Minimalna plaća: Zakucavanje Vlade FBiH će svi platiti, prije ili kasnije

Kad je minimalna plaća npr. p2 na dolje prikazanoj slici veća od ravnotežne plaće (plaće Pe pri veličini radne snage E), to vodi povećanju nezaposlenosti. Povećanje ponude radne snage i smanjenje potražnje za njom vodi povećanju nezaposlenosti, tj. otpuštanju radnika. Kad je minimalna plaća npr. plaća p1 ispod ravnotežne (plaća Pe), to nema utjecaja na tržište rada - tržište djeluje kao da i nema minimalne plaće.

Minimalna i ravnotežna plaća (Vjekoslav Domljan)

Primjerice, minimalna plaća "djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (hotelijerstvo i ugostiteljstvo)" u Federaciji BiH, koja iznosi 839 KM, niža je 16,1 posto od prosječne (ravnotežne) plaće za tu djelatnost. Minimalna plaća je prešla ravnotežnu plaću, i to u situaciji kad se turizam počeo vraćati u FBiH (a kako će dalje kad je ukinut rad nedjeljom, zabranjeno pušenje i sad još i minimalna plaća, ostaje da se vidi).

Deformirano tržište rada

U  dualnoj ekonomiji FBiH (privilegirani javni spram diskriminiranog privatnog sektora) tržišta rada nisu funkcionalna. To pokazuje veliki disparitet plaća javnog i privatnog sektora (1,6:1?), velik disparitet plaća po kantonima (1,5:1), velik disparitet plaća po djelatnostima (2,6:1) i velik disparitet plaća po profesijama (3:1?). Ekonomske posljedice dualnosti su pogubne: Niska produktivnost ekonomije (nizak bruto domaći proizvod po zaposlenom) i niska konkurentnost firmi i ekonomije.

Funkcionalna raspodjela dohotka u FBiH  (v. tablicu) sukladna je međunarodnim standardima. Po njima, dvije trećine nacionalnog kolača trebaju pripasti radu, a trećina kapitalu. Stoga komentari da je dobit kompanija 5,2 milijarde KM (podatak iz bilanci firmi) ogromna i da ima prostora za dodatno zahvatanje za naknadu radu, preciznije za davanja radnicima s minimalnom plaćom, te komentari da treba uvesti dodatne poreze, na primjer, na dividende, povećati stope, uvesti progresivnu skalu i slično, nemaju ekonomskog uporišta, ako ostale stvari ostanu nepromijenjene.

Naravno, moguće je, ovisno o tome želi li se, na primjer, povećati investicije i privlačiti ino-investitori ili rasteretiti rad pa zadržavati ljude u zemlji ili poradi smanjivanja nejednakosti u društvu uvoditi poreze na razne vrste dohodaka ili k tomu još uvoditi progresivno oporezivanje dohodaka. Sve se to može staviti na stol i razmotriti doprinosi li to povećanju nacionalnog blagostanja ili možda vodi smanjenju tog blagostanja zarad boljitka pojedinih društvenih grupa.

Ako se pođe od ključne karakteristike ekonomije FBiH, tj. od toga da je dualna, što je samo po sebi štetno, treba imati u vidu efikasnost proizvodnje privatnih i javnih dobara. Kad bi tržište djelovalo - a ne djeluje jer institucionalni faktori sprječavaju njegovo djelovanje - plaća radnika bi odgovarala njegovom doprinosu pravljenju dohotka. Kod proizvodnje javnih dobara (javni red i mir, obrazovanje, zdravstvo, fizička infrastruktura itd.) ne djeluje tržište u pravilu, pa se mora simulirati tržište. To se može postići npr. benčmarkingom (poređenjem sličnog sa sličnim) tj. provoditi usporedbu s drugim zemljama i vidjeti dobiva li se za istu jedinicu uloženoga isti, manji ili veći rezultat. Takvih analiza u FBiH nema.

Vjekoslav Domljan

 

Kolika je realna (minimalna) plaća?

No, barem znamo šta bi trebala biti uloga Vlade. Trebala bi osigurati igralište (a ne biti igrač ili arbitar koji favorizira nekog igrača), tj. poslovni ambijent u kojem bi se što više radnika "skidalo" s minimalne plaće i da onima koji na njoj ostaju bude što veća. Tako Luksemburg ima najveći minimalac u Europi, koji iznosi 2.571 eur.

