Geneza bliskoistočnog rata: Kako je izraelski lav slomio iransku osovinu otpora

Izraelski napad na više od stotinu ciljeva u Iranu najavljivao se već neko vrijeme, ali je sve do prošlog petka, zbog pregovora između Islamske Republike i SAD-a o nuklearnom programu, bio malo vjerojatan.

No pregovori su zapeli, a predsjednik Donald Trump dao je izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu zeleno svjetlo da ajatolaha bombardira kako bi ih vratio za pregovarački stol i usput si spasio političku karijeru. Koliko je u tome uspio, kakav će biti ishod izraelsko-iranskog rata i, prije svega, kako je svijet prešao rubikon regionalnog sukoba?

Neizbježnost totalnog rata

Sukob između dva zakleta regionalna rivala implicitno je bio najavljen od 7. listopada 2023., kada su borci terorističke skupine Hamas prodrli na izraelski teritorij i masakrirali više od tisuću Židova. Prema pisanju Wall Street Journala, teroristi su napad planirali kako bi spriječili nastavak mirovnog procesa normalizacije odnosa između Izraela i Saudijske Arabije. Prema logici domina, i ostale bi zemlje u regiji kasnije slijedile taj primjer. Vođa Hamasa u Gazi Jahja Sinvar navodno je izjavio da je cilj višegodišnjeg planiranja invazije na Izrael bila strateška promjena ravnoteže moći u regiji.

Kao što pokazuje niz sukoba koji traju više od godinu i pol u Gazi, Libanonu, Siriji, napadi jemenskih hutista, a naposljetku i rat između Izraela i Irana, Sinvarov se plan dosljedno realizirao. No jedan od ključnih ljudi iranske osovine otpora nije predvidio da će pokušaj uništenja Izraela završiti njegovom likvidacijom, smaknućem brojnih drugih istaknutih osoba iranskih paravojnih snaga, padovima autokratskih režima i sada direktnim sukobom regionalnih rivala za status hegemonije.

Kako je pokazao poziv Benjamina Netanyahua Irancima da iskoriste napade za pobunu protiv režima, Izraelov cilj nije sprječavanje nuklearizacije Irana, već svrgavanje islamističkog režima u Teheranu.

Šterbenc: Nema simetrije, iranski otpor je slab

"Os otpora koju vodi Iran danas je vrlo oslabljena zbog bitno oslabljenog Hezbolaha i pada proiranskog režima u Siriji", rezimira omjer snaga i sposobnosti iranske projekcije moći kroz polumjesec Jemen–Irak–Sirija–Libanon–Gaza politolog i docent Fakulteta za menadžment Sveučilišta na Primorskem Primož Šterbenc.

U smjeloj operaciji "Uzlazeći lav", Izrael je s 200 zrakoplova i dronova gađao više od sto ciljeva: industrijsku infrastrukturu, istaknute vojne zapovjednike i znanstvenike te ponajviše iranske nuklearne objekte u Natanzu, Isfahanu i Fordowu. Kao i u rujanskom napadu na vodstvo Hezbolaha, i ovaj je put Izrael u jednom udarcu eliminirao vodstvo iranske vojske i Revolucionarne garde. Jasno je poručio da se Iran preračunao kad je nakon Hamasove invazije u listopadu vjerovao da će međunarodna zajednica, Izrael i SAD biti dovoljno zauzeti protuterorističkom borbom da će u međuvremenu uspjeti razviti nuklearno oružje.

Iako Izrael već više od godinu dana vodi rat na čak sedam fronti, kako je u petak izjavio Netanyahu, nema naznaka da bi usporio ili da bi ga to iscrpilo – upravo suprotno. Američki CNN u subotu je citirao neimenovanog izraelskog dužnosnika koji je rekao da će Izrael pojačavati napade tjednima, ne danima.

Iran je od listopada 2023. pojačavao potporu Hezbolahu u Libanonu s ciljem otvaranja sjeverne fronte protiv Izraela, a ujedno je slao opremu i oružje duž osovine otpora, od proiranskih milicija u Iraku do režima Bašara al-Asada u Siriji i hutista u Jemenu. U travnju i listopadu Iran je izveo i dva velika zračna napada, ali su ih Izrael i američka vojna koalicija većinom zaustavili.

Plan je bio jasan, preopteretiti izraelsku obranu s više strana, ali spektakularno neučinkovit. Izraelska obavještajna koordinacija te kombinacija specijalnih jedinica, zrakoplovstva i kopnenih snaga ne samo da je desetkovala Hamas u Gazi, nego je i u Libanonu vlast prvi put počela raspravljati o razoružavanju Hezbolaha koji je dosad funkcionirao kao de facto vojska i vlast, prema navodima New Yorkera.

 

U prosincu se srušio brutalni Asadov režim – još jedan važan član osovine. U svibnju je SAD s hutistima sklopio dogovor o prekidu napada na međunarodne brodove u Crvenom moru, iako i dalje napadaju izraelske brodove. "Nipošto se ne radi o simetričnom sukobu, Iranu u borbi protiv Izraela ostaju samo iračke milicije i hutisti, što nije dovoljno", zaključuje Šterbenc.

