Nuklearna energija je dugo bila u opadanju: njen udio u svjetskoj proizvodnji električne energije pao je sa 18 posto sredinom devedesetih godina prošlog vijeka na današnjih devet posto. Sada se, međutim, pojavljuju znaci preporoda. Dok Kina, Indija i Rusija nikada nisu prestale širiti svoje nuklearne kapacitete, mnoge zapadne zemlje krenule su suprotnim putem zbog visokih troškova izgradnje i obilja jeftinijih alternativa.
U posljednje vrijeme zabrinutost zbog globalnog zagrijavanja, u kombinaciji s rastućim energetskim potrebama velikih data centara, ponovo je probudila interesovanje za energiju oslobođenu cijepanjem atoma. Najvažnije je to što se pojavljuju novi modeli finansiranja ogromnih početnih troškova izgradnje reaktora. Tehnološki giganti poput Meta Platforms Inc. i Amazon.com Inc. sklapaju dugoročne ugovore o otkupu energije s nuklearnim proizvođačima, dok su multilateralne finansijske institucije počele popuštati, pa je i Svjetska banka ukinula zabranu podrške nuklearnim projektima.
Sve više država se vraća nuklearnoj energiji
Neke države se obavezuju da izgrade nove, velike nuklearne elektrane. Još više njih ulaže u produženje vijeka postojećih postrojenja. U mnogim razvijenim zemljama reaktori se približavaju kraju svog originalnog projektovanog vijeka trajanja od 40 godina. Oni se mogu obnoviti i produžiti im se radni vijek, ali to zahtijeva velika ulaganja.
Pojedine države investiraju i u tzv. male modularne reaktore (SMR). Ideja je da se standardizirani dijelovi proizvode u fabrikama, a zatim šalju na lokaciju za sklapanje, što bi smanjilo troškove. Ipak, komercijalna primjena SMR-a kasni, a njihovo uvođenje očekuje se tek za nekoliko godina.
Pozicija nuklearne energije kao rješenja za klimatske promjene dodatno je ojačala 2022. godine, kada su poslanici Evropske unije glasali da se nuklearni projekti mogu označavati kao "zelene investicije". Međutim, za ostvarenje tih ambicija potrebno je oko 241 milijarda eura (283 milijarde dolara), a finansiranje ostaje veliki izazov.
Američki predsjednik Donald Trump nudi finansijske podsticaje i pokušava pojednostaviti regulative, ali uspjeh nuklearne ekspanzije zavisi od mnogo faktora. Jedan od problema je i odredba u Trumpovom zakonu koja zabranjuje poreske olakšice projektima u kojima učestvuju "strani subjekti od značaja", što stvara neizvjesnost za investitore.
Bloomberg Mercury
Ko poduzima konkretne korake
Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska prednjače među velikim zemljama. Nuklearna energija trenutno čini oko 15 posto proizvodnje električne energije u Velikoj Britaniji, a cilj je da do 2050. godine taj udio poraste na 25 posto, između ostalog i gradnjom do osam velikih reaktora.
Francuska već proizvodi oko 70 posto struje iz nuklearnih izvora, a planira izgradnju šest novih reaktora i produženje vijeka postojećih.
U Rusiji, Rosatom gradi četiri reaktora u zemlji i još 19 u inozemstvu, čime je najveći svjetski izvoznik nuklearne tehnologije. Mađarska gradi dva nova reaktora s Rosatomom, a Češka je odabrala Korea Hydro & Nuclear Power Co. za izgradnju dva reaktora.
Poljska je angažirala Westinghouse Electric Corp. za svoju prvu elektranu, finansiranje još nije osigurano, a Njemačka je zatvorila svoj posljednji reaktor u aprilu 2023, ali ostaje značajan igrač na tržištu nuklearnog goriva. U Americi je 2024. završen prvi novi reaktor u tri decenije, ali novih velikih projekata nema. Fokus investitora je na SMR tehnologiji i ponovnom pokretanju prerano zatvorenih postrojenja.
