Ako postoji jedna promjena koja može redefinisati način na koji svijet ulaže, posjeduje i trguje imovinom, onda je to tokenizacija. Zamislite tržište u kojem se zgrada u Sarajevu, umjetničko djelo u Parizu ili dio infrastrukturnog projekta može kupiti jednako jednostavno kao digitalni token na telefonu. Ono što je donedavno izgledalo kao futuristički koncept, danas ulazi u srce globalnih finansija, a pitanje više nije hoće li se to desiti, nego ko će prvi iskoristiti novu ekonomsku realnost.
Na neki način, kupovina digitalnog tokena počinje ličiti na ono što nam je danas potpuno normalno – kupovinu proizvoda ili usluge putem interneta. Kao što smo prije dvadesetak godina prelazili s fizičkih prodavnica na online trgovinu, sada finansijska imovina prelazi u digitalni oblik koji se može kupiti, prodati ili razmijeniti gotovo trenutno. Upravo zato vrijedi zastati i detaljnije istražiti šta zapravo znači tokenizacija i zašto bi mogla promijeniti način na koji razmišljamo o vlasništvu i investiranju.
Tokenizacija imovine je pojam koji na prvu zvuči tehnički i pomalo komplikovano, ali ideja iza njega je zapravo prilično jednostavna. Radi se o tome da se vrijednost neke stvarne imovine, poput nekretnine, kompanije, umjetničkog djela ili investicionog fonda, pretvori u digitalni oblik koji postoji na posebnoj vrsti tehnologije koja se zove blockchain.
Najlakše je to razumjeti kroz primjer. Zamislimo poslovni prostor koji vrijedi million KM. U klasičnom sistemu neko mora kupiti cijeli prostor ili imati veliki kapital da bi ušao u takvu investiciju. Kod tokenizacije, taj prostor se može digitalno podijeliti na mnogo malih dijelova, odnosno tokene. Svaki token predstavlja određeni udio vlasništva nad tom imovinom. Na taj način više ljudi može ulagati manje iznose i učestvovati u investicijama koje su ranije bile dostupne samo velikim investitorima. U tom procesu ključnu ulogu ima blockchain, koji je zapravo digitalna knjiga evidencije u kojoj se bilježi ko šta posjeduje. Ono što je važno jeste da se ta evidencija smatra veoma sigurnom i transparentnom, jer se zapisi ne mogu lako mijenjati ili brisati. Zbog toga se tokenizacija često posmatra kao način da se tržišta učine otvorenijim, efikasnijim i dostupnijim širem krugu ljudi.
Nedžad Pirić
Važno je naglasiti i jednu stvar koja često zbunjuje javnost. Tokenizacija nije isto što i kriptovalute. Kriptovalute su digitalni novac, dok tokenizacija predstavlja digitalni oblik vlasništva nad nekom stvarnom imovinom. Drugim riječima, tokenizacija pokušava povezati realnu ekonomiju i digitalni svijet, i upravo zbog toga mnogi smatraju da bi mogla značajno promijeniti način na koji investiramo i upravljamo imovinom u budućnosti. Ono što je nekada bilo teorijska mogućnost blockchain tehnologije, danas postaje operativna realnost na institutionalnim finansijskim tržištima. BlackRock, JPMorgan Chase, Goldman Sachs su institucije koje predstavljaju Wall Street, ne eksperimentišu s tokenizacijom. One je aktivno grade u svoju poslovnu arhitekturu. Razlog je jednostavan i ekonomski jasan: tradicionalni finansijski sistem ostavlja bilione dolara zarobljenima u nelikvidnoj imovini, dok fragmentacija tržišta kreira ogromne transakcijske troškove. Tokenizacija obećava ne samo smanjenje tih troškova, već potpunu promjenu paradigme onoga što može biti tržište.
