Kako je to pobjeđivati u Formuli 1 i voziti skupocjene sportske automobile? Kako biti uspješan i u sportu i u poslu? Porsche je u Sloveniju doveo svjetski poznate ambasadore svog brenda – dizajnerku Niku Zupanc, koja je predstavila poseban umjetnički dizajn Porschea 911, i Marka Webbera, nekadašnjeg vozača Formule 1.
Razgovarali smo s Markom Webberom. Neki na spomen njegovog imena prvo pomisle na strašnu nesreću u Le Mansu 1999. godine, drugi ga znaju kao iskrenog, direktnog i tvrdoglavog Australijanca koji se takmičio s najvećim imenima Formule 1. Nakon Formule 1 je nizao uspjehe s Porscheom u trkama izdržljivosti. Rekao je da je prije više godina sa suprugom bio u Sloveniji i da se rado vraća.
Penzionisali ste se nakon sezone 2016. Nedostaje li Vam trkanje?
Ne previše. Uopšte mi ne nedostaju trke, nedostaju mi timski rad i ljudi s kojima sam radio. Posljednjih sedam godina svoje karijere sam imao sreće. Pobijedili smo sedam ekipnih prvenstava, četiri s Red Bullom i tri zaredom s Porscheom, što je bilo izvanredno. Rad s Porscheom bio je odličan kraj karijere. Radio sam s najboljim ljudima u industriji sportskih automobila. Ne osjećam potrebu za takmičenjem da bih se dokazao. Iskoristio sam svoju priliku u mladosti. Jako sam zadovoljan. Čak i da više nikad više ne stavim kacigu – to je u redu.
Vi ste ambasador brendova Porsche i Rolex. Čime se još bavite? Šta ste nakon penzionisanja uradili sa svojim novcem? Jeste li ga uložili? Jeste li kupili Porscheove akcije?
Imao sam veliku sreću što sam krajem karijere razvio dobru strategiju. Radio sam i na televiziji, Porsche mi je pomogao da pređem s trkanja na promociju proizvoda. To nije bilo teško jer se radi o izuzetnom brendu. Imamo mnogo toga zajedničkog. Bio sam u medijskom svijetu, snimio sam nekoliko sportskih dokumentaraca, među ostalim i 14 Peaks: Nothing Is Impossible za Netflix, uskoro će izaći i film Villeneuve Pironi. U tome sam stvarno uživao.
Radim i u menadžmentu mladih australijskih sportista. Među njima je trkač Oscar Piastri, koji sljedeće godine dolazi u McLarenovu ekipu. To je veoma zanimljiv posao, pun izazova, ali na kraju me zaokupi.
Nikki Lauda i Jackie Stewart su mi bili poput očeva, supruga me takođe podržavala, a to je temelj – oko sebe imati dobru i pouzdanu ekipu sa kojom je užitak raditi.
Porsche još neće nastupiti u Formuli 1. Što se dogodilo u pregovorima s Red Bullom?
Sve što znam je da s Red Bullom nije išlo. Porsche je bio zainteresovan, ali nismo došli do tačke u kojoj bismo mogli početi saradnju do 2026. Naravno, oba su mi brenda bliska, pa bi mi saradnja bila zanimljiva. Formulu 1 jako dobro znam, kao i mnogo ljudi u Red Bullu i Porscheu. Na kraju nije išlo. To je jako komplikovano, sve se mora poklopiti.
Kako Vam se kao ljubitelju benzinskih oktana čine elektrifikacija i hibridizacija trkaćih i drumskih automobila?
Tehnologija je fenomenalna. Podržavaju je i države, pa je motosport želi demonstrirati. Trkaći automobil Porsche 919 Hybrid iz Le Mansa s 800-voltnom baterijom koju smo imali i u Taycanu bio je jako uspješan. Porsche je gotovo jedini koji tehnologiju s trkaćih automobila pokušava prenijeti na drumske. Zato mu treba skinuti kapu. Tu je i električna Formula E. U predstojećim godinama ćemo vidjeti koliko će zaživjeti i postati popularna. Uživa snažnu potporu proizvođača, što je jako važno. Potrošači su još uvijek u fazi isprobavanja, prihvatanja i razumijevanja vlasništva električnog automobila. Naklonjenost im svakim danom jača.
Porsche je istovremeno mnogo ulagao u sintetička goriva. Je li to pravi smjer za industriju?
Jeste, apsolutno! Krajem godine ću posjetiti kompaniju biogoriva. Treba biti otvoren. Porsche je od 1950-ih do danas usredsređen na potragu za najboljim mogućim pogonom i trajnim rješenjima. Gdje se kao brend treba usmjeriti i šta predstaviti kupcima? Moramo im nuditi sportski doživljaj i auto koji je nadogradnja njihove ličnosti. Moramo očuvati užitak. Napredak, preciznost i pouzdanost ostaju Porscheova suština.
Koji auto vozite?
Svakodnevni auto mi je običan 911, a imamo još nekoliko Cayennea. Otac mi je takođe vozio Cayenne. Dobar je za prijevoz pasa, bicikala, jako je funkcionalan i odličan za duža putovanja.
