U Vatikan ovih dana pristižu vjernici iz cijeloga svijeta kako bi se oprostili od omiljenog pape Franje, a pripreme za pogrebne ceremonije su u punom jeku: očekuje se prisutnost čak 200 svjetskih čelnika, među kojima su američki predsjednik Donald Trump, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, a dolazak su potvrdili i hrvatski premijer Andrej Plenković te predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.
Ipak, među 135 kardinala u pozadini već od trenutka njegove iznenadne smrti traju kalkulacije i igre moći oko izbora novog poglavara Katoličke crkve, kojeg će izabrati na nadolazećoj konklavi. Tko god to bio, preuzet će i upravljanje golemom imovinom Crkve, koju neki izvori procjenjuju na više od 70 milijardi američkih dolara, a drugi i mnogo više.
Kako god bilo, upravljanje tom imovinom do Franjinog pontifikata bilo je izvor brojnih poznatih financijskih skandala povezanih s pranjem novca i korupcijom. Zbog toga je nedavno preminuli papa reformu financijskog sustava Svete Stolice postavio kao jedan od svojih prioriteta.
Različite procjene
Točno određivanje imovine Svete Stolice, koja broji 1,4 milijarde vjernika diljem svijeta, gotovo je nemoguće. Treba biti oprezan s procjenama, jer samo u Rimu postoji oko 350 crkava, a u svakoj se može pronaći djelo Da Vincija, Giotta, Caravaggia i drugih neprocjenjivih majstora.
Podaci iz 2022. godine pokazuju da većinu od tadašnjih 887 milijuna dolara godišnjih prihoda Vatikana čine prihodi od upravljanja nekretninama i uslugama, kao što su sveučilišta i bolnice. Donacije, koje se mogu koristiti samo za određene namjene, prije su činile 24 posto prihoda, a dodatnih šest posto dolazilo je iz tzv. Petrovog novčića – tradicionalne institucije donacija katoličkih vjernika koja datira još iz 8. stoljeća. Turizam donosi oko pet posto prihoda, a očekuje se da će se taj iznos povećati zahvaljujući jubilejskoj godini, papinoj smrti i izboru novog poglavara.
Sveta Stolica prihoduje i od kamata i kapitalnih ulaganja, čija se vrijednost procjenjuje na nešto manje od 2,3 milijarde dolara. Bivši čuvar vatikanskih financija, otac Juan Antonio Guerrero Alves, izjavio je za Vatican News da je Vatikanska banka 2021. godine raspolagala s ukupnom imovinom od 3,9 milijardi eura.
"Po mom mišljenju bio je uspješan u reformi crkvenog poslovanja i upravljanja njezinim financijama," sažima naslijeđe 12-godišnjeg pontifikata pape Franje s aspekta upravljanja crkvenom imovinom Igor Bahovec, profesor na Katedri za bračnu i obiteljsku terapiju te psihologiju i sociologiju religije na Teološkom fakultetu u Ljubljani.
Crkvene financije: Igralište talijanskih financijaša
Poznavatelji Vatikana, povodom smrti 88-godišnjeg pape, ističu da se radilo o "drugačijem papi", koji se trudio reformirati Katoličku crkvu na više razina, uključujući i financijsku.
Kada je Jorge Mario Bergoglio 2013. postao papa Franjo, po dolasku na Petrovu stolicu izjavio je da Crkva mora biti "siromašna i raditi za siromašne". "Papa se udaljio od europskog teološkog pogleda da siromasima treba samo pomagati i težio k tome da elita i siromašni zajedno čine cjelinu", o inkluzivnosti Franjina pontifikata kaže Igor Bahovec, profesor na Katedri za bračnu i obiteljsku terapiju te psihologiju i sociologiju religije na Teološkom fakultetu u Ljubljani. "To njegovi prethodnici nisu učili niti prakticirali", ističe razliku između njega i drugih papa, dodajući da je Franjo bio veliki papa jer je "nastojao unijeti osobnu notu".