Institucionalni momentum koji više nije moguće ignorisati
Prema nedavnom izvještaju Boston Consulting Groupa (BCG), globalno tržište tokenizirane imovine bi moglo doseći 16 biliona dolara do 2030. godine, što predstavlja približno 10 posto globalnog BDP-a. Ovo nije futuristička spekulacija. Izvještaj je zasnovan na trenutnim pilot projektima, kao i na promjenama u zakonima i pravilima koja trenutno uvode velike zemlje i finansijska tržišta.
Šta se promijenilo u posljednjih godinu-dvije? Institucionalno prihvatanje dostiglo je kritičnu masu. BlackRock je u martu 2023. lansirao svoj prvi tokenizirani fond (BlackRock USD Institutional Digital Liquidity Fund) koji je baziran na Ethereum blockchainu. Do kraja 2024. godine, ovaj fond je upravljao s više od pola milijarde dolara. Larry Fink, CEO BlackRocka, izjavio je da je "tokenizacija vrijednosnih papira sljedeća generacija tržišta". Kada najveći asset manager na planeti sa 10 biliona dolara pod upravom ovako pozicionira tehnologiju, to nije puka retorika nego strateška najava. JPMorgan, Goldman Sachs, BNY Mellon, Citigroup i ostali veliki igrači vode paralelne inicijative. JPMorganova Onyx platforma već obrađuje tokenizirane repo transakcije u vrijednosti milijardi dolara mjesečno. Banka za međunarodna poravnanja (Bank for International Settlements) definisala je tokenizaciju kao "potencijalno transformativnu silu za finansijska tržišta", što je izuzetno snažan pozitivni signal.
Ekonomska logika: Zašto tokenizacija nije samo tehnološki napredak
Kada se postavi osnovno pitanje koju ekonomsku neefikasnost rješava tokenizacija imovine, postaje jasno da se ne radi samo o novoj tehnologiji, već o promjeni načina funkcionisanja finansijskih tržišta. Tradicionalna finansijska infrastruktura je fragmentirana i sastoji se od brojnih odvojenih sistema, različitih klirinških kuća, depozitara i regulatornih okvira. Svaki prenos vrijednosti između tih sistema uključuje posrednike, dodatno vrijeme i troškove. Na primjer, kada investitor iz jedne države kupuje dionice kompanije iz druge zemlje, transakcija često prolazi kroz složen lanac institucija, što može trajati danima i povećati troškove. Procjenjuje se da takva fragmentacija globalni finansijski sistem košta između 30 i 50 milijardi dolara godišnje. Tokenizacija nudi mogućnost jedinstvene infrastrukture na kojoj različite vrste imovine, od akcija i obveznica do nekretnina i umjetničkih djela, mogu biti trgovane i poravnate efikasnije. Primjeri već postoje, poput švicarske digitalne berze SDX, gdje se određene tokenizirane transakcije zaključuju istog dana.
Drugi važan problem koji tokenizacija adresira odnosi se na nelikvidnost velikog dijela globalne imovine. Značajni iznosi kapitala nalaze se u oblicima koje je teško podijeliti ili prodati, kao što su privatni kapital, nekretnine ili infrastrukturni projekti. U tradicionalnom sistemu gotovo je nemoguće prodati mali dio takve imovine bez visokih transakcijskih troškova. Tokenizacija omogućava frakcionalno vlasništvo, gdje se imovina može podijeliti na digitalne tokene i ponuditi većem broju investitora. Na taj način otvara se pristup tržištima koja su ranije bila rezervisana samo za velike investitore. Procjene pokazuju da bi do 2030. godine tržište tokeniziranih nekretnina moglo vrijediti oko 1,4 biliona dolara.
