Bukvić: Kompanije moraju postati mjesta u kojima ljudi žele ostati

IT industrija u Bosni i Hercegovini ulazi u novu fazu u kojoj cijena rada više nije dovoljna za konkurentnost, dok umjetna inteligencija mijenja strukturu poslova i način razvoja softvera. Emir Bukvić, generalni direktor ZIRA Groupa, za Bloomberg Adriju govori o tome kako se domaće IT kompanije nose s usporavanjem globalnog tržišta, zašto je vlastiti proizvod važniji od outsourcinga te šta BiH mora promijeniti kako bi iz zemlje iz koje odlaze IT stručnjaci postala zemlja iz koje se izvoze tehnološki proizvodi.

Poseban izazov za domaću IT industriju ostaje zadržavanje i razvoj stručnjaka, posebno u trenutku kada globalno tržište rada omogućava rad za kompanije iz najvećih evropskih i svjetskih centara bez napuštanja BiH. Bukvić smatra da odgovor nije u pokušaju da se takva konkurencija zaustavi, već u stvaranju kompanija i proizvoda dovoljno kvalitetnih da ljudima ponude razlog da karijeru grade iz BiH.

IT sektor više nije u fazi gotovo neprekidnog rasta kakav smo gledali prethodnih godina. Koliko je kriza koja je pogodila globalnu tehnološku industriju zahvatila i kompanije iz BiH i je li najteže razdoblje za sektor već iza nas?

Kriza se svakako osjetila i u Bosni i Hercegovini jer smo dio globalnog IT tržišta i ne možemo biti izolovani od onoga što se dešava u Evropi i svijetu. Međutim, nije jednako pogodila sve kompanije.

Najveći pritisak vidimo kod kompanija čiji se poslovni model dominantno zasniva na outsourcingu, odnosno prodaji vremena razvojnih timova. Kada globalne kompanije smanjuju investicije ili postanu opreznije sa novim projektima, taj model prvi osjeti posljedice.

Kompanije koje imaju vlastite proizvode i dugoročne odnose sa klijentima imaju nešto drugačiju poziciju. ZIRA posluje upravo na taj način. Razvijamo vlastite proizvode, radimo sa telekom operatorima na više međunarodnih tržišta i naši proizvodi su dio njihovih ključnih poslovnih procesa. To ne znači da ne osjećamo promjene na tržištu, ali nam daje veću otpornost.

Ne bih rekao da možemo proglasiti kraj teškog perioda. IT industrija ulazi u novu fazu u kojoj će se mnogo jasnije vidjeti razlika između kompanija koje prodaju kapacitet i onih koje stvaraju vlastitu vrijednost kroz proizvode, znanje i intelektualno vlasništvo. Mislim da će upravo to više određivati budućnost sektora nego povratak na stope rasta kakve smo imali prije nekoliko godina.

AI mijenja način na koji tehnološke kompanije posluju, ali istovremeno otvara pitanje koliko će ljudskog rada u budućnosti biti potrebno. Kako se ZIRA prilagođava toj promjeni i hoće li AI dugoročno značiti manje zaposlenih ili prije svega drugačije profile ljudi?

AI već mijenja način na koji radimo, te ni ZIRA nije izuzetak. Koristimo AI alate da povećamo efikasnost timova, a mašinsko učenje i vještačku inteligenciju integrisali smo i u određene segmente razvoja naših proizvoda. Ali ne polazimo od pitanja koliko ljudi možemo zamijeniti AI-jem nego od pitanja gdje nam tehnologija može pomoći da nešto uradimo bolje i brže.

Mislim da će AI mnogo više promijeniti sadržaj poslova nego što će jednostavno ukinuti potrebu za ljudima. Dio rutinskog rada će se automatizovati, ali će istovremeno rasti potreba za ljudima koji razumiju poslovni problem, arhitekturu sistema, podatke i industriju u kojoj rade. Kako bi osigurali da imamo ovakve, iskusne ljude, mi nikada nećemo prestati ulagati u juniore.

