Uspon Indije

U Bombaj, financijsku i zabavljačku prijestolnicu najnaseljenije zemlje na svijetu, sletio sam u ranim jutarnjim satima jednog posve običnog kasnoljetnog utorka. Gusti kišni oblaci monsunske sezone polako su nestajali s neba nad gradom, a na njihovu mjestu pojavljivali su se žuti sunčani zraci promjena.

Monsunska sezona na izmaku izvrsna je za prikaz ekonomskih i društvenih prilika u Indiji, koja polako postaje središnji dio svjetskog geopolitičkog vrtloga. Atmosfera na nevjerojatno užurbanim ulicama indijskih gradova optimistična je. Gospodarski rast u zemlji, koja se do 2047. godine želi pridružiti prestižnom klubu razvijenih zemalja, izvukao je u posljednjem desetljeću oko 250 milijuna ljudi iz siromaštva i stvorio novi srednji sloj, koji voli odlaziti na odmor u inozemstvo.

Prema podacima Svjetske banke, Indija bi ove godine trebala postići sedampostotni gospodarski rast, a u njezinu korist ide i zavidna demografska slika – oko 30 posto Indijaca je u dobi između 15 i 29 godina, čime se može pohvaliti samo nekoliko zemalja na svijetu.

Pred Indijom je dug, vijugav put do zvijezda, s brojnim malim i velikim preprekama. Je li njezin uspon neizbježan ili će najbrojnija zemlja na svijetu postati žrtva vlastitih slijepih ambicija?

Nova tvornica svijeta?

Dok nad prijestolnicama razvijenog svijeta kruže sivi oblaci zabrinutosti, nad New Delhijem sja sunce. Razvoj proizvodnog sektora kao kralježnice gospodarskog modela zemlje, koji je Kinu doveo do statusa svjetske velesile, želi kopirati i Indija.

Međunarodne korporacije i brojna poduzeća koja su svoj uspjeh posljednjih desetljeća gradila na jeftinoj radnoj snazi i proizvodnim pogonima u Kini, sada su uhvaćeni u geopolitička trenja između dvaju blokova i suočavaju se s dilemom kako pronaći novo proizvodno središte. Kao česta alternativa kineskoj proizvodnoj mašineriji, posljednjih se godina Indija pojavljuje zbog brojne povoljne radne snage i povoljnog poslovnog okruženja za investitore.

Trgovinski ratovi između SAD-a i Kine Indiju previše ne zabrinjavaju, naprotiv, ona ih koristi. Indija će imati koristi od diversifikacije dobavnih lanaca od Kine, no dublji uvid u složeno indijsko gospodarstvo otkriva stvarnost koja postavlja pitanja o njezinoj spremnosti da zamijeni Kinu u ulozi svjetske tvornice.

Unatoč visokim stopama rasta, indijski BDP po glavi stanovnika još uvijek je znatno niži od kineskog, što upućuje na velik jaz u gospodarskom razvoju. Pojavljuju se i sumnje u indijski obrazovni sustav i infrastrukturu zemlje, koja, prema mišljenju mnogih stručnjaka, zaostaje više od desetljeća za Kinom. Indija mora provesti brojne reforme, od obrazovnih i poreznih pa do infrastrukturnih. Ipak, Indija ostaje izuzetno zanimljiva stranim investitorima koji žele otvarati proizvodne pogone u zemlji koja nudi mnoge "bombone".

Ulice Bombaja | Mihael Šmirmaul

 

"Prva prednost Indije je što nije Kina", izjavio je za NPR viši analitičar Bloomberg Intelligencea Steven Tseng. "Menadžeri zapadnih kompanija koje traže proizvodnu bazu mogu se osvrnuti na trgovinski rat između SAD-a i Kine i sjetiti se kineskih blokada koje je provodila čvrstom rukom te se zabrinuti zbog toga kako bi se mogle odvijati geopolitičke napetosti sa SAD-om."

