Ovog ljeta putovanja više nisu samo pitanje gdje je lijepo, već i gdje ima smisla otići. Cijene goriva, avionskih karata i smještaja mijenjaju, odnosno ugrožavaju planove, pa mnogi prvi put biraju sporiji, mirniji i pametniji odmor umjesto klasičnih turističkih centara.
Umjesto borbe za mjesto na plaži i preskupih gradova prepunih turista, fokus se pomjera ka dijelovima Evrope koji još uvijek funkcionišu u normalnijem i laganijem ritmu: malim primorskim mjestima, planinskim gradićima, ostrvima bez kruzera i destinacijama gdje kafa i dalje traje duže od Instagram storija (iako ni za to inspiracije ne manjka).
Takvi izbori dolaze i kao odgovor na širi kontekst: geopolitičke tenzije, oscilacije cijena energenata i opštu ekonomsku nesigurnost, gdje se vrijednost putovanja sve više mjeri kvalitetom iskustva, vrijednošću koju dobijete i stvarnim mirom koji pruža.
Čitaj više
Vodič kroz Norvešku – priroda, gradovi i neobične atrakcije
Sve više turista ljeti se okreće hladnijoj Skandinaviji.
16.08.2025
Izdvajamo vam deset najboljih etno sela u BiH
BiH sve popularnija među onima koji traže autentičan i miran odmor, a etno sela to i nude.
27.06.2025
Top deset mjesta za ljetovanje u Europi daleko od gužve
Europa obiluje skrivenim draguljima koji nude jedinstvena iskustva bez nepodnošljivih gužvi.
01.06.2025
Tražite bijeg u prirodu - Slovenija nudi savršen odmor za produženi vikend
Nadolazeći praznici idealna su prilika za bijeg iz grada, stoga smo za vas izdvojili odredišta za glampiranje koja svakako vrijedi posjetiti.
03.05.2025
Evo nekoliko opcija.
Jezero Garda, Italija
U Italiji postoji više od 1.000 jezera, ali najveće u zemlji, jezero Garda, nesumnjivo je jedno od najdramatičnijih i najživopisnijih. Nalazi se između Alpa i Dolomita i dugačko je otprilike 51 kilometar od svog sjevernog vrha do južnog kraja, a prostrane vode jezera Garda okružene su istorijskim gradovima na obali jezera, netaknutim plažama, zamkovima i planinarskim stazama.
Šta god od ovoga izaberete, odmor na jezeru Garda neće razočarati.
Najbolji način da upoznate region je kroz istraživanje gradova. Preporučujemo Sirmione - slikoviti grad na poluostrvu na južnoj obali jezera Garda u Lombardiji, gdje možete da uđete samo preko pokretnog mosta. Taj simpatičan grad je poznat kao "biser" jezera zbog zamka Scaglier koji datira iz 13. vijeka. Tu ćete naći pregršt rimskih ruševina, nekoliko plaža za opuštanje, kao i termalnu banju koja ima korjene još iz rimskog doba, ali je zvanično u upotrebi od 1889. godine.
Limune sul Garda je istorijsko selo na zapadnoj obali jezera, u Lombardiji, između dramatičnih planinskih litica i kristalno čiste vode na zapadnoj obali. Limune je poznat po svojim drevnim zasadima limuna i pastelno obojenom starom gradu sa kaldrmisanim ulicama, živahnom lukom i nekim od najboljih biciklističkih staza. To mjestašce je idealno za opuštanje, izlete brodom, vožnju biciklom, planinarenje i vodene sportove.
Lazise je slikovit grad koji gleda na jugoistočnu obalu, na veronskoj strani jezera. Poznat je po svojim šarmantnim pejzažima i značajnoj umjetničkoj i istorijskoj vrijednosti, ali i kao destinacija za one koji traže trenutak opuštanja i rekreacije.
Depositphotos
Lazise je potpuno okružen prstenom zidina sa kulama koje obuhvataju istorijski centar, sada ispunjen elegantnim restoranima i zanatskim radnjama. Unutar zidina vidjećete raskošan centar grada, sa slikovitom Starom lukom i Venecijanskom carinom okrenutom ka jezeru, kao i sa njegovim veličanstvenim crkvama.
