Napustiti posao na godinu dana: Zašto svi govore o sabbaticalu

Sve više ljudi uzima dužu pauzu od posla kako bi se odmorili, učili ili jednostavno promijenili tempo života. U vremenu burnouta i stalnog pritiska da se bude produktivan, sabbatical se nameće kao način da ostaneš konkurentan, ali i da sačuvaš sebe.

Sabbatical, odnosno produžena pauza od posla, sve češće izlazi iz okvira akademskog svijeta i postaje dio šire poslovne prakse. Iako je nekada bio rezerviran za profesore i istraživače, danas ga sve više koriste menadžeri, IT stručnjaci, freelanceri i poduzetnici.

Riječ je o periodu koji može trajati od nekoliko mjeseci do godinu dana, a koristi se za različite svrhe, od formalnog obrazovanja i stručnog usavršavanja, preko putovanja, do potpunog odmora i resetiranja. U većini slučajeva sabbatical je neplaćen, ali se posmatra kao dugoročna investicija u karijeru.

Primjer za to je Lejla Mazlić, osnivačica i direktorica kompanije LM Solutions, koja je uzela godinu neplaćenog odsustva kako bi studirala u Francuskoj. Odluka nije bila laka, uključivala je neizvjesnost i potencijalni gubitak posla. Ipak, bila je vođena jasnim uvjerenjem o vrijednosti tog iskustva.

"U kancelariju tadašnjeg direktora sam ušla sa strahom, ali i pod cijenu otkaza ako me ne pusti da odem, jer sam znala šta taj program donosi meni, ali i mom poslodavcu i kompaniji za koju sam radila. Na svu sreću, do uvjeravanja nije ni došlo. Direktor je potpuno razumio moje potrebe za edukacijom i koristi tog usavršavanja", pojašnjava Mazlić.

Te godine, radni sto zamijenila je studentskom klupom, ali i potpuno novim pogledom na karijeru.

Lejla Mazlić

Povratak u akademsko okruženje nije bio jednostavan, ipak dugoročni efekti su, kako kaže, nadmašili sva očekivanja. Tokom školovanja u Parizu razvila je postojeće vještine, naučila kako ih bolje vrednovati i pretvoriti u konkretnu poslovnu vrijednost.

"To je onaj nevidljivi kapital koji vam niko ne može oduzeti i sjećam se da sam nakon programa govorila da sam 'otključala svoje potencijale' i da sam 'nepovratno obogaćena'. Kada iskusite istinski ROI (return of investment) na toliko nivoa kroz dodatno obrazovanje, onda shvatite da je svaki posao prolazan, da se firme otvaraju i zatvaraju, ali da će posla uvijek biti", dodaje.

Tržište rada sve više izloženo burnoutu

Razlog za rast popularnosti ovog koncepta leži u sve izraženijem osjećaju iscrpljenosti na tržištu rada.

Burnout više nije izuzetak, već sve češća pojava u brojnim industrijama. Dugotrajni rad pod pritiskom, stalna dostupnost i brisanje granice između privatnog i poslovnog života doveli su do toga da zaposleni sve češće traže način da se "isključe iz sistema", bar na kratko, bez trajnog napuštanja karijere.

Kratki programi na biznis školama, specijalizirane obuke ili čak potpuni zaokret u karijeri postaju dio tog procesa. Ulaganje u znanje dobija novu dimenziju, jer se ne dešava paralelno s poslom, već uz punu posvećenost.

Putovanja su također čest izbor. Ne samo kao bijeg od svakodnevice, već kao način stjecanja novih iskustava, upoznavanja različitih tržišta i kultura, pa i testiranja potencijalnog života ili rada u inozemstvu.

Mazlić ističe da joj je ova "pauza" donijela veću vjeru u vlastite sposobnosti i jasniju sliku o profesionalnom smjeru. Danas ne samo da bi ponovila takvo iskustvo, već ga preporučuje drugima.

"Ne da bih ga ponovila, nego bih svakom savjetovala da ode barem na godinu dana studirati, živjeti ili raditi vani i da se onda vrati u BiH i zahtijeva i ovdje taj 'bon vivre', jer životni standard nije nešto što država daje nego što društvo aktivno zahtijeva i gradi", ističe.

U tom kontekstu, sabbatical prestaje biti pauza. Postaje investicija, u znanje, samopouzdanje i dugoročnu otpornost na promjene koje oblikuju savremeni svijet rada.

Situacija u regiji

Ni u BiH, ni u regiji ovaj oblik odsustva još nije široko prepoznat, ipak, ima pozitivnih primjera.

Jedan od takvih primjera je Hofer Slovenija, koji zaposlenima s više od pet godina staža nudi do godinu dana plaćenog odsustva. Ovu mogućnost, uvedenu prije desetak godina, iskoristilo je 134 zaposlenika, najčešće u trajanju od oko tri mjeseca, dok je 18 njih koristilo polugodišnji, a pet jednogodišnji sabbatical. Kompanija pritom garantira siguran povratak na radno mjesto.

U regiji se, uz rastući rizik od burnouta, sve češće razvijaju i kraći oblici ove prakse, tzv. "mini sabbaticali", obično u trajanju od desetak dana, koji se koriste za edukacije, putovanja ili razvoj vještina. Među kompanijama koje su ih uvele je i Atlantic Grupa.

Sve to prati šira promjena na tržištu rada: stabilnost zaposlenja više nije zagarantirana, a lojalnost jednoj kompaniji ima drugačiju vrijednost nego ranije. Fleksibilnost, prilagodljivost i kontinuirano učenje postaju ključne prednosti.

U takvom okruženju, sabbatical se sve manje posmatra kao rizik, a sve više kao alat za dugoročnu održivost karijere i strateška investicija u vlastite vještine.