Japan, nekada jedan od najvećih svjetskih proizvođača nuklearne energije, i dalje se oporavlja od katastrofe u Fukušimi 2011. godine. Plan je da nuklearna energija do 2040. godine čini 20 posto proizvodnje struje, uz razmatranje gradnje novih reaktora.
Kina ubrzano širi nuklearni sektor i trenutno gradi 29 reaktora, prema podacima IAEA, i na putu je da u narednoj deceniji prestigne SAD kao vodeći svjetski proizvođač nuklearne energije.
Indija gradi šest reaktora, a Ujedinjeni Arapski Emirati su u martu 2024. pustili u rad četvrti novi reaktor. Južna Koreja, koja je izgradila postrojenje u UAE, planira najmanje tri nova reaktora u zemlji i dodatnu prodaju u inozemstvu. Nove elektrane grade i Bangladeš, Egipat, Iran, Pakistan i Turska.
Uloga Silicijske doline
Američki tehnološki milijarderi poput Sama Altmana, Billa Gatesa i Marka Zuckerberga već godinama ulažu sopstveni kapital u startupe koji razvijaju nove nuklearne tehnologije. Sada se i njihove korporacije aktivno uključuju u potragu za energijom koja će pokretati novu generaciju AI data centara.
Amazon Web Services je u junu sklopio ugovor o kupovini 1.920 MW energije iz nuklearne elektrane Susquehanna u Pennsylvaniji do 2042, kao dio AI investicije od 20 milijardi dolara u toj saveznoj državi. Meta je istog mjeseca potpisala 20-godišnji ugovor za 1.121 MW iz postrojenja Constellation Energy Corp. u Illinoisu, čime je spasila elektranu od zatvaranja zbog konkurencije jeftinom gasu.
Google je u maju potpisao strateški sporazum s Elementl Power o razvoju tri nuklearna postrojenja u SAD-u, svako kapaciteta najmanje 600 MW. Microsoft je u septembru 2024. postigao dogovor s Constellationom o ponovnom pokretanju zatvorenog reaktora Three Mile Island u Pennsylvaniji, zatvorenog 2019. zbog nemogućnosti konkuriranja gasu; rad bi trebalo da počne 2028. i da traje 20 godina.
Argumenti protiv nuklearne energije
Bloomberg
Protivnici ističu da je Fukušima samo posljednja u nizu katastrofa koje pokazuju nepouzdanost nuklearne energije. Prije toga su se dogodili incidenti u Three Mile Island (SAD, 1979) i Černobilu (SSSR, 1986). Dugoročni problem je i nuklearni otpad, koji ostaje opasan hiljadama godina.
Izazov su i česti prekoračeni troškovi i kašnjenja. Izgradnja velikih elektrana traje i do deceniju, što je presporo za zemlje koje žele prepoloviti emisije gasova staklene bašte do 2030. godine. Kritičari tvrde da se čistije i sigurnije alternative (solarna, vjetro i geotermalna energija uz skladištenje u baterijama) mogu brže primijeniti.
Argumenti za nuklearnu energiju
Zagovornici naglašavaju da su nesreće rijetke, dok fosilna goriva svake godine uzrokuju mnogo više smrti kroz nesreće i zagađenje. Studije javnog zdravlja pokazuju da u Fukušimi nije bilo štetnih zdravstvenih posljedica od radijacije.
Također tvrde da će novi mali i napredni reaktori biti još sigurniji, te da nuklearna i obnovljiva energija treba da funkcioniraju zajedno kako bi se spriječile najgore posljedice klimatskih promjena. Niskougljični izvori su 2024. činili oko dvije petine svjetske proizvodnje električne energije, a očekuje se da će taj udio porasti na 50 posto do 2026. godine, zahvaljujući rastu obnovljivih izvora i opstanku nuklearne energije na mreži.
.webp){kind=icon}