Međutim, ne mogu se jednostavno upoređivati minimalne plaće zemalja npr. u eurima, nego to treba činiti preko pariteta kupovne moći (PKM). Raspon između zemalja se smanjuje kad se uzmu u obzir cijene, tj. kad se uzme u obzir šta se može kupiti (minimalnom) plaćom. Primjerice, nominalna minimalna plaća Luksemburga je 7,1 puta veća od nominalne minimalne plaće Sjeverne Makedonije, dok je realna minimalna plaća veća 2,6 puta. To nije izoliran slučaj nego pravilo. Bazirati rasprave na sindikalnoj korpi, kako se prakticira u FBiH, nije dovoljno. Problem je što niko u FBiH ne izračunava (minimalnu) plaću u PKM, niti to čini Eurostat za BiH. No, očito je da je minimalna plaća iskazana u PKM 1,5-2,0 realno veća od minimalne plaće u eurima kako pokazuju primjeri zemalja regije.

U Luksemburgu svega 5,1 posto zaposlenih prima minimalnu plaću. No, to nije najbolji rezultat u EU. Nekoliko zemalja ima manje radnika na minimalcu nego Luksemburg: Španija (0,8 posto), Belgija (0,9 posto), Malta (1,8 posto) i Hrvatska (5,0 posto). Vrlo je malo zemalja u EU koje imaju udio radnika s minimalcem u ukupnom broju radnika  preko 10 posto.

U EU medijalna plaća je tipično između 50 i 60 posto, preciznije u 11 zemalja članica. Kod šest zemalja je taj odnos ispod 50 posto, dok svega  četiri zemlje imaju odnos veći od 60 posto. Globalni prosjek je 19 posto. U Africi udio iznosi 24 posto, u Amerikama 22 posto, dok u Europi i Centralnoj Aziji iznosi 17 posto.

Posljedica zakucavanja

Vlada FBiH  je donijela odluku 30. decembra 2024. godine da je od 1. januara 2025. godine minimalna plaća 1.000 KM. Time je 219.500 radnika - kako prenose mediji - prebacila na minimalac. Pošto broj zaposlenih iznosi 551.839 (oktobar, 2024. godine), proizilazi da broj radnika s minimalnom plaćom iznosi 39,8 posto ukupnog broja radnika.

Umjesto da donese cijeli paket reformi (fiskalnih i financijskih, jer bez povećanja stope investicija nema rasta dohotka) koji će osigurati da se povećava medijalna plaća i tako smanjuje broj radnika na minimalcu, a minimalac povećava, Vlada FBiH se oslonila na minimalu plaću.

Ilustracija (Depositphotos)

 

Umjesto da razvija konkurentnu tržišnu ekonomiju, i tako sužava jaz spram Luksemburga i Španije, ide ka komandnoj ekonomiji jer je suzila jaz između minimalne i prosječne plaće. Aktualna minimalna plaća iznosi 43,7 posto prosječne plaće. Internacionalni standard i EU norma kažu da minimalna plaća treba iznositi 50 posto prosječne (ili 60 posto medijalne) plaće. Ako bi minimalna plaća u FBiH iznosila 1.000 KM, odnos minimalne i prosječne plaće bi bio 70,7 posto, tj. popeo bi se za 27 procentnih poena. Takve zemlje u Europi, vjerojatno i puno šire, nema.

Velik i iznenadan skok minimalne plaće imao bi brojne negativne posljedice. Vodio bi:

• (I) povećanju cijena tj. troškovnoj inflaciji,
• (II) bježanju firmi u podzemlje (broj "koverata" bi se povećavao, a ne bi nestao kako neki smatraju),
• (III) smanjivanju zaposlenosti,
• (IV) proširenju poreznog raja za nove stanare iz javnog sektora jer bi se njihove obveze za plaćanje doprinosa i poreza povećale (vidjet ćemo hoće li Vlada FBiH brojne bolnice, rudnike, grasove itd. poduprijeti obećanim potporama ili će se porezni rashodi Vlade FBiH - kojih, uzgred budi kazano, nema u budžetu ili dodatku budžeta - nastaviti povećavati još i brže i više no do sada),
• (V) gubitku konkurentnosti i ino-tržišta (time i ukupnog fonda plaća) brojnih radom intenzivnih djelatnosti,
• (VI) obeshrabrivanju poduzetništva, posebice u oblasti obrta,
• (VII) neminovnosti korigiranja plaća (zbog vezanosti plaća za minimalnu ili prosječnu plaću putem koeficijenata),
• (VIII) smanjivanju stope investicija (posebice inozemnih), a time i stope rasta nacionalnog dohotka,
• (IX) gubljenja reputacijskog kapitala entiteta (zbog realne opasnosti da se poslovni ambijent i drugi put može promijeniti preko noći) itd.