To je posebno važno u našem slučaju. Mi razvijamo sisteme koji direktno utiču na poslovanje i prihode telekom operatora. Tu nije dovoljno generisati kod. Morate razumjeti šta taj kod radi u kompleksnom sistemu, kakve posljedice promjena može imati i preuzeti odgovornost za rezultat.

Zato očekujem da ćemo u budućnosti imati produktivnije timove i nešto drugačije profile stručnjaka. Manje će biti važno koliko brzo neko može napisati određeni dio koda, a mnogo važnije koliko dobro razumije problem koji rješava.

Depositphotos

Globalne kompanije danas mogu angažovati stručnjake gotovo bilo gdje u svijetu. Može li BiH u takvom okruženju i dalje biti konkurentna kao lokacija za razvoj IT biznisa, posebno kada uzmete u obzir troškove rada, odlazak talenata i činjenicu da nemamo veliko domaće tržište?

Može, ali ne ako je naša jedina prednost cijena rada. Uvijek će postojati tržište na kojem je rad jeftiniji nego u Bosni i Hercegovini.

Naša prednost mora biti kvalitet ljudi, znanje i sposobnost da napravimo proizvod koji može konkurisati bilo gdje u svijetu. Iskustvo ZIRA-e pokazuje da je to moguće. Mi smo iz Sarajeva razvijali tehnologiju za telekom operatore na međunarodnim tržištima mnogo prije nego što su remote rad i globalno zapošljavanje postali standard.

Emir Bukvić

Malo domaće tržište u tom smislu može biti i ograničenje i prednost. Ako pravite tehnološku kompaniju u BiH i želite ozbiljno rasti, vrlo rano morate početi razmišljati izvan domaćeg tržišta. Mi smo to naučili prije 30 godina.

Problem koji danas vidim nije kvalitet ljudi. Naši inženjeri mogu ravnopravno raditi sa kolegama bilo gdje u Evropi. Problem je što ih nemamo dovoljno i što još uvijek imamo premalo kompanija koje iz BiH razvijaju vlastite proizvode i izlaze na globalno tržište.

ZIRA je još devedesetih odlučila razvijati vlastitu tehnologiju i izvoziti je, umjesto da se fokusira na uvoz gotovih rješenja. Zašto ste tada napravili taj izbor i koliko je ta odluka odredila današnji put kompanije?

Kada je ZIRA osnovana 1996. godine, počeli smo prodajom hardvera, pružanjem usluga i razvojem softvera. Međutim, vrlo brzo je donesena odluka da ne želimo ostati kompanija koja će samo uvoziti i implementirati tuđu tehnologiju. Željeli smo stvarati nešto svoje.

Gledano iz današnje perspektive, to je vjerovatno bila jedna od najvažnijih odluka u historiji kompanije. Razvoj vlastitog proizvoda je teži put. Traži više ulaganja, više vremena i nosi veći rizik, posebno kada dolazite sa malog tržišta kakvo je BiH. Ali kada uspijete, stvarate vlastito znanje, intelektualno vlasništvo i vrijednost koja ostaje u kompaniji.

Ta odluka nas je praktično natjerala da vrlo rano postanemo međunarodna kompanija. Domaće tržište jednostavno nije bilo dovoljno veliko za ono što smo željeli graditi. Danas, 30 godina kasnije, naši proizvodi koriste se na tržištima širom svijeta, a mi i dalje najveći dio razvoja radimo ovdje.

Zato mislim da odluka donesena devedesetih nije samo odredila šta ZIRA prodaje. Odredila je način na koji razmišljamo o kompaniji.

Kada pogledate posljednjih 30 godina, šta se najviše promijenilo u načinu na koji jedna kompanija iz BiH može izaći na svjetsko tržište? Je li danas lakše biti globalan nego što je bilo ranijih godina?

Tehnički je danas neuporedivo lakše. Prije 30 godina nije bilo infrastrukture, komunikacijskih alata ni pristupa informacijama koje danas uzimamo zdravo za gotovo. Danas iz Sarajeva možete razgovarati sa klijentom u Dubaiju, Amsterdamu ili Rijadu kao da je u susjednoj kancelariji.