Tseng među prednostima također spominje stanovništvo zemlje, koja je prošle godine službeno postala najmnogoljudnija na svijetu. "Njezino stanovništvo znatno je mlađe od onog u Kini", kaže analitičar, "gdje je prosječna dob 38 godina, dok je u Indiji tek 28 godina, što znači više ljudi koji bi mogli raditi u tvornicama". Kao posljednju prednost Indije, Tseng ističe subvencije indijske vlade koje je uvela kako bi velike tvrtke privukla da svoju proizvodnju presele u Indiju.

Tseng i novinar NPR-a Darien Woods među slabostima indijskog cilja na proizvodnim zvijezdama za početak spominju obrazovanje. "Iako se Indija može pohvaliti jednim od najboljih inženjerskih obrazovnih sustava na svijetu, stopa pismenosti odraslih u zemlji iznosi oko 74 posto, dok je u Kini oko 97 posto", kaže Woods.

"Trenutačni geopolitički rizici zahtijevaju brža i ponekad geografski bliža rješenja. Tako se, primjerice, Meksiko približava Kini kao najveći izvoznik u SAD, dok Indija izvozi manje nego Irska", o diversifikaciji dobavnih lanaca govori stručnjak za geopolitiku i gospodarstvo sa Sveučilišnog koledža u Londonu Igor Rogelja. "Treba spomenuti i to da su proizvodni pogoni u Vijetnamu, Bangladešu ili Meksiku često u vlasništvu kineskih investitora."

Rogelja, međutim, upozorava da ogroman indijski bazen radne snage, za razliku od Kine, nije nužno koncentriran u regijama s najboljom infrastrukturom. "I neki aspekti indijskog birokratskog sustava nisu previše naklonjeni investitorima, ali puno se toga mijenja."

"Još uvijek ima dosta protekcionizma, puno birokracije, suočavamo se s različitim stupnjevima razvoja u različitim dijelovima Indije, također s razvojem infrastrukture i time pristupačnosti. Indijske savezne države imaju različite zakone, poslovne i kulturne običaje, pa je potrebno pri ulasku fokusirati se na specifičnu državu ili regiju", smatra Rogelja.

Woods kao drugu prepreku spominje carinske tarife, osobito u području visokotehnološke proizvodnje. "Za stvari poput pametnih telefona, Indija uvozi mnogo sastavnih dijelova. Bilo kakve napetosti i dodatni trošak pri uvozu smanjuje privlačnost zemlje."

Indija još uvijek ima 10 posto uvoznih carina za informacijske i komunikacijske tehnologije, koje su bile uvedene kako bi se zaštitili domaći proizvođači. U siječnju je smanjila uvozne namete na neke metalne i plastične komponente koje se koriste u proizvodnji mobilnih telefona, s 15 na 10 posto, što će koristiti tvrtkama poput Applea i Foxconna.

Bombajska burza | Bloomberg

 

Indijska infrastruktura još je uvijek zastarjela i nedostatna, a vremenski rokovi za transport cestama ostaju dugi. Samo pet posto cesta u zemlji su autoceste, a 40 posto cesta još uvijek je zemljanih. Tseng iz Bloomberg Intelligencea kaže da decentralizirani politički sustav u Indiji otežava izgradnju novih prometnih veza. "Ako gradite željeznicu ili autocestu iz jedne pokrajine u drugu, može potrajati nekoliko godina da se to izvede, ako druga pokrajina ima problema s tim", ističe Tseng. Problemi mogu nastati i zbog političkih napetosti između indijskih saveznih država i vlade, preko čijih teritorija savezna vlada želi graditi infrastrukturu.

Indija puno ulaže u cestovnu infrastrukturu, ali i u željeznicu, spominje Rogelja sa Sveučilišnog koledža u Londonu. "Trenutačno se, primjerice, gradi prva brza željeznica između Bombaja i Ahmedabada, koju će kasnije produžiti do prijestolnice", kaže stručnjak.

"Izgradnja infrastrukture u Indiji je sporija nego u Kini. Djelomično se to može pripisati transparentnijem i demokratskijem društvu, a djelomično različitim razvojnih koalicijama te problemima sa saveznom strukturom države. Razlike između dviju zemalja najbolje je sažela profesorica Yuan Yuan Ang, koja kaže da je u Kini moguće ubrzati izgradnju podmićivanjem, dok je u Indiji podmićivanjem moguće samo zaustaviti izgradnju, nikada je ubrzati", rekao je Rogelja.