Ako se slučajno nađete u Laziseu srijedom ujutru, prošetajte centrom grada jer je tada pijačni dan: obično traje od ranog jutra do podneva i dobra je prilika za kupovinu lokalnih proizvoda, kao što su vino, maslinovo ulje i sir.
Malcesine je šarmantan mali grad na sjeveroistočnoj obali jezera, u regionu Veneto, pokrajina Verona, u podnožju planinskog lanca Monte Baldo, koji je meka za jedriličare i jedriličare na dasci, ali koji nudi mnoštvo mogućnosti za svačiji ukus.
Grad Riva del Garda nalazi se na sjevernom vrhu jezera, i glavni je centar regiona Garda u Trentinu, u podnožju Dolomita Brenta. Karakterišu ga živopisni stari grad sa šarmantnim šetalištem pored jezera, ali i strme planine, alpski pejzaži i jaki, stalni vetrovi, zbog čega je savršeno mjesto za jedrenje i surfovanje na dasci. Osim toga, Riva je odlična destinacija za one koji vole planinarenje, vožnju bicikla i penjanje po stjenama.
Ostrvo Folegandros, Grčka
Folegandros je upravo ono mjesto koje ljudi traže kada kažu: "Hoću na grčko ostrvo, ali bez Mikonosa, manje skupo od Santorinija i bez `cirkusa`." Malo kikladsko ostrvo između Santorinija i Milosa, sa bijelim kućama, uskim ulicama i onim pravim sporim grčkim ritmom koji je na većini popularnih ostrva skoro nestao.
Najveći plus Folegandrosa je što ga još uvijek nije potpuno pregazio masovni turizam. Nema ogromnih barova na plaži, nema hiljada kruzera, nema osjećaja da si u šoping centru pored mora. Umjesto toga dobijate mirne plaže do kojih se često dolazi pješke ili čamcem, zalaske sunca, ali bez gužve kao Santoriniju, male tavernе gdje lokalci još sjede do ponoći.
Depositphotos
Glavno mjesto, Hora, vjerovatno je jedno od najljepših malih mjesta na Kikladima - bijelo-plavo, na ivici litice, sa pogledom na more koje izgleda nestvarno uveče. Idealno je za večernje šetnje bez automobila i buke.
Na Folegandrosu je važno gdje odsjedate, jer ostrvo nema mnogo sadržaja kao velika turistička mjesta. Dobra lokacija praktično određuje cijeli ritam odmora.
Smještaji u Hori su uglavnom mali butik hoteli, apartmani i studiji sa terasama i pogledom.
Karavostasis je luka ostrva, ali mnogo mirnija nego što zvuči. Ima nekoliko lijepih plaža odmah blizu, dobre restorane uz more i odličnu povezanost brodićima ka skrivenim plažama.
Tu je atmosfera više za jutarnje kupanje i lagane večere, manje večernje šetnje i život kao u Hori.
Ako želite izolaciju, tišinu i osjećaj da ste na potpuno drugom svijetu, selo Ano Meria je najbolji dio ostrva. Manje turista, više prirode, fantastični pogledi i najautentičniji dio ostrva.
Ali sve što je lijepo ima i "ali" - do Folegandrosa se ne stiže direktno i lako kao do klasičnih ljetovališta i baš zato je ostrvo mirnije i manje komercijalno. Najbolja opcija je avion do Atine, a potom vožnja trajektom koja traje oko 4–5 sati brzim brodom, ili 7–8 sati sporijim i samim tim i pristupačnijim trajektom. Alternativa je avionom do Santorinija pa trajektom oko sat do dva do Folegandrosa.
Dodatni savjet: bolje je iznajmiti skuter za vožnju po ostrvu. Takođe, iz nekog razloga Italijani mnogo vole to ostrvo, pa je poželjno izbjeći avgust, kada većina njih ide na odmor.
Siros, Grčka
Dok su okolna ostrva posljednjih godina postala sinonim za prenatrpanost i cijene koje često prevazilaze i evropske metropole, Siros ostaje jedno od onih tačaka koje Grci, a posebno lokalci, i dalje nerado dijele sa ostatkom svijeta. Kao administrativni centar Kiklada, ali bez potrebe da to demonstrira spektaklom, to ostrvo privlači putnike kojima je važnije iskustvo od "instagramičnosti" destinacije.