To se odnosilo i na reorganizaciju upravljanja financijama Svete Stolice, smatra istraživač crkvenih financija Jože Prinčič s Instituta za noviju povijest. Upravljanje vatikanskom imovinom bilo je više puta okaljano skandalima i kritikama zbog zlouporaba i malverzacija, kaže autor knjige Križ in kapital. Prema njegovim riječima, novac je za Crkvu od iznimne važnosti još od njezina početka. "Treba znati da je Crkva bila među prvima, ako ne i prva institucija na svijetu koja je prepoznala važnost upravljanja novcem i imovinom te kako je oploditi, i to sustavno čini od kraja 19. stoljeća", objašnjava ulogu kapitala.
Velik utjecaj na upravljanje vatikanskim financijama imali su talijanski bankari i financijaši, koji su gotovo monopolizirali upravljanje. Zbog toga je do dolaska pape Franje Sveta Stolica prvenstveno ulagala u talijansku industriju, diverzificirajući portfelj na dionice i obveznice, pri čemu su vlasnički udjeli u pojedinim tvrtkama bili ograničeni na manje od šest posto.
No monopolni položaj i osobni odnosi između talijanskog financijskog sektora i kardinala s vremenom su stvorili nepreglednu mrežu ulaganja, kojima su za osobnu korist upravljali različiti vatikanski odjeli. Upravo je to dovelo do brojnih korupcijskih skandala vezanih uz crkvene financije, većinom pod ingerencijom Vatikanske banke.
Mrtvi bankari i nestale milijarde
Među prioritetima koje je Franjo postavio za reformu Crkve bila je i financijska reforma upravljanja crkvenom imovinom, s naglaskom na strukturu Vatikanske banke, kaže Bahovec. Nedugo nakon što je kardinal rođen u Argentini preuzeo vodstvo Svete Stolice, dao je provesti reviziju vatikanskih financija. Analize su pokazale da su one, nakon desetljeća skandala i optužbi za pranje novca, bile u kaosu, čak se spominjao i bankrot Crkve.
No Vatikan je o svemu tome uporno šutio, kaže Prinčič, navodeći da je to provjerena taktika Rimske kurije. "O tome se dosta izvještavalo u medijima, što sam opisao i u kontekstu Katoličke crkve u Sloveniji, ali Crkva to, očekivano, nikada nije komentirala, i tako je i danas", objašnjava. Iako Crkva itekako razumije važnost akumulacije i cirkulacije novca, zbog etičkih i moralnih razloga te straha za vlastiti ugled, ne želi to isticati u javnosti.
Iako Crkva itekako razumije važnost akumulacije i cirkulacije novca, kako kaže Jože Prinčič s Instituta za noviju povijest, zbog etičkih i moralnih razloga te straha za vlastiti ugled, ne želi to isticati u javnosti.
Ipak, papa Franjo je 2014. osnovao komisiju koja je predložila reforme Instituta za religijska djela, odnosno Vatikanske banke, osnovane 1942. za upravljanje financijama svećenstva i crkvenih organizacija diljem svijeta, pod nadzorom kardinalske komisije u Rimu. No tijekom desetljeća banka je postala simbol korumpiranosti i samovolje u upravljanju crkvenim novcem, koji su uzurpirali kardinali koji su je trebali nadzirati. Godine 2018., Vatikanska banka optužila je bivšeg predsjednika banke i njegova odvjetnika za pronevjeru 50 milijuna dolara putem lažnih nekretninskih shema i pranja novca.
Jedan od najpoznatijih skandala bio je kolaps tada najveće talijanske banke Banco Ambrosiano 1980-ih. Riječ je o banci u vlasništvu Vatikana, koja je bila pod sumnjom zbog pranja novca, a talijansko tužiteljstvo zaplijenilo je 23 milijuna eura s njezina računa. Skandal je izazvao veliki medijski interes, a bivši predsjednik banke kasnije je pronađen obješen ispod mosta u Londonu.
Anglosaksonska načela upravljanja
Zbog svega toga Franjo je nastojao povećati transparentnost i centralizirati upravljanje Vatikanskom bankom, želeći time poboljšati ugled Crkve, koja je osim milijardi, gubila i vjernike.