Osim industrijskih peći i ambicioznih planova za rušenje kineskog proizvodnog trona, u Indiji raste još jedan sektor. IT-industrija, koja zapošljava oko 4,1 milijuna ljudi u zemlji i koja godišnje ostvaruje gotovo 137 milijardi dolara izvoza, pravi je tvorac dodane vrijednosti petog najvećeg gospodarstva na svijetu.

Veličanstvena kolonijalna arhitektura Bangalorea | Mihael Šmirmaul

Dinamičan IT sektor i nova Silicijska dolina

Indija je zbog viška povoljne, anglofonske i tehnološki pismene radne snage u posljednjim desetljećima postala vanjski back office svijeta, što je omogućilo razvoj gradovima poput Bangalorea, indijskog odgovora na Silicijsku dolinu.

Bangalore, koji je nekoć bio poznat prvenstveno kao utočište indijskih umirovljenika, danas je vodeći vanjski centar za tehničku podršku i bankarstvo te glavna destinacija za strane poslovne ljude u zemlji. Grad je živahna mješavina tradicije i suvremenosti, gdje staklene zgrade iznad starinskih kamenih bungalova i kolonijalnih vila stoje uz luksuzne automobile koji dijele prometnice s rikšama.

Razlika između Bangalorea i drugih indijskih gradova je velika. Visoka nadmorska visina i središnji položaj na Dekanskoj visoravni indijskog potkontinenta osiguravaju znatno ugodnije vrijeme tijekom ljetnih mjeseci nego u ostalim indijskim metropolama. Međutim, vrijeme nije jedini faktor po kojem se Bangalore razlikuje od svojih urbanih konkurenata. Dok su Delhi, Bombaj i Kolkata sinonimi za kaos i ludilo, bangalorški nered je mnogo organiziraniji i lakše je njime upravljati. Ulice su za indijske uvjete čiste, a učestalost trubljenja, iako prisutna, mnogo manja nego što je uobičajeno u indijskim gradovima.

I ljudi su drugačiji. Poslovno odjeveni mladi profesionalci, koji tijekom pauze za ručak pune tradicionalne menze i među sobom najčešće razgovaraju na engleskom, vojska dostavljača hrane i vozača, koji su u grad došli tražeći posao, te povremeni zapadnjaci, koji za razliku od svojih sunarodnjaka u drugim dijelovima Indije, ovdje doista žive.

Put Bangalorea prema zvijezdama počeo je 1970-ih godina, kada je indijska vlada počela ulagati u lokalni sektor informacijskih tehnologija. Ta su ulaganja privukla strane tvrtke poput Texas Instrumentsa i IBM-a, koje su među prvima u Bangaloreu otvorile svoja istraživačko-razvojna središta. U 1980-ima je IT sektor u gradu počeo ubrzano rasti, što je bilo temeljeno na dostupnoj kvalificiranoj radnoj snazi, vladinoj potpori i strateškoj lokaciji grada.

"Povijesno gledano, Bangalore je rastao kroz vanjsko zvršavanje usluga (engl. outsourcing), no ovo područje postaje centar za inovacije i lokalne tvrtke s visokom dodanom vrijednošću", rekla je za Bloomberg Businessweek Adriju Maja Zalaznik, predavačica međunarodnog poslovanja na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani.

U gradu se razvija ekosustav startupa, potiču se inovativnost te razvoj proizvoda i usluga s višom dodanom vrijednošću, kaže Zalaznik. "Tvrtke usmjeravaju razvoj svojih poslovnih modela prema inovacijama i razvoju, što zahtijeva i vrijeme – prijelaz ide postupno, pa su potrebni odgovarajuća infrastruktura, odgovarajući ljudski resursi i, naravno, upravljanje troškovima."