Njegov glavni grad Ermupoli više podsjeća na elegantno mediteransko središte nego na tipično kikladsko selo. Podignut tokom 19. vijeka kao jedan od najvažnijih trgovačkih centara novonastale grčke države, grad je zadržao impresivnu neoklasičnu arhitekturu, mermerne trgove i monumentalne stepenice koje vode do četvrti Ano Syros.
Iza velikih drvenih vrata i očuvanih fasada danas se kriju mali butik hoteli i pansioni, što ostrvu daje intimniji karakter od velikih hotelskih kompleksa po kojima su poznata komercijalnija grčka ostrva. Posebnu atmosferu Ermupoliju daje i činjenica da je vijekovima bio mjesto susreta, ali i harmoničnog odnosa pravoslavne i katoličke zajednice.
Na jednom brdu nalazi se pravoslavna crkva Vaskrsenja Hristovog, dok se na drugom uzdiže katolička katedrala Svetog Đorđa u srednjovjekovnom Ano Syrosu. Dve crkve, okrenute jedna prema drugoj preko zaliva, postale su simbol ostrva i njegove neuobičajene vjerske i kulturne mješavine za grčke prilike.
Iako Siros nema dramatične pejzaže poput Santorinija, njegove plaže privlače upravo mirnijom atmosferom. Najpoznatija je Galissas, široka pješčana plaža sa plitkom vodom i tavernama tik uz more, dok je Agathopes beach poznata po finom pjesku, plitkom tirkiznom moru i zaštićenom pejzažu u kojem tokom ljeta mogu da se vide i rijetke vrste mediteranskih ljiljana. Upravo su tu i elegantni barovi na plaži, sa ležaljkama, koktelima i opuštenijom verzijom kikladskog luksuza, ali bez preterane komercijalizacije karakteristične za poznatija ostrva. Kini i Finikas popularni su među porodicama i ljubiteljima jedrenja, dok na sjeveru ostrva pejzaž postaje divljiji i kamenitiji, sa manjim uvalama do kojih se dolazi pješke ili čamcem.
Gastronomija ostrva takođe odstupa od tipične turističke slike Grčke. Siros je poznat po sirevima poput "San Michali“, lokalnoj verziji tvrdog sira koji se često poredi sa parmezanom, ali i po tradicionalnim slatkišima loukoumi i halvadopita koji se proizvode još od 19. vijeka. Večere tamo uglavnom ne podrazumijevaju restorane za pokazivanje na društvenim mrežama, već male porodične taverne u kojima se služe svježa riba, hobotnica i jednostavna kikladska jela.
Iako ostrvo ima i mali aerodrom sa domaćim letovima iz Atine, većina putnika bira trajekt iz Pireja koji do Sirosa stiže za oko tri i po do četiri sata, dok brze linije putovanje skraćuju na približno dva sata. Jedna od prednosti Sirosa jeste i to što može da posluži kao baza za obilazak drugih Kiklada. Redovne trajektne linije povezuju ostrvo sa Mikonosom, Tinosom, Parosom, Naksosom i Santorinijem, pa mnogi putnici biraju upravo Ermupoli kao mirniju alternativu iz koje odlaze na izlete. Upravo u činjenici da ovo ostrvo još nije postalo destinacija koja služi kao scenografija za turiste, već mjesto koje živi tokom cijele godine, leži i najveća privlačnost ovog egejskog bisera.
Poluostrvo Pelion, Grčka
Jedan od najautentičnijih dijelova Grčke, a opet skriveno od komercijalizacije, ovo planinsko-poluostrvo iznad Volosa specifično je po tome što se more i zelenilo doslovno sudaraju na svakom koraku. U praktičnom smislu, to znači da možete u istom danu da pijete kafu u selu na 600 metara nadmorske visine i da se brčkate na plaži. Prema mitologiji, na Pelionu su živeli kentauri - zato je i poznat kao "planina kentaurâ". Kaže se i da su Pelion birali i svih 12 bogova sa Olimpa za svoje ljetnje boravište, jer je to bio njihov ljetnji dom. Pa zašto ne biste i vi?
