Nova knjiga psihologa Christine Maslach i Michaela Leitera ima ohrabrujuću poruku: ako se osjećate iscrpljeno i pregorijevate na poslu zbog izloženosti stresu, to nije vaša greška.
U najnovijoj knjizi "Izazov pregorijevanja: Upravljati međuljudskim odnosima i poslovima" (The Burnout Challenge: Managing People’s Relationships with Their Jobs) taj dvojac, 25 godina nakon što je napisao prvu knjigu o fenomenu pregorijevanja na poslu, želi potpuno ogoliti odgovor na pitanje zašto se zaposleni osjećaju zasićeno poslom.
Od te prve knjige svijest o fenomenu pregorijevanja na poslu znatno se produbila. Prije tri godine Svjetska zdravstvena organizacija prepoznala je tu pojavu kao "fenomen zanimanja". Tokom pandemije se ta pojava razmahala ne samo među zdravstvenim radnicima i drugima koji su morali da prihvate taj teret, već i među onima koji su se našli u situaciji da rade od kuće.
Koncept se sada sveprisutno shvata kao odraz situacije u kojoj "osjećaš da ne možeš više izdržati ili da ne želiš više izdržati".
Autori ističu da je razlog zbog kojeg se često za takav osjećaj krivi zaposlenik - a ne poslodavac - u tome što su ljudi skloni da nečije probleme vide kao rezultat njegovog ponašanja ili ličnosti, a ne djelovanja njegove okoline.
Šest elemenata
Maslach i Leiter su identifikovali šest elemenata koji doprinose pregorijevanju ako se njima ne upravlja na pravi način: opterećenje radnim zadacima, osjećaj nedostatka kontrole i autonomije, nagrađivanje, ljudi s kojima radimo, osjećaj fer i ravnopravnog odnosa te sistem vrijednosti.
"Mnogi problemi na poslu su kao kamenčići u cipeli. Uporni, ali možete ih se riješiti", ističe Maslach.
Vrlo često razgovori s nadređenima o tome kako poboljšati uslove na poslu ili način rada padaju u vodu zbog finansijskih razloga ili zato što menadžeri misle da bi to zahtijevalo velike promjene.
"Obično se kaže: 'Pa, ne možemo to priuštiti. Morat ćemo postići više s manje resursa'...", navodi Maslach.
Osim toga, šefovi često pristupaju s idejom da je hronični stres na poslu neizbježan i da je tražiti bolji rezultat s manje resursa nužno da bi se ostvarili finansijski ciljevi.
Autorski dvojac nema sumnji da takav pristup nije dobar.
Produktivnost pada
"Hroničan stres ima ozbiljne negativne posljedice na zdravlje i blagostanje pojedinca i vodi ka padu produktivnosti i većim troškovima zdravstvenog sistema", tvrdi Maslach.
Maslach i Leiter ipak misle da postoji nada da se stvari promijene nabolje jer je svijet poslije pandemije možda prijemčiviji za neke od njihovih tvrdnji, a promijenila su se i neka razmišljanja poput potrebe da se bude pet dana sedmično u kancelariji.
Dvoje psihologa napominje da se poslovi moraju prilagoditi potrebama pojedinca, a ne obrnuto. Za to im je poslužilo poređenje s kanarincima, koje su nekada rudari koristili da detektuju prisustvo ugljenmonoksida i drugih opasnih gasova u rudnicima.
"Treba li pokušati popraviti kanarinca i učiniti ga snažnijim i otpornijim ili treba popraviti rudnik, očistiti ga od toksičnih isparenja i učiniti sve što je potrebno da postane sigurno okruženje i za kanarince i za rudare", pitaju autori. Oni znaju odgovor, ali hoće li ga primijeniti oni na koje se priča odnosi?