Ali to što je lakše doći do globalnog tržišta ne znači da je lakše na njemu uspjeti, jer je i konkurencija danas također globalna. Vaš konkurent više nije kompanija iz vašeg grada ili države, nego kompanija iz bilo kojeg dijela svijeta. Klijente sve manje zanima odakle dolazite, jer imaju više izbora, lakše porede rješenja i očekuju mnogo više.

Prije 30 godina najveći izazov bio je kako uopće doći do međunarodnog tržišta. Danas je veći izazov kako na njemu biti dovoljno dobar da ostanete relevantni. Tehnologija je uklonila geografsku barijeru, ali je ujedno i stvorila još veću potrebu za kvalitetom, povjerenjem i dugoročnim odnosom sa klijentima.

Koliko je danas teško zadržati kvalitetne ljude u BiH kada programer ili drugi IT stručnjak može raditi za kompaniju iz Londona, Berlina ili New Yorka, a da ne napusti Sarajevo?

Ljudi žele konkurentne uslove rada, ali žele i da rade na ozbiljnim projektima, da uče, imaju prostor za razvoj i vide smisao u onome što rade. Na tome pokušavamo graditi ZIRA-u od njenog osnivanja. Jedan od razloga zbog kojih je kompanija i nastala bio je da kvalitetni ljudi mogu raditi ozbiljan tehnološki posao iz Bosne i Hercegovine.

Danas naši ljudi rade na proizvodima koje koriste veliki međunarodni telekom operatori i rješavaju probleme koji su u najmanju ruku jednako kompleksni kao oni na kojima rade njihove kolege u Londonu ili Berlinu.

Zato ne mislim da se možemo boriti protiv globalnog tržišta rada. Niti trebamo. Moramo napraviti kompanije u BiH u kojima će ljudi imati dovoljno dobar razlog da žele ostati.

Depositphotos

 

Šta BiH danas mora uraditi da ne ostane samo tržište radne snage za velike tehnološke kompanije, nego da iz nje nastaju vlastiti proizvodi i kompanije koje mogu biti globalno konkurentne? I vjerujete li da za to još imamo dovoljno potencijala?

Potencijal sigurno imamo. Da ga nemamo, ZIRA ne bi mogla 30 godina razvijati proizvode u Bosni I Hercegovini, a prodavati ih na međunarodnom tržištu.

Ali ne možemo očekivati da će se globalne kompanije stvarati slučajno. Potrebno nam je više kompanija koji će imati ambiciju da razvijaju vlastite proizvode, a za to je ključno imati okruženje koje podstiče dugoročni razvoj jer takve kompanije ne nastaju preko noći.

Razvoj proizvoda zahtijeva kapital, vrijeme, znanje i spremnost na rizik. Outsourcing je često jednostavniji poslovni model jer relativno brzo možete doći do prihoda. Kada razvijate proizvode, često morate godinama investirati prije nego što počnete ostvarivati povrat. Zato nam trebaju bolji mehanizmi finansiranja razvoja i inovacija, snažnija veza između obrazovanja i privrede i poslovno okruženje koje podstiče kompanije da investiraju i izlaze na druga tržišta.

Istovremeno moramo brže stvarati nove stručnjake. Ne mislim da je naš najveći problem to što svi kvalitetni ljudi odlaze. Problem je što ih obrazujemo premalo u odnosu na potencijal koji IT industrija ima.

Na kraju, moramo promijeniti i način na koji gledamo vlastitu IT industriju. Ne trebamo biti zadovoljni time da budemo mjesto iz kojeg će kvalitetni ljudi raditi za kompanije iz drugih zemalja. Trebamo graditi kompanije iz BiH za koje će raditi ljudi u drugim zemljama.

ZIRA je prije 30 godina krenula upravo tim putem. Nadam se da će naša priča biti motiv drugima kako bismo u budućnosti imali mnogo više takvih kompanija.