Sela kao Makrinitsa, Cagarada i Ajos Joanis nude potpuno drugačiji ritam: kamene kuće, stare taverne, prirodnu hladovinu i osjećaj da ste u Grčkoj kakva je nekad bila. More je čisto, plaže su prirodne i često poluprazne, a sve ima neku mirniju, lokalnu energiju.
Svako mjesto ima svoj ritam, ali nijedno nije previše turističko.
Hrana je takođe dio doživljaja: treba probati fasolada (čorba od bijelog pasulja) i tsipouro, lokalno piće koje se pravi od komine grožđa i pije polako, uz meze i razgovor.
Još jedna stvar koja Pelionu daje posebnu draž jeste stari planinski voz koji ide od Ano Lehonije do Miliesa - Mountzouri. Vozi na jednoj od najužih željezničkih pruga na svijetu - širine samo 60 cm, na istorijskoj pruzi čija je izgradnja počela krajem 19. vijeka: Pelionski voz je spomenik željezničke arhitekture koji prolazi kroz zelenu rutu punu zanimljivosti. Recimo, Evaristo de Cirico, otac čuvenog slikara Giorgia de Cirica, nadgledao je izgradnju željezničke mreže. Tokom izgradnje, sin je posmatrao okruženje koje će kasnije inspirisati i dosljedno pratiti njegova umjetnička djela. Voz prelazi rutu dugu oko 15 kilometara, a putovanje traje oko 90 minuta. Od stanice u Miliesu počinje slikovita kaldrmisana staza koja vodi do centra sela. Posjetioci mogu da vide kamene ulice, tradicionalne pansionе, crkvu Taxiarches izgrađenu prije 1741. godine, folklorni muzej, biblioteku i još mnogo toga.
Do Peliona se najlakše stiže letom do Atine ili Soluna, a zatim se automobilom ili autobusom ide do Volosa, koji je glavna kapija za to područje. Od Volosa se dalje penje u planinu ili spušta ka obali, u zavisnosti za šta se odlučite. Najbolja opcija je rentirani auto, jer Pelion nije destinacija za jedno mjesto, nego za istraživanje.
Ono što ga čini posebno dobrim izborom za ovo ljeto jeste odnos mira, prirode i cijene. Dok su ostrva sve skuplja i sve posjećenija, Pelion i dalje nudi prostor za odmor bez buke i stresa, ali i bez osjećaja da ste se odrekli mora ili lijepih plaža.
Septembar je posebno dobar jer je more i dalje toplo, a atmosfera još opuštenija.
Bad Ausze, Austrija
Bad Ausze je jedno od najmirnijih i najautentičnijih spa mjesta u Alpima i često se doživljava kao "slow wellness" destinacija, gdje je cijeli boravak podređen prirodi, tišini i laganom ritmu života. Smješten u srcu regiona Salzkammergut, okružen planinama i jezerima kao što su Altaussee i Grundlsee, ovaj mali gradić nudi potpuno drugačiji tip spa iskustva u odnosu na velike i komercijalne velnes centre.
Za razliku od modernih spa rizorta, tamo su hoteli uglavnom manji, često porodični ili butik, i fokusirani su na mir, tišinu i dug boravak u prirodi. Posebno važan dio lokalne velnes kulture je Kneipp terapija, koja potiče od Sebastiana Kneippa, njemačkog sveštenika iz 19. vijeka, i zasniva se na jednostavnom principu: stimulacija tijela kroz vodu, pokret, biljke, ishranu i ravnotežu. U praksi, u Bad Ausze i okolini to najčešće znači hodanje kroz hladnu i toplu vodu, prirodne bazene za noge, potoke i uređene Kneipp staze u prirodi.
Depositphotos
U Bad Auszeu se ta terapija savršeno uklapa u okruženje, jer je sve "prirodno dostupno" - planinske vode, čisti izvori i šumske staze. Ideja nije luksuz, nego aktiviranje cirkulacije i opuštanje tijela kroz prirodne stimulanse. Poslije toga se obično ide u saunu ili velnes zonu hotela, što pojačava efekat opuštanja.
Zbog toga je Bad Ausze drugačiji - tamo je velnes više "integrisan u prirodu", a ne zatvoren u veliki kompleks.
Jedan od poznatijih smještaja u mjestu je Spa Hotel Erzherzog Johann, koji nudi panoramski SKY SPA sa pogledom na planine, unutrašnje i spoljašnje bazene, saune i relaks zone, kao i popust za rane rezervacije.