"Financijsku reformu papa je shvatio vrlo ozbiljno", kaže Bahovec. Godine 2014. smijenio je četvoricu kardinala koji su nadzirali Institut za religijska djela, te naložio banci da objavljuje godišnja financijska izvješća, koja su pokazivala višemilijunske manjkove. Obnovio je strukturu upravljanja pa su banku nadgledali i vanjski revizori koji su papu izravno izvještavali. Banka se sada morala pridržavati propisa koji su uvodili međunarodne financijske standarde.
Papa je naredio zatvaranje stotina investicijskih računa koje su vodile različite frakcije unutar Kurije s vlastitim interesima. Reformistički vrhunac došao je u kolovozu 2022., kada je papa izdao dekret kojim se svim vatikanskim tijelima nalaže da sve investicije ubuduće vodi Vatikanska banka.
Papa je naredio zatvaranje stotina investicijskih računa koje su vodile različite frakcije unutar Kurije s vlastitim interesima. Reformistički vrhunac došao je u kolovozu 2022., kada je papa izdao dekret kojim se svim vatikanskim tijelima nalaže da sve investicije ubuduće vodi Vatikanska banka.
Te je godine Franjo osnovao i Tajništvo za gospodarstvo, svojevrsno ministarstvo financija, koje nadzire ekonomske aspekte Rimske kurije i Grada Vatikana, uključujući reviziju financijskih izvješća. Njegovo vođenje povjerio je australskom kardinalu Georgeu Pellu, koji je, prema Bahovcu, vatikanske financije počeo voditi "po anglosaksonskim principima". No Pell je smijenjen zbog lažnih optužbi za seksualno zlostavljanje maloljetnika, a preminuo je 2023.
Što se tiče upravljanja imovinom, papa je naložio gašenje svih neovisnih upravljačkih računa i prijenos dioničkih pozicija iz stranih banaka na Institut za religijska djela i odjel zadužen za upravljanje imovinom Svete Stolice.
Riječ je bila o sveobuhvatnim i dubinskim reformama koje su izazvale otpor, smatra Bahovec, jer su mnogima u Kuriji smanjene privilegije. "Kao i drugdje, mnogi unutar Crkve navikli su na povlastice, moć i novac nisu ništa manje važni ni u Crkvi", kaže. Godine 2023. Franjo je izdao i novi statut Vatikanske banke, kojim su njezini propisi usklađeni s reformističkim papinskim dokumentima iz 2022. "S obzirom na to kako je ranije sve funkcioniralo, ti su koraci bili izuzetno veliki", kaže stručnjak, dodajući da su ipak donijeli rezultate.
Papa je jasno istaknuo da "sva financijska sredstva Svete Stolice i ustanova povezanih s njom treba prenijeti na Institut za religijska djela, koji se određuje kao jedini entitet ovlašten za upravljanje imovinom i skrbništvo nad pokretnom imovinom Svete Stolice".
Među promjenama bile su i nove smjernice investicijske politike etički usmjerene prema tehnologijama zelene tranzicije i niskog rizika. Upravitelji crkvene imovine morali su izbjegavati ulaganja u industriju oružja, zdravstvo, tvrtke povezane s pobačajem, kontracepcijom ili istraživanjima embrionalnih matičnih stanica.
Papa Franjo je još u siječnju, netom prije hospitalizacije zbog teške upale pluća, izdao apostolsku konstituciju kojom se definira nova investicijska politika Vatikana. Nova financijska pravila između ostalog uvode ograničenja potrošnje – vatikanski uredi za veće kupovine morali su prethodno dobiti odobrenje Tajništva za gospodarstvo ako trošak prelazi dva posto godišnjeg proračuna. "Po mom mišljenju, bio je uspješan u reformi crkvenog poslovanja", zaključuje Bahovec naslijeđe 12-godišnjeg pontifikata pape Franje s aspekta upravljanja crkvenom imovinom.
.webp){kind=icon}
