Rodila si ili planiraš porodicu? Izvoli nižu platu i sporiji napredak

Osjećaj pritiska vremena i novca u Bosni i Hercegovini najvidljiviji je kada se kroz brojke uporede životi muškaraca i žena. Dok obje strane provode sličan broj sati na radnom mjestu, razlike postaju očite onog trenutka kada se u obzir uzme takozvani neplaćeni rad. 

Prema podacima UN Women, žene u BiH u prosjeku svakodnevno obave više od šest sati kućanskih poslova i brige o djeci. Muškarci na iste obaveze troše tek oko tri sata. Time se jasno pokazuje da žena koja radi puno radno vrijeme zapravo ima i "drugi posao" kod kuće. Kada se ovome doda prosječna radna sedmica od oko 40-ak sati, jasno je da pritisak dvostrukih obaveza znatno utječe na kvalitet života i profesionalni razvoj. 

Rodne razlike se preslikavaju i na primanja. Prema podacima Plata.ba, muškarci u BiH prosječno zarađuju 1.925 KM mjesečno, dok žene primaju 1.701 KM. Kada se to preračuna na godišnji nivo, muškarci ostvare prihod od 23.100 KM, a žene 20.412 KM. Drugim riječima, žene godišnje u prosjeku zarade oko 2.700 KM manje, što pokazuje jaz od 13,2 posto. 

Samo šest posto žena zauzima najplaćenije rukovodeće funkcije, što dodatno smanjuje mogućnost ravnoteže u ukupnim prihodima. 

Vanja Spaho, partnerica Women in Adria Bosna i Hercegovina, pojašnjava u razgovoru za Bloomberg Adriju kako žene često balansiraju između zahtjevnog posla i zahtjevnog domaćinstva. To ih stavlja u neravnopravan položaj i čini da njihovo vrijeme bude "rascjepkano", dok muškarci imaju više prostora da se posvete karijeri ili ličnim interesima. 

"U većini slučajeva prihodi muškaraca rastu s godinama i iskustvom, dok žene vrlo često nailaze na tzv. stakleni plafon. Kada ulaze u godine u kojima osnivaju porodice, kod žena se rast prihoda često usporava ili stagnira. To je posljedica i rodnih stereotipa i manjih mogućnosti za napredovanje zbog preuzimanja većeg dijela porodičnih obaveza", kaže Spaho.

Dakle, dok muškarci u 40-im i 50-im bilježe vrhunac karijere i primanja, žene se često bore da uopće zadrže ravnotežu između posla i porodice. Napredovanje u karijeri kod žena uglavnom dolazi u periodu kada im djeca i porodične obaveze nisu više toliko zahtjevne ili su odlično organizirane uz prateću podršku u sklopu porodice.

Kazna majčinstva

Veliki izazov predstavlja i period majčinstva. Naša država formalno nudi do 12 mjeseci porodiljnog dopusta, a u slučaju blizanaca ili trećeg djeteta i svakog narednog djeteta taj period može trajati i do 18 mjeseci. Ipak, praksa se razlikuje po entitetima i kantonima. Prava porodilja znatno variraju u zavisnosti kantona i često zavise od prebivališta, radno-pravnog statusa i finansijske moći lokalnih vlasti, odnosno spremnosti izdvajanja za porodiljske naknade. 

U periodu korištenja porodiljskog odsustva zaposlena porodilja ima pravo na naknadu plate u visini prosječne plate koju je ostvarila na radu tokom posljednjih 18 mjeseci. Ovaj primjer nije univerzalnog karaktera i porodilje koje imaju mjesto prebivališta u Republici Srpskoj, a radni su odnos zasnovale u Federaciji BiH (FBiH), nevidljive su pred zakonom. 

Zbog toga mnoge majke osjećaju tzv. "kaznu majčinstva", pad prihoda i sporiji napredak u karijeri, što je dobro dokumentovan trend i u razvijenim zemljama. 

Ono što se također često dešava u praksi jeste da poslodavci izbjegnu obavezu isplate pune naknade tokom porodiljskog odsustva, iako je zakonom predviđeno da oni isplaćuju platu, a da im se sredstva refundiraju iz kantonalnih fondova. U takvim slučajevima teret prelazi direktno na budžet, a majke ostaju bez sigurnosti redovnih primanja, što ih nerijetko primorava da se ranije vraćaju na posao.

Jelena Bjelica, predsjednica Udruženja Moje dijete, kaže da kod nas i dalje, neopravdano, vlada mišljenje da su muškarci bolji menadžeri od žena i zbog toga oni i jesu mnogo češće na menadžerskim pozicijama, a samim tim i mnogo bolje plaćeni. To direktno ograničava napredovanje ženama. 