Heviz, Mađarska
Ako tražite miran odmor u Mađarskoj, najbolje je fokusirati se na manje poznate spa gradove i ruralne regione gdje je tempo života spor, a priroda i velnes su glavni razlog dolaska.
Jedno od mirnijih mjesta je Heviz, poznat po termalnom jezeru koje se koristi tokom cijele godine. Iako je mjesto poznatije u spa svijetu, i dalje zadržava opuštenu atmosferu, posebno van sezone. Cijeli grad je organizovan oko velnesa, sa velikim brojem spa hotela, ali bez velikog gradskog haosa. Ljudi dolaze zbog oporavka, termalne vode i tišine, a ne zbog noćnog života ili gužve.
Depositphotos
Centralna zvijezda je ljekovito jezero Heviz, inače, po većini izvora, najveće prirodno termalno biološki aktivno jezero na svijetu.
Ljeti je temperatura jezera 37 stepeni, a zimi ne pada ispod 24 stepena, pa se posjetioci i zimi kupaju u jezeru. Dno jezera pokriva radioaktivno ljekovito blato, a ljekovita voda djeluje protivupalno i umirujuće.
Mjesto se nalazi oko 200 kilometara jugozapadno od Budimpešte, pa je najbolje krenuti automobilom.
Tavira, Algrave, Portugalija
Algarve je najjužniji region Portugalije i jedan od najraznovrsnijih dijelova obale u Evropi. Iako ga mnogi doživljavaju kao "ljetovalište sa plažama", u stvarnosti je to mnogo širi i kompleksniji prostor koji kombinuje ribarska mjesta, dramatične litice Atlantika, mirne lagune, mala sela u unutrašnjosti i neke od najljepših prirodnih pejzaža na jugu kontinenta. Ono što ga čini posebnim jeste činjenica da se u relativno kratkoj vožnji može preći iz potpuno mirnog ruralnog okruženja u živu turističku zonu ili u potpuno divlju obalu bez infrastrukture.
Na istoku Algarvea nalaze se mirnija i autentičnija mjesta poput Tavire. To je dio regiona koji zadržava lokalni karakter, sa sporijim ritmom života, starom arhitekturom i manje masovnog turizma. Tavira se nalazi uz rijeku i poznata je po ostrvskim plažama do kojih se dolazi brodićem. Atmosfera je opuštena i pogodna za duži boravak, gdje je fokus na miru, šetnji i lokalnom životu, a ne na turističkom sadržaju. Grad je zadržao svoj istorijski karakter i lokalni život. Smješten je uz rijeku Žilao, sa bjelim kućama, starim mostovima i uskim ulicama koje vode ka mirnim trgovima. Grad je mali i lako se obilazi pješke, pa se brzo stiče osjećaj da ste dio svakodnevnog života, a ne samo turista.
Depositphotos
Najljepši izbor za boravak je u starom gradu. To je dio sa uskim ulicama, bijelim kućama, malim trgovima i mostom preko rijeke. Druga odlična opcija je smještaj uz rijeku Žilao. Taj dio je možda i najljepši vizuelno, jer pruža pogled na vodu i mostove.
Postoji i opcija smještaja u okolnim selima van Tavire, što daje najviše mira i privatnosti. To su često kuće sa bazenom i više prostora, ali u tom slučaju auto je praktično obavezan. To je dobra varijanta za duži boravak i potpunu izolaciju od gužve.
Obavezno probajte svježe morske plodove, posebno cataplana (varivo od plodova mora), lokalne jelo sa školjkama conquilhas i ribu sa roštilja. Ostrige su tamo veoma zastupljene, pa ako ste ljubitelj, za njih ćete platiti daleko manje nego bilo gdje u Evropi. Ne propustite Vinho Verde, poznatije kao "zeleno vino", jedno je od najsvježijih i najpitkijih vina Portugalije. Ime ne opisuje boju, već mlad i lagan karakter vina koje dolazi iz regije Minho na sjeveru zemlje, između Atlantika, rijeka i zelenih vinograda.
Prepoznatljivo je po osvježavajućoj kiselosti, često nižem procentu alkohola i blagim mjehurićima, zbog čega je savršeno za ljeto, duge ručkove i večeri uz more.