Danas u Bangaloreu svoje urede imaju neke od vodećih tehnoloških kompanija na svijetu, među kojima su Google, Meta i Apple. Bangalorški IT sektor, prema nekim procjenama, vrijedi više od 100 milijardi dolara, a u gradu se nalaze i neki od najboljih indijskih sveučilišta i istraživačkih institucija.

"Logično je da kao diplomirani informatičar dođeš u Bangalore i potražiš posao", ispričao mi je Ankit, mladi inženjer sa sjevera Indije, koji tijekom dana traži posao u stranim tehnološkim tvrtkama, a noću sreću nalazi u brojnim lokalnim pivnicama.

Ankit nije jedini. Prema službenim procjenama lokalnih vlasti, nešto više od 50 posto stanovnika Bangalorea čine unutarnji migranti, većina iz Karnatake, savezne države čiji je  Bangalore glavni grad, te susjednih saveznih država.

"Bangalore je najbolji grad za osnivanje tvrtke u Indiji", rekao mi je Ketan, mladi marketinški savjetnik, koji je nedavno napustio grad jer mu se "nije sviđalo što u gradu ima toliko jezične diskriminacije".

Indija je velika i raznolika zemlja, gdje ljudi govore mnoge različite jezike, od kojih su 22 službena, što uzrokuje regionalni nacionalizam i jezičnu diskriminaciju. Mnogi radni migranti u bogatijim indijskim gradovima, među kojima je i Bangalore, upozoravaju na diskriminaciju od lokalnog stanovništva, koje migrante optužuje za nepoštivanje lokalne kulture.

Poduzetnik Dhruv Arora | Dhruv Arora

Bogata kultura startupa

Pri pomisli na Bangalore mnogi pomisle na vanjsko obavljanje tehnoloških aktivnosti i u gradu vide samo back office svijeta. Takvom pogledu svakako ne treba zamjeriti, jer je grad svoj međunarodni ugled izgradio na temeljima tih aktivnosti, no današnji Bangalore je mnogo više od mjesta za multinacionalke koje žele smanjiti troškove.

U posljednjim desetljećima u gradu je nastala živahna i bogata startup kultura koja se može nositi s drugim svjetskim teškašima poput San Francisca i Tel Aviva.

"U Bangaloreu možete predstaviti bilo koju poslovnu ideju, a grad vas neće osuđivati", rekao je za Bloomberg Businessweek Adriju Dhruv Arora, osnivač startupa Leaf Ortho. 

Startup Leaf Ortho, koji se specijalizira za ortopedska pomagala i obuću, Arora vodi iz sjevernoindijskog grada Noide, koji poduzetnik opisuje kao "umanjenu verziju Bangalorea", no često putuje u Bangalore. "Bangalore mi je potreban za razvoj prodajnih mehanizama tvrtke", dodaje.

Prema izvještaju koji je objavilo indijsko nevladino trgovinsko udruženje NASSCOM, Bangalore se ponosi s više od sedam tisuća startupa. Grad je vodeće indijsko središte za startupe i predstavlja 20 posto svih indijskih startup aktivnosti. Godine 2022. isticao se na ljestvici indijskih gradova po visini sredstava za financiranje startupa s 10,8 milijardi dolara.

Bangalore nema prostora niti znanja o proizvodnji kao drugi dijelovi Indije, pa stoga nije smisleno tu započeti bilo što netehnološko, smatra Arora. "U ovom gradu možete izgraditi platformu, ali ne i sam proizvod. Za opipljive proizvode morate izabrati Delhi, Bombaj ili saveznu državu Gudžarat", rekao je poduzetnik, koji u budućnosti želi proširiti svoje poslovanje na europska tržišta.

"U Bangalore možete doći s nasumičnom idejom i nakon nekoliko mjeseci umrežavanja odmah ćete pronaći pravi smjer i investitora", kaže startapovac, koji ekosustav startupa indijske Silicijske doline opisuje kao kompliciranu strukturu ljudi koji slično razmišljaju. "Bangalore ne radi s nejasnim idejama", zaključuje.  

