Optužbe na račun EU - nemoćna i spora, ali u jednoj stvari nema rivala

Dok se Bruxelles optužuje za ekonomsku nemoć i zaostajanje za Amerikom i Kinom, brojke govore suprotno: Evropska unija (EU) je jedina velika ekonomija na svijetu koja istodobno ostvaruje suficit i u trgovini robom i u trgovini uslugama. Štoviše, EU je postala najveći svjetski izvoznik usluga. Četiri puta jači od Kine i 58 posto veći od SAD-a. Tvrde neki da EU to ne može. Stari kontinent je potvrdio da se to može.

Ne samo da EU ostvaruje veliki suficit u trgovini proizvodima, nego ima i veći izvoz proizvoda po stanovniku od Kine i SAD-a. Također ostvaruje i veliki suficit u trgovini uslugama, a upravo je 2024. dosegnut rekordno visok iznos od 191.409 miliona eura.

Jedina je od tri najveće svjetske ekonomije (uz SAD i Kinu) koja ostvaruje i suficit u trgovini uslugama i suficit u trgovini proizvodima. Kina ostvaruje veliki suficit u trgovini robom/proizvodima, ali deficit u trgovini uslugama. SAD ima veliki deficit u trgovini robom/proizvodima, ali suficit u trgovini uslugama.

Usluge kompanija iz EU su globalno tražene

Kada se isključi trgovina unutar same EU, 2024. je izvezeno 1.553.714 miliona eura usluga, od toga najviše iz kategorija "Ostale poslovne usluge", "Telekomunikacijske, računalne i IT usluge", "Prijevoz", "Putovanje", "Naplata intelektualnog vlasništva" i "Finansijske usluge".

Samo je u kategorijama "Naplata intelektualnog vlasništva" i "Ostale poslovne usluge" ostvareno više uvoza od izvoza. Ali to su višestruko nadoknadili viškovi u ostalim kategorijama, najviše "Telekomunikacijske, računalne i IT usluge" (suficit 208 milijardi eura) te "Putovanje" (suficit 54,3 milijarde eura).

"Naplate intelektualnog vlasništva", u čemu EU ostvaruje najveći deficit, odnosi se na plaćanja za stvari kao što su patenti, autorska prava, korištenje branda, dizajn, licence, industrijski procesi i slično. "Putovanje" se u suštini odnosi na turizam. Ostale kategorije su samorazumljive.

Godina 2024. je bila rekordna za trgovinu uslugama, s rekordnim izvozom i uvozom. U donosu na prethodnu godinu je rast vrijednosti izvoza iznosio 8,9 posto, a u odnosu na 2019. 41,65 posto. Izvoz je rastao 6,94 posto na godišnjem nivou i 30,4 posto u odnosu na 2019. godinu.

Jedina koja ostvaruje suficit u trgovini i uslugama i proizvodima

Najveći trgovinski partneri EU su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Švicarska, Kina, Singapur, Indija i Japan. Od toga je uvoz veći od izvoza iz SAD-a (148 milijardi eura deficit), Indije (7,5 milijardi eura deficit), i Singapura (6,2 milijarde eura deficit 2023.). Izvoz je veći od uvoza u trgovini sa Švicarskom (66,7 milijardi eura suficit), Ujedinjenim Kraljevstvom (55 milijardi eura suficit), Kinom (21,8 milijardi suficit) i Norveškom (12,1 milijarda eura suficit 2023.) Značajan suficit se ostvaruje i u trgovini sa zemljama MERCOSUR (Brazil, Urugvaj, Argentina, Bolivija, Paragvaj), u iznosu od 16 milijardi eura 2023.

Tri najveće ekonomije na svijetu su EU, SAD i Kina. Situacija po pitanju trgovine uslugama je bitno drugačija nego kod trgovine robom/proizvodima. Tako SAD globalno ostvaruje najveći suficit u trgovini uslugama (265,68 milijardi eura), a Kina sa 140,25 milijardi eura više uvoza od izvoza ostvaruje najveći deficit.

EU je 2024. globalno ostvarila 191,41 milijardu više izvoza od uvoza, iako sa samim SAD-om ostvaruje deficit, a sa Kinom suficit. Zanimljiv je podatak da se deficit EU kod trgovine uslugama sa SAD-om drastično povećao između 2019. i 2024., s 21,8 milijardi eura na minus od 148 milijardi eura.

Strahovi od gubitka konkurentnosti 

Informacije o trgovini uslugama EU s ostatkom svijeta su važne u kontekstu rasprave o nekonkurentnosti EU, koja traje već nekoliko godina. Posebno je u fokus političara, poslovne zajednice i javnosti došla nakon rujna 2024., kada je objavljen izvještaj pod nazivom "Budućnost evropske konkurentnosti", čiji je autor nekadašnji predsjednik Evropske centralne banke (ECB) Mario Draghi.

U njemu se tvrdi da EU zaostaje po pitanju konkurentnosti za ostalim svjetskim ekonomijama, posebno SAD-om i Kinom. Poseban naglasak je stavljen na zaostajanje u rastu produktivnosti i razvoju modernih tehnologija.

Sam izvještaj ima oko 400 stranica i analizira brojne teme: od  geopolitičkih (EU se više ne može oslanjati na jeftine energente iz Rusije, diverzifikacija izvora rijetkih minerala), institucionalnih (moraju se uskladiti politike među državama članicama, deregulirati i ubrzati odlučivanje) do finansijskih (veće investicije, mobilizacija privatnog kapitala).

Bloomberg

Ne može se zanijekati istinitost činjenica iznesenih u Draghijevom izvještaju, ali se stvorio pretjerano pesimističan i samokritičan narativ o konkurentnosti i proizvodno-uslužnim sposobnostima EU.

Ako je EU jedina od tri velike ekonomije (uz SAD i Kinu) koja ostvaruje suficit (veća vrijednost izvoza od uvoza) i robe/proizvoda i usluga, onda konkurentnost nije toliko loša koliko se panično predstavlja.

Nužne su promjene, ali situacija nije toliko katastrofalna

Daleko do toga da ne postoje brojni problemi, ali treba stvari staviti u kontekst. Četiri puta veći izvoz usluga od Kine i 58 posto veći od SAD-a, uz prednosti kod izvoza robe/proizvoda o kojima smo ranije pisali, ne mogu biti signal da je situacija za EU bezizlazna.

Dapače, EU nije ni izbliza već postala toliko nekonkurentna u odnosu na SAD i Kinu da ih ne sustigne u relativno kratkom periodu, pod uvjetom da se provedu značajne reforme da bi se konkurentnost ponovo oživjela.

Upozorenje Evropskoj uniji, poslovnim subjektima, obrazovnim institucijama i građanima u njoj da treba više ulagati u istraživanje i razvoj, osloboditi kreativne potencijale ukidanjem zakonskih barijera i ograničenja te se fokusirati na moderne tehnologije i znanja.

U suprotnom, Evropu zaista čeka duga stagnacija i relativno nazadovanje, pad u irelevantnost i slabljenje standarda. To će ugroziti temelje društvenog ugovora koji vlada Evropom: izdašnu socijalnu državu i puno slobodnog vremena (Evropljani godišnje rade puno manje od Amerikanaca i Kineza) uz solidnu platu. Početak tog procesa se može zaustaviti, jer Evropa još uvijek ima stabilnu globalnu trgovinsku prisutnost.