Koji je najbolji auto koji ste ikada vozili i zašto?
Obožavam Porsche GT3 RS 4.0 generacije 997. Odličan Metzgerov zadnji pogon, automobil nije pretežak, obline generacije 997 su prekrasne. To je izvanredan auto, čistokrvna, originalna i prelijepa mašina. Danas imamo novi GT3 RS koji u posljednje vrijeme često vozim i vrlo je aerodinamičan. Ipak, zbog razmjera vozila dostupnih nama trkačima veoma je teško odabrati. Tu je naprimjer i Porsche 959. Taj je auto za svoje vrijeme bio elitan – tehnologija mu je bila izvanredna, kupci su bili pobjednici…
Tokom čitave svoje karijere ste napredovali, pobjeđivali i na najvišim nivoima postizali odlične rezultate. Kako ste to uspijevali? Šta biste savjetovali ljudima koji žele uspjeti u sportu, poslu i šire?
Važan je pozitivan način razmišljanja. Ako želite lično napredovati, naletjećete na izazove. Mnogi će vam ljudi govoriti da to ne možete. Tako je bilo i meni na početku karijere. Kad sam napustio Australiju, većina je, a posebno stručni novinari, govorila da ću se kroz šest mjeseci vratiti – 25 godina kasnije još uvijek sam uspješan. Ljudi koji ne vide za šta ste sposobni ili koliko ulažete u svoj rad neće pozitivno uticati na vas.
Potom postoji razlika između discipline i samodiscipline. Disciplina je kad vam neko u nečemu pomogne. Samodisciplina je kad to morate obaviti sami. Obavite li to sami, ulažete u svoj napredak, strastveni ste.
Greške morate prihvatiti i iz njih učiti. Greške su dobre, morate griješiti. Ako ne griješite, ne činite puno. Kad naletite na prepreku, morate se pribrati i pokušati ponovo. Ne plašite se tuđeg ugleda. Ne smijete biti arogantni, treba imati poštovanja, ali ne precjenjujte druge jer bi to na vas moglo negativno uticati. Budite samouvjereni i izazovite ih.
Pratite li i dalje Formulu 1? Šta mislite o dramatičnom kraju prošle sezone i tzv. cashgateu, koji trenutno odjekuje Formulom 1?
Posljednja sezona je bila divlja. Takvo nešto nikad više nećemo vidjeti. To što su Max Verstappen i Lewis Hamilton uspijevali 12 trka zaredom bilo je fenomenalno. Fenomenalna sezona, ali s bizarnim završetkom. Ne mogu reći da Max nije zaslužio titulu, a isto vrijedi za Lewisa. Sve je zavisilo od posljednjeg kruga. Još uvijek ne vjerujem. Kad se sjetim emocija svih uključenih, to je obojici vozača bilo vrlo zahtjevno, ali Lewis je vrhunski čestitao Maxu. To je bila prva Maxova titula i mogao bi ih osvojiti još kad bi imao pravi trkaći auto.
FIA (Fédération Internationale de l'Automobile, op. prev.) mora riješiti slučaj cashgatea. Priču pratimo kroz medije, što je samo dio cjeline.
Ko Vam je u trkačkoj karijeri bio najzahtjevniji protivnik? Jeste li imali uzora?
Uzor mi je bio Alain Prost, junak mog djetinjstva. Među najteže suparnike bih uvrstio dvojicu trkača. Michael Schumacher je bio jako zahtjevan suparnik, iako sam se protiv njega trkao pri kraju, a ne na vrhuncu njegove karijere. Ako se osvrnem na 2010. godinu, kad sam se takmičio s Lewisom Hamiltonom, Fernandom Alonsom, Sebastianom Vettelom, Jensonom Buttonom, Kimijem Raikkonenom, Robertom Kubicom i Nicom Rosbergom, među njima je najpotpuniji i najizuzetniji bio Lewis. Nedjeljama je i Alonsa bilo jako teško prestići. Ipak, pogledam li širu sliku, Lewis je ipak bio malo brži. On je već u svojoj prvoj sezoni ostvario izvanredan uspjeh.
Na koji ste trenutak u karijeri najponosniji?
Pobjede su uvijek slatke. Prva mi je pobjeda u Formuli 1 u Njemačkoj bila jako važan dan. Bila je ogromno olakšanje i za mene i za ljude koji su me pripremali. Priča o 12 godina velikog truda. Važno mi je bilo što nismo samo imali sreće, sve smo pošteno pobijedili. Potom su mi važne pobjede na jedinstvenoj stazi u Monte Carlu. Onda pobjeda u engleskom Silverstoneu. To su mi bili jako radosni trenuci jer sam ih dijelio s mehaničarima, ekipom i drugima. Vozač je samo produžetak velike ekipe. Mi trkači nismo ništa bez ljudi koji iza nas stoje, pa kad vidim koliko su radosni… Svako igra svoju ulogu, a vozač mora u ring, što je izvanredno.