 

Za većinu ovih efekata će trebati više godina da se amoritiziraju. Primjerice, smanjenje stope investicija i gubitak ino-tržišta iziskivat će dulje vrijeme da ih se vrati na razine na kojima su bili prije donošenja Odluke Vlade.

Neke kompanije će nastojati to amortiziranje izvršiti povećavanjem produktivnosti, za što im treba vremena. Nije lako preći s proizvodnje jednih na proizvodnju drugih proizvoda (usluga), podešavati proizvodni proces, mijenjati marketinšku strategiju, a kamoli inovirati proizvode i usluge. Primjerice, moglo bi se očekivati da će za koji mjesec 700 benzinskih pumpi, koliko ih ima u FBiH, otpustiti svojih 800-900 radnika i uvesti automatsko opsluživanje.

Bit će i onih koje će bez poteškoća, na primjer, banke, osiguravajuće kuće i telekomi, poštivati Odluku Vlade FBiH, ali uz izvlačenje lekcije da se u FBiH poslovni ambijent može promijeniti i preko noći, potezom pera, pa će morati praviti veća rezerviranja, što će također negativno utjecati na njihov i ukupni dohodak.

Konvertibilna marka - KM (Centralna banka BiH)

 

Što sad?

Najbolje bi bilo da Parlament FBiH preinači "zakucanu" Odluku Vlade FBiH prije no što počne proizvoditi negativne posljedice i donese propis koji će voditi računa - kako Međunarodna organizacija rada (ILO) kaže - o socijalnim potrebama radnika i njihovih obitelji, kao i o ekonomskim faktorima firmi na temelju pune suradnje sindikata i poslodavaca, uz poželjno konzultiranje (inozemnih) eksperata.

Preuređeni propis bi imao jednu baznu minimalnu plaću, recimo 750 KM, koju poslodavci ne bi smjeli okrnjiti ni na koji način (u protivnom, inspekcije bi to rigorozno kažnjavale) i ostaviti poslodavcima i sindikatima da, sukladno odnosnoj djelatnosti i kantonu, korigiraju baznu minimalnu platu naviše. Koliko naviše zavisi o ravnotežnoj plaći pojedinih djelatnosti i kantona. Trebalo bi predvidjeti i sud časnih ljudi za slučaj da se poslodavci i sindikati ne mogu dogovoriti. Dakle, išlo bi se na arbitriranje od časnih ljudi, a ne od države.

Svjetska banka je svojedobni prijedlog da se minimalna plaća na Kosovu poveća za 47,1 posto ocijenila ovako:

"Drastično povećanje minimalne plaće... podiglo bi odnos minimalne i medijalne plaće na mnogo višu razinu no što postoji kod OECD zemalja, dok bi smanjenje zaposlenosti bilo više no što se predviđa. (…) Veliko jednokratno povećanje minimalne plaće imalo bi štetan utjecaj na nisko produktivne grupe, uključivo mlade. Postupno povećanje tijekom više godina, uz pažljivo praćenje reakcija tržišta rada, ono je što se preporučuje".

Ključni problem je što Vlada FBiH ne želi dirati onaj veći dio pite (onih 15,7 mlrd. KM) fiskalnim reformama, nego nastoji od preostalog dijela (od 7,5 mlrd. KM), koji ostaje poslodavcima, preusmjeriti dio na povećanje minimalne plaće.

Kako bilo, međusobni odnosi plaća će se, prije ili kasnije, vratiti u ravnotežno stanje, jer su ti odnosi jedni od najukorjenjenijih u ekonomiji. Povratak odnosa bi se odvijao kroz inflaciju te negativne efekte na zaposlenost, izvoz, investicije i dohodak. Zakucavanje Vlade će svi platiti - neko više, neko manje, prije ili kasnije.

 

Vjekoslav Domljan je rektor Sarajevo School of Science and Technology (SSST) i redovni profesor na Ekonomskom fakultetu.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.