Pogotovo je to zastupljeno u oblasti finansija i u IT sektoru, gdje plate i jesu najveće, ističe Bjelica. Muškarci brže napreduju u karijeri, što prate i veća primanja, a žene imaju prekid u karijeri zbog porodice, posebno tokom trudnoće i dok su djeca mala.  

"Nerijetko se dešava da poslodavci neće ni da zaposle mlade žene upravo zbog mogućnosti da će biti na porodiljskom odsustvu, pa i to, sigurno, utječe na njihov sporiji napredak u karijeri", kaže Bjelica.  

Kako kaže, postoje slučajevi kada zaposlene porodilje u BiH ne mogu ostvariti pravo na platu tokom porodiljskog odsustva jer nam entitetski fondovi i dalje nisu uvezani. To je ogroman stres i problem za trudnicu.  

"Ostaje bez stalnih prihoda kada joj najviše trebaju, jer su dobili novog člana porodice o kojem treba i finansijski brinuti. To je problem koji ženi nakon porođaja nikako nije potreban i nadam se da će se to što prije riješiti. Često tada nemaju ni zdravstveno osiguranje, pa su prinuđene dati otkaz kako bi kao nezaposlene osobe imale zdravstvenu zaštitu. To sigurno utječe i na njihovu karijeru i odluku da se ponovo vrate na posao", dodaje.

Odsustvo očevima omogućeno je od 2016. godine, kada je na nivou cijele BiH izmijenjen i dopunjen Zakon o radu, odnosno kada su ispoštovane odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova BiH.

Žene i ekonomski utjecaj

Spaho kaže da je sve ovo vrlo problematično, jer stavlja žene u neizvjesnu i nesigurnu poziciju upravo u periodu kada im je najpotrebnija finansijska stabilnost. Sistem u kojem naknade zavise od kantona ili entiteta stvara neravnopravnost, jer uzrokuje da neke žene imaju punu podršku, a druge se bore s nedostatkom prihoda. Poslodavci bi morali biti partneri u ovoj tranziciji i osigurati da roditeljstvo ne znači finansijsku kaznu za žene. 

"Kada se ženski potencijal ne koristi, bilo zbog nejednakih plata, nedostatka podrške za usklađivanje porodičnog i poslovnog života, ili prepreka u napredovanju, u konačnici cijelo društvo gubi. Dakle, ovo nije 'žensko pitanje' nego pitanje ekonomskog razvoja i prosperiteta cijele zemlje", zaključuje Spaho.  

Period odsustva zbog djece otežava i kasnije "sustizanje" muških kolega, ističe Irena Miličević Vukoja, Founder at Woman.Comm i CEO Prefix.

"I sama sam prošla kroz taj izazov nakon što sam dobila dvoje djece, napustila sam korporaciju i pokrenula vlastitu agenciju da bih imala fleksibilnost. Ali znam da je to bila privilegija, jer mnoge žene nemaju izbora i često se suočavaju s nepravednim 'odabirom' između porodice i karijere", pojašnjava ona za naš medij.

Dodaje kako je to izuzetno problematično jer šalje poruku da je materinstvo privatna obaveza žene, a ne društvena vrijednost. Takva praksa smanjuje sigurnost, obeshrabruje žene da planiraju porodicu i produbljuje nejednakost. "Ako želimo društvo koje raste, onda podrška porodiljama mora biti prioritet".

Depositphotos

Ekonomski gubici zbog rodne neravnopravnosti ne mjere se samo kroz lične bilanse. Kada bi se neplaćeni rad žena uračunao u bruto domaći proizvod, ukupna vrijednost bh. ekonomije bila bi znatno veća.

Procjene Evropske komisije pokazuju da bi poboljšanje rodne ravnopravnosti u prosjeku moglo donijeti rast BDP-a po stanovniku od gotovo deset posto. To znači da BiH, ostavljajući žene opterećene dvostrukim obavezama i slabijim primanjima, faktički odustaje od dijela svog ekonomskog potencijala. 

Priča o vremenu i novcu u BiH stoga je i priča o društvenim prioritetima. Dok muškarci i žene na radnom mjestu provode sličan broj sati, upravo neplaćeni rad i sistemske prepreke u ostvarivanju jednakih primanja čine razliku. Iz perspektive svakodnevnog života, riječ je o ženama koje dan završavaju iscrpljene između posla i domaćinstva. Iz perspektive ekonomije, riječ je o hiljadama radnih sati i milionima maraka izgubljenog doprinosa. 

"U BiH je to posebno vidljivo jer imamo veliki broj obrazovanih i sposobnih žena koje nemaju priliku u potpunosti pokazati svoj potencijal. Jednakost nije samo pitanje prava, nego i ključni ekonomski interes svake zemlje", zaključuje Miličević Vukoja.