Glas globalnog juga

Indija, kao samoproglašeni lider globalnog juga, u svojim nastojanjima da ostvari svoj neslućeni ekonomski i posljedično geopolitički potencijal, traži najprikladnija savezništva koja će obogatiti miris svog mladog, dosad pretežno uslužnog, ali ipak živahnog gospodarstva.

Tijekom prošlogodišnjeg samita G20 u Indiji, premijer Narendra Modi organizirao je virtualni sastanak pod nazivom Samit Glas globalnog Juga – za razvoj usmjeren na ljude, na kojem je izjavio da će Indija biti glas svjetskog juga. Indija je u okviru svojih ovlasti koje je imala kao predsjedavajuća skupinom G20 2023. istaknula pitanja važna za zemlje u razvoju, poput održivog zaduživanja, sigurnosti hrane, zdravstvene infrastrukture, reforme međunarodnih banaka i financiranja klimatskih promjena.

Indijski premijer Narendra Modi | Bloomberg

 

I Indija i Kina žele imati ulogu zagovaratelja globalnog juga, no nije jasno smatraju li narodi koji čine tu skupinu da ti lideri djeluju u dobroj volji niti vide li ih kao svoje zastupnike. "Indija je vrlo uspješna u klimatskim pregovorima, gdje je zagovornica globalnog juga, i tu ulogu igra uvjerljivije od Kine", ocjenjuje stručnjak Rogelja.

Indija je također ključni član skupine BRICS, svojevrsne multilateralne poveznice koja slijedi primjer zemalja u razvoju, odnosno država tzv. globalnog juga, bivših kolonija velikih sila koje se u turbulentnim vremenima ubrzano probijaju iz pozadine u koju ih je od kraja Drugog svjetskog rata neprestano gurao Zapad. To bi ukratko moglo opisati svjetonazor članica te skupine.

No čini se da Indija želi sjediti na više stolaca. Indija je sa SAD-om, Australijom i Japanom članica neformalnog savezništva Quad, skupine četiriju država čija je suradnja u azijsko-pacifičkoj regiji započela u pomorskoj sigurnosti nakon tsunamija u Indijskom oceanu 2004. godine. Suradnja te četvorke danas obuhvaća mnogo šire područje koje uključuje rješavanje sigurnosnih, gospodarskih i zdravstvenih pitanja.

"Sada je vrijeme za suradnju s Amerikom, upravljanje s Kinom, kultiviranje Europe, pomirenje s Rusijom, uključivanje Japana, privlačenje i proširenje susjedstva te širenje tradicionalnih partnerskih skupina", zapisao je o vanjskoj politici Indije aktualni indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar u svojoj knjizi The India Way.

"Indija ima izniman regionalni značaj kao protuteža Kini, no ne smijemo podcjenjivati njezinu predanost neovisnoj vanjskoj politici. Ovdje veliku ulogu ima Japan, s kojim Indija surađuje u svim područjima i koji može igrati ključnu ulogu posrednika između interesa SAD-a i Indije", rekao je za Bloomberg Businessweek Adriju Rogelja sa Sveučilišnog koledža u Londonu.

Bivša saveznica Jugoslavije

Uska suradnja s Indijom nije nepoznata državama Adria regije. Neformalno je započela 19. srpnja davne 1956. godine, kada su se na prekrasnom hrvatskom otočju Brijuni sastali karizmatični vođe Jugoslavije, Indije i Egipta. Sastanak, na kojem je Josip Broz Tito ugostio indijskog vođu Nehrua i egipatskog predsjednika Gamala Abdela Nassera, bila je važna inicijativa zemalja koje nisu pripadale niti istočnom niti zapadnom bloku tijekom hladnog rata, te je utabala put za osnivanje Pokreta nesvrstanih u Beogradu nekoliko godina kasnije.

Beogradska konferencija 1961. | Depositphotos

Pokret nesvrstanih bio je političko i diplomatsko udruženje zemalja koje su tijekom hladnog rata zauzimale neutralan stav između dvaju suprotstavljenih blokova – SAD-a i Sovjetskog Saveza. Osnivačke zemlje Pokreta predstavljale su ono što su smatrale glasom većine svjetskog stanovništva i udružile se oko temeljnih vrijednosti mirnog rješavanja sporova, nemiješanja drugih sila u unutarnju politiku zemalja te mogućnosti za neovisnost i ravnomjerniji gospodarski razvoj.