Posebnu dimenziju donosi i programabilnost finansijskih instrumenata. Za razliku od tradicionalnih instrumenata koji ne mogu samostalno izvršavati određena pravila, tokenizirana imovina može sadržavati logiku kroz pametne ugovore. To omogućava automatsku isplatu dividendi, primjenu regulatornih pravila ili upravljanje pravima investitora direktno u samom digitalnom zapisu imovine. Takav pristup smanjuje operativne rizike i troškove, a procjene pokazuju da bi automatizacija procesa nakon trgovine mogla smanjiti troškove u sistemima poravnanja za od 35 do 65 procenata. Upravo zbog toga tokenizacija sve više dobija značaj kao nova faza razvoja finansijske infrastrukture, a ne samo kao tehnološka nadogradnja postojećeg sistema.
Zapadni Balkan i Bosna i Hercegovina: tokenizacija imovine između potencijala i realnosti
Zapadni Balkan se često posmatra kao periferija globalnih finansijskih tržišta, dok Bosna i Hercegovina predstavlja još kompleksniji primjer ekonomije s velikim resursima, ali ograničenim pristupom kapitalu i modernim finansijskim instrumentima. Upravo zbog toga se u novim tehnologijama poput tokenizacije krije potencijal koji bi mogao promijeniti način finansiranja projekata u regionu. Balkan ima određenu prednost jer nema toliko kompleksnu i zastarjelu finansijsku infrastrukturu kao velika tržišta, dok Bosna i Hercegovina ima ogroman prostor za otključavanje vrijednosti u sektorima poput nekretnina, turizma i malih i srednjih preduzeća. Upravo su ti sektori tipični kandidati za tokenizaciju jer omogućavaju frakcionalno vlasništvo i pristup globalnim investitorima.
Ilustracija (Depositphotos)
Zapadni Balkan se nalazi u zanimljivoj poziciji između tehnološkog razvoja i regulatornog kašnjenja, dok Bosna i Hercegovina dodatno osjeća posljedice fragmentiranog institucionalnog sistema. Globalni trend pokazuje da razvoj digitalnih finansija snažno zavisi od regulatorne jasnoće i koordinacije institucija, jer investitori rijetko ulaze na tržišta gdje pravila nisu definisana. Prema analizama međunarodnih organizacija, upravo regulativa i institucionalna infrastruktura predstavljaju ključni faktor koji određuje koliko brzo će digitalna ekonomija rasti u određenoj zemlji.
Zapadni Balkan ima snažan ljudski kapital i tehnološke stručnjake koji već rade u globalnim fintech i blockchain kompanijama. Bosna i Hercegovina ima dodatni potencijal kroz veliku dijasporu koja raspolaže kapitalom i interesom za ulaganje u projekte u domovini. Prema podacima Centralne banke BiH, za pola godine u zemlju je iz inozemstva stiglo više od 2,74 milijarde maraka. U teoriji, tokenizacija bi mogla postati most između tog kapitala i lokalne ekonomije, omogućavajući investicije u manje projekte, infrastrukturu ili nekretnine koje su danas teško dostupne međunarodnim investitorima. Međutim, isti taj potencijal često ostaje neiskorišten zbog sporih reformi i nedostatka strateške vizije razvoja digitalne ekonomije.
Zemlje Zapadnog Balkana danas imaju priliku učiti iz iskustava većih finansijskih centara, dok Bosna i Hercegovina mora odlučiti hoće li samo pratiti promjene ili pokušati aktivno učestvovati u njihovom oblikovanju. Historija finansijskih inovacija pokazuje da oni koji rano razviju infrastrukturu i pravila igre najčešće postaju regionalni centri kapitala i tehnologije.
Na kraju, možda najvažnije pitanje nije hoće li tokenizacija postati dio finansijskog sistema, jer globalni trendovi jasno pokazuju da hoće. Pravo pitanje za Zapadni Balkan, a posebno za Bosnu i Hercegovinu, jeste hoćemo li ovu tehnologiju posmatrati kao još jednu globalnu promjenu koja nas zaobilazi, ili kao priliku da prvi put aktivno učestvujemo u stvaranju novog finansijskog ekosistema.
Dr. Nedžad Pirić je ekspert za digitalizaciju.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
