalna plata prema Odluci Vlade FBiH 619 KM.  

Potrošačka korpa s obzirom da predstavlja određenu količinu robe i usluga koju jedna prosječna četvoročlana porodica kupuje na mjesečnoj bazi, prema pokazateljima sve jasno ukazuju da plata ne pokriva ni osnovne životne namirnice koje se nalaze ili bi se trebale nalaziti u jednoj potrošačkoj korpi. 

Sindikati i vladajuće strukture dugo već polemišu o tome da li je potrošačka korpa proizvoljna, te da li je ona realna ili vjerodostojna trenutnog stanja.  

Mnogi zapravo i ne znaju zbog čega se računa potrošačka korpa - računa se i prati s ciljem da se korisnim informacijama i pokazateljima zadovolje određene skupine društva. Primjera radi, sindikatima cijena potrošačke korpe služi u svrhu pregovaranja s vladom ili poslodavcima vezano za povećanje plata. Vladama cijena potrošačke korpe služi kako bi mogli pratiti razinu standarda svojih građana i u skladu s tim donositi određene ekonomske odluke. 

Federalni zavod za statistiku od 2008. godine ne izračunava i ne objavljuje vrijednost Potrošačke korpe. Razlog tome je što Europska unija nema standard za računanje minimalne potrošačke korpe, u svijetu se uopće i ne radi ovakav obračun. A nije ni zahtjev u procesu pridruživanja EU. Zavodi jednostavno koriste indeks potrošačkih cijena koji je u skladu sa metodologijom Eurostat-a.

Tri metodološka problema

Ekonomski analitičar, Admir Čavalić za Bloomberg Adriju je kazao da su tri metodološka problema u vezi potrošačke korpe. Prvi se odnosi na činjenicu da sindikati kao organizacija koja objavljuje ovaj indikator imaju direktnu korist od toga da ga precjenjuje, a kako bi unaprijedili pregovaračku moć njihovih članova, to uglavnom vrijedi za javni sektor gdje je sindikalna organizovanost veća.  

Prema njegovom mišljenu ovakav izvor podataka nije objektivan i ima određene interese.  

"Imati interese, naročito u korist određenih radnika nije ništa loše, ali metodološki posmatrano to je problem", kazao je Čavalić. 

Drugi problem se odnosi na računanje. Riječ je o prostoj selekciji kategorija proizvoda/usluga za porodicu sa dvoje djece – osnova i srednja škola. Čavalić kaže da ova selekcija nije reprezentativna jer nema naučno utemeljenje tačnije ne znamo kako se izabrala baš ta selekcija odnosno na koji način je utvrđena reprezentativnost iste za bosanskohercegovačku porodicu.

"Evo jednog primjera zašto je 10,62 posto troškova vezano za obrazovanje i kulturu? Kako se došlo do datog procenta. To vodi do anomalija. Tako je u augustu prošle godine sindikalna potrošačka korpa za FBiH iznosila 3.222 KM, dok je za entitet RS skoro 2.500 KM. Dakle, unutar jedinstvenog ekonomskog prostora razlika je oko 800 KM. Ako kompariramo federalnu potrošačku korpu sa minimalnom u Srbiji onda je razlika gotovo 2.500 KM", pojašnjava Čavalić. 

Kaže da razlog ovih anomalija je to što svako koristi vlastiti selekciju, bez standarda, zbog čega i nema EU standarda.  

"Ako je ovo vladin podataka, kao što je slučaj u Srbiji, onda se vrijednosti podcjenjuju. Ako je to pak sindikalni podatak kao što je slučaj u BiH, onda se podaci podcjenjuju. Jasno je da iza toga stoje vladini/sindikalni interesi", kaže Čavalić. 

Pojašnjava da je na kraju apsolutno pogrešno računati "pokrivenost potrošačke korpe" i to je treći metodološki problem.  

Potrošačka korpa i njene kategorije

Podaci u vezi prosječne plate se računaju od strane statističkih zavoda i precizni su, bez selekcije podataka. Koriste se svi podaci o platama i računa prosjek. Sa druge strane, Čavalić kaže da to nije slučaj kod računanja potrošačke korpe.

Koristi se sedam kategorija proizvoda/usluga sa različitim relativnim učešćem (selekcija), i to na bazi podatak iz proizvoda iz tri trgovačka lanca.

"Shodno navedenom, metodološki je problematično stavljati u relaciju ova dva indikatora - prosječna plata (vladin izračun i sindikalna potrošačka korpa (nevladin izračun) - a kako bi se predstavila pokrivenost korpe", kazao je. 

Na pitanje da li postoji i koje je rješenje, Čavalić kaže da možda vladine institucije opet uvedu računaje potrošačke korpe, ali to bi po njegovom mišljenju vodilo potcjenjivanju iste. Ili možda jednostavno da se prihvate manjkavosti ovog indikatora i da se ne stavlja u neke relacije.

Kome koristi indeks potrošačkih cijena

Selvedin Šatorović predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH više puta je branio ovakav obračun potrošačke korpe naglašavajući, da je potrošačka korpa itekako relevantna. Govorio je da potrošačku korpu pojedinci negiraju, jer im to odgovara, jer ne žele da se to radi na osnovu indeksa potrošačkih cijena.  

Šta znači indeks potrošačkih cijena? "Za razliku od potrošačke korpe koja tretira osnovne prehrambene proizvode, najminimalnije troškove do kojih dolazimo, kroz indeks potrošačkih cijena se uzima ravnopravno cijena stilskog namješta ili primjera radi cijena ulja ili piletine. Ukoliko je namještaj pojeftinio 10 posto a neko nije u mogućnosti da to sebi priušti, oni to anuliraju na način, da ako je piletina poskupila 10 posto, namještaj pojeftinio za 10 posto, onda smo mi na istom", pojasnio je Šatorović. 

Iz Sindikata kaže da u Bosni i Hercegovini trenutno nemamo mogućnost da razmišljamo o luksuznim stvarima. Te da je to jedan od razloga zbog čega se želi uvesti indeks potrošačkih cijena kroz koji su uključeni takvi proizvodi pa i automobili, a ne samo osnovni prehrambeni artikli i komunalne usluge koje smo obavezni izmiriti.

Potrošačku korpu ne čini samo skup određenih prehrambenih proizvoda kako se često misli, nego i neprehrambenih proizvoda i usluga potrebnih za normalan ljudski život. Ovisno u vrsti potrošačke korpe u obzir se uzimaju i troškovi odjeće, obuće, stanarine, režije, prijevoza i osnovnih higijenskih potrepština.

Prema Sindikalnom izračunu potrošačka korpa se računa tako da službenici obiđu trgovačke centre, u ovom slučaju tri centra, naprave poređenje cijena i na osnovu toga urade izračun na način gdje je jasno definirana formula koliko procenata ide na prehranu, koliko na komunalije, odjeću, obuću, obrazovanje...  Da li je izračun prosječne potrošačke korpe realan i transparentan, na nama je da prosudimo.