Među najvažnijim glasovima Pokreta bile su Jugoslavija i Indija, dvije zemlje s potpuno različitim povijestima i interesima. Dok jugoslavenska nesvrstanost nije bila rezultat postkolonijalne revolucije, indijska nesvrstanost bila je upravo to.

Mnoge temeljne ideje Pokreta nesvrstanih, uključujući pravo na samoodređenje i mirni suživot, potekle su od dugogodišnjeg vođe Indije Nehrua2, rekao je za Bloomberg Businessweek Adriju Paul Stubbs, viši istraživač na Ekonomskom institutu, Zagreb.

"Kada je Indija stekla veću gospodarsku moć nakon hladnog rata, postala je mnogo autonomnija u oblikovanju svoje vanjske politike", kaže Stubbs. "S usponom vladajuće stranke BJP i posebno njezina vođe Narendre Modija, nesvrstanost više nije toliko važna – ni praktično ni retorički."

Stubbs se prisjeća da je Indija važan član skupine BRICS, koja možda može tvrditi da je sila koja izaziva hegemoniju SAD-a i zagovara svijet s više centara moći. "U tom je smislu odnos Indije s Kinom, kako u političkom tako i gospodarskom smislu, ključan, a BRICS je na svoj način, pogotovo jer širi svoje članstvo, neka vrsta prerade Pokreta nesvrstanih, iako bez njegove moralne snage."

Istraživač Paul Stubbs | Ekonomski inStitut, Zagreb

Država budućnosti… zauvijek?

Dok sam istraživao prognoze budućnosti zemlje, brzo sam se izgubio u brojnim vizijama kojima podmukli političari mašu pred licima slijepog naroda. Vizija 2050. godine, na primjer, prikazuje Indiju kao svjetsku velesilu i "utopijsku" zemlju u kojoj će vladati jednakost u svim područjima za sve ljude.

Do 2050. godine ima još mnogo vremena, pa nije čudno da ljudi ne kritiziraju olako razmetanje lijepim riječima. Na kraju krajeva, Indija je postigla brojne uspjehe i iz dana u dan postaje ozbiljan igrač na geopolitičkoj šahovnici. Ipak, zemlja mora paziti da se ne uhvati u spiralu Brazila, o kojoj je bivši francuski predsjednik Charles de Gaulle duhovito primijetio: "Brazil je zemlja budućnosti... i uvijek će to biti."

Razvijenost ne leži samo u novoj infrastrukturi i blistavim makroekonomskim brojkama. Riječ je o građanskoj svijesti i poštovanju prema okolišu i sugrađanima. Ovdje sam puno pesimističniji u pogledu budućnosti Indije.

Značajna prepreka na blistavom putu do zvijezda je i zastarjeli kastinski sustav – arhaična ideja sistematskog razvrstavanja ljudi prema njihovu zanimanju i položaju u društvu. Iako je diskriminacija na temelju kaste zakonom zabranjena u zemlji još 1950. godine, mnogi građani to i dalje nesvjesno nose u sebi. To sam vidio i na vlastite oči, na grubim ulicama siromašnijih dijelova gradova. Odnos viših kasti prema kastinski nižim i mahom siromašnijim sugrađanima je zastrašujući.

No nije sve tako crno. U posljednjim desetljećima, širenjem sekularnog obrazovanja i rastućom urbanizacijom, utjecaj kaste donekle se smanjio, osobito u gradovima gdje različite kaste žive jedna uz drugu i gdje su brakovi između njih sve češći. Negativan stav prema kastinskom sustavu primijetio sam osobito kod mladih, budućih vođa ove zemlje.

Osnovno pitanje dakle ostaje hoće li političko vodstvo najmnogoljudnije zemlje na svijetu biti sposobno riješiti sve probleme složene unutarnje političke i ekonomske slagalice ili će etnički konflikti i slijepe ambicije vođa uništiti trenutačni zamah.