Za dolazak najbolje je letjeti do grada Faro, koji je ujedno i glavni grad oblasti Algarve, a onda oko 40 minuta taksijem (Uber je veoma pristupačan).
Gord, Provansa, Francuska
Na jugoistoku Francuske, u oblasti Vokliz, nalazi se Gord, malo selo koje se već decenijama ubraja među najposjećenija mjesta Provanse. Smješteno je u podnožju planinskog masiva Luberon, sa pogledom na dolinu Kalavon i prepoznatljivo je po slojevima kamenih kuća koje se kaskadno uzdižu oko tvrđave iz 11. vijeka. Iako ima tek oko 1.600 stanovnika, godišnje privuče brojne posjetioce, naročito tokom ljetnjih mjeseci kada lavanda u okolini počne da cvjeta.
Ako ste uživali u filmu "Dobra godina", u kojem se Russell Crowe oprašta od korporativnog svijeta tako što se zaljubljuje u to selo i imanje sa vinogradom koje je naslijedio (okej, i Marion Cotillard u ulozi vlasnice lokalnog bistroa), trebalo bi da znate da sve više ljudi danas odlučuje da učini isto, a evo zašto.
Popularnost tog mjesta naglo je porasla pedesetih godina prošlog vijeka kada su ga otkrili francuski umjetnici i arhitekte koji su biježali iz Pariza u potrazi za suncem i mirom. Danas se nalazi na svakoj objavljenoj listi najljepših sela Francuske, a njegova reputacija počiva na spoju autentičnosti, jedinstvene arhitekture i visokog nivoa turističke usluge.
U samom centru nalazi se renesansna tvrđava (Château de Gordes) koja danas služi kao galerijski prostor i sjedište gradske uprave. Pijaca na glavnom trgu ponedjeljkom je centralni događaj u selu.
Uske, kaldrmisane ulice vijugaju između kamenih kuća sa zelenim žaluzinama, a sa svakog prozora pruža se pogled na dolinu. Male galerije i zanatske radnje nalaze se u nekadašnjim vinskim podrumima i štalama, dok se u sjenovitim dvorištima kriju mirisne bašte. Na vidikovcu iznad sela posjetioci često zastaju da posmatraju zalazak sunca, što je prizor koji je inspirisao mnoge slikare i fotografe.
U posljednjoj deceniji, Gord se istakao i kao destinacija za luksuzni turizam: u okolini se nalaze butik hoteli, spa kompleksi i restorani sa naglaskom na lokalne sastojke i provansalsku kuhinju. Ipak, arhitektura i stroge regulative o očuvanju izgleda mjesta spriječile su prekomjernu urbanizaciju. Gotovo sve kuće i hoteli izgrađeni su od lokalnog kamena, što selu daje prepoznatljiv sklad.
Najbolje vrijeme za posjetu Gordu je od maja do septembra, kada je klima stabilna i većina atrakcija radi punim kapacitetom. Tokom jula i avgusta broj turista je najveći, pa je preporučljivo da se smještaj rezerviše nekoliko mjeseci unaprijed. Ponuda uključuje male pansione, tradicionalne chambres d’hôte i luksuzne objekte poput hotela La Bastide de Gord, jednog od najpoznatijih u regionu.
Većina putnika koji odsjedaju u Gordu i okolini organizuje obilazak tog dijela Provanse u sopstvenoj režiji, oslanjajući se na preporuke domaćina. Vlasnici šarmantnih pansiona i malih hotela poznati su po tome što svojim gostima nude detaljne mape, savjete za najlepše rute i preporuke za restorane i vinske podrume koji se ne pojavljuju u turističkim vodičima. Taj lični pristup čini da i kraći boravak u regionu ima ton lokalnog iskustva, onog koje se pamti po jednostavnim, ali autentičnim trenucima.
Ruta kroz vinograde i lavandu
Za one koji žele da obiđu više mjesta u okolini, preporučuje se jednodnevna ruta koja povezuje Gord sa selima Rusijon, Bonije i Menerb. Sva tri mjesta nalaze se na kratkoj udaljenosti, a međusobno su povezana lokalnim putevima koji prolaze kroz vinograde, maslinjake i proplanke prekrivene lavandom.
Turisti se često odlučuju za obilazak sa posjetom nacionalnom parku Luberon, koji nudi mrežu pješačkih i biciklističkih staza, što ga čini idealnom za one koji žele da kombinuju odmor i aktivnost. Svako selo ima svoj karakter: Rusijon je prepoznatljiv po fasadama u toplim tonovima, Bonije čuva tipičnu provansalsku strukturu sa crkvom na vrhu brda, dok je Menerb poznat po umjetničkim galerijama i tišini kamenih uličica. U okolini se nalaze i manje porodične vinarije otvorene za degustacije, kao i ateljei lokalnih majstora keramike i tekstila.
Kako doći
Gord je udaljen oko 40 kilometara od Avinjona i oko 90 kilometara od Marselja. Od Pariza do Avinjona može se stići brzim vozom TGV (oko tri sata vožnje), a zatim rentiranim automobilom ili lokalnim transferom. Putnici koji slijeću u Nicu mogu da nastave do Gorda automobilom, što traje oko tri i po sata. Rentiranje automobila je najpraktičnija opcija, jer su lokalne autobuske linije ograničene, a mnoge atrakcije dostupne samo drumom.
Talin, Estonija
Estoniju posljednjih godina najviše prepoznajemo po digitalizaciji, kao globalnog lidera u elektronskoj upravi, gdje se 100 odsto svih javnih usluga pruža onlajn, i kao prvu zemlju u svijetu koja je ponudila glasanje preko interneta. Estonija je i zemlja koja ima najviše startapova u Evropi po broju stanovnika, a Talin, glavni grad, prošle godine imenovan je za najbolji grad u svijetu za startapove, pa ne čudi da se digitalni nomadi sve češće odlučuju da tamo borave, jer im zemlja nudi izvanredne uslove.
Ali Estonija je jedna od najzanimljivijih ljetnjih destinacija u Baltiku upravo zato što ne izgleda kao klasično "ljetovalište", već više kao spoj sjeverne prirode, tihih gradova i obale koja je često prazna čak i u sezoni.
Glavni grad Talin je po mnogo čemu jedinstven. Stari dio grada, čije porijeklo datira još iz 13. vijeka, proglašen je kao mjesto UNESCO svjetske baštine. Talin djeluje kao muzej na otvorenom; nema parka, ulice, pa ni grana po lokalnim parkovima i šumama, gdje nema nekog zanimljivog eksponata ili spomenika, pa ne čudi da u gradu ima preko 60 muzeja i galerija.
Čim izađete iz starog grada, atmosfera se brzo mijenja: parkovi, šume i obala su vrlo blizu, pa nema osjećaja da ste u velikoj metropoli.
More je hladnije nego u južnoj Evropi, ali ljeti (jul–avgust) može sasvim normalno da se kupa, posebno na plažama oko Talina i na ostrvima, kojih ima 2.000. Plaže su dugačke, pješčane i često bez velikih gužvi, što daje potpuno drugačiji osjećaj odmora.
Ljeti klima nije ekstremna - temperature su umjerene, često između 20 i 25 stepeni, što tu destinaciju čini pogodnom za aktivan odmor: šetnje, biciklizam, istraživanje gradova i prirode, bez jakih vrućina. Ako želite da izbjegnete gužvu, najbolji izbor su kvartovi oko centra, ali ne u samom Starom gradu. Kadriorg je elegantan, zelen dio grada sa parkom, muzejima i drvenim vilama. Vrlo mirno, a i dalje blizu centra. Kalamaja, nekada ribarski kvart, danas kreativan dio grada sa drvenim kućama, kafićima i lokalnim restoranima. Dosta opušteno, bez gužve. Pirita se nalazi uz more i šumu, sa plažom i marina zonom.
Estonska kuhinja je jednostavna, sjevernjačka i bazirana na sezonskim namirnicama - riba, krompir, raženi hleb i šumske bobice.
Neka tipična jela su verivorst (krvavica, tradicionalno jelo), mulgipuder (kuvani krompir sa ječmom i slaninom), leivasupp (slatka supa od crnog hljeba i sušenog voća), dok su šumske bobice centralni sastojak raznih deserata kojima se često pridružuju borovnica i brusnica.