Međutim, Islamsku Republiku više nego izraelski vojni pritisak potresaju negativni gospodarski pokazatelji. Razlozi za loše stanje iranskog gospodarstva su i unutarnji i vanjski. Među unutarnjima prevladavaju korupcija, loše upravljanje, proračunski manjak, manjak investicija i neučinkovita ekonomska i fiskalna politika, dok vanjske čimbenike predstavljaju zapadne sankcije koje dodatno pojačavaju krizu.

Iako Kina kupnjom 90 posto iranske nafte podupire iransku naftnu industriju, koju je Zapad sankcionirao, ona se urušava pod težinom inflacije od 30 posto. Ovogodišnji pad vrijednosti riala ponovno je u Iranu potaknuo zaboravljene ideje o zamjeni valute. No valutna reforma kojom bi se uveo toman, kako bi se zvala nova valuta, imala bi prije svega psihološki učinak, u usporedbi s bezvrijednim rialom, kojemu bi se jednostavno uklonile četiri nule na kraju, dok bi njegova stvarna vrijednost i kupovna moć ostale iste, dakle nikakve promjene ne bi bilo.

Šterbenc pritom upozorava da jači vanjski pritisak na režim u Teheranu, suprotno namjerama Izraela i SAD-a, djeluje ojačavajuće na islamistički režim jer povećava društvenu koheziju. "Pojačavanje vanjskog pritiska vodi k jačanju iranskog, odnosno perzijskog nacionalizma, što među stanovništvom povećava podršku režimu, koji je dosad bio uzdrman američkom doktrinom maksimalnog ekonomskog pritiska", zaključuje analitičar.

Jelena Juvan: Netanyahu spašava svoju političku kožu

Eskalaciju napetosti prema ratu diktirala je unutarnja i vanjska slabost iranskog režima, a slično se može reći i za Izrael. "Vanjski neprijatelj uvijek djeluje tako da ujedinjuje unutarnju politiku, pa vjerojatno Netanyahu ovdje vidi priliku za politički spas", navela je u svojoj analizi za Bloomberg Adriju predstojnica Katedre za obranu na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani Jelena Juvan.

Premijera u njegovom šestom mandatu opterećuju brojne optužnice za mito i korupciju, a posljedice rata u Gazi testiraju i stabilnost njegove koalicije desnih i ultraortodoksnih stranaka. Samo dan prije napada u petak izbjegnut je raspad koalicije za dlaku, budući da su se stranke jedva usuglasile oko zahtjeva da se ultraortodoksne studente izuzme iz vojne obveze. U protivnom, Netanyahu ne bi imao izbora osim da raspusti Kneset i raspiše prijevremene izbore.

Iako mu SAD stoji uz bok isporukom oružja i zračnom obranom od iranskih protunapada, humanitarna katastrofa u Gazi sve više okreće međunarodnu zajednicu protiv Netanyahuove vlade. "Zbog postupanja u Gazi svijet se, doduše polako, okreće protiv njega, jer se i unutar Izraela sve više jačaju osude i pozivi na njegovu ostavku", ocjenjuje Juvan. No dodaje i realpolitičku dimenziju: "Izrael ima osjećaj da može raditi što god želi, jer iza njega stoje Sjedinjene Države."

 

Rizičan potez Trumpa

Prošlog je tjedna Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) utvrdila da je Iran grubo prekršio svoje obveze u vezi s dokazivanjem da njegov nuklearni program nema vojnu komponentu. Države članice zaključile su da Iran krši obveze iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, što se nije dogodilo već 20 godina. Iran je odgovorio dodatnim zaoštravanjem situacije, najavivši postavljanje novih naprednih centrifuga u podzemni nuklearni objekt Fordow, kao i još jednog podzemnog postrojenja za obogaćivanje urana.

Ta kršenja dodatno potkrepljuju izraelsku tvrdnju da se na napad odlučio zbog iranskih namjera da razvije atomsku bombu kojom bi napao svog protivnika. Na koncu su iranski potezi i frustracija američkog predsjednika zbog neuspješnih pregovora s Teheranom, koji ni nakon pet krugova nisu napredovali, uvjerili SAD u opravdanost izraelskog napada.

 

Naime, SAD je dotad bio protiv izraelskog napada. Netanyahu je Trumpa s planovima upoznao već početkom travnja, kada je posjetio Bijelu kuću. Američki predsjednik je prvo pokušao pregovorima i doktrinom "maksimalnog pritiska" ishoditi diplomatski dogovor o obustavi iranskog nuklearnog programa.

Iako SAD ne sudjeluje izravno u napadima, prema Trumpovim tvrdnjama bio je detaljno obaviješten i brani Izrael od iranskih zračnih protunapada. To potvrđuje i izjava predsjednika za Reuters: "Bili smo obaviješteni o svemu i pokušao sam Iranu poštedjeti poniženje i smrt. Učinio sam sve što sam mogao da ih spasim, jer sam zaista želio da postignemo sporazum."

S druge strane, postoje ocjene da je Trump dao zeleno svjetlo kako bi Iran natjerao da prihvati američke uvjete. Njegove objave na društvenim mrežama, u kojima poručuje Irancima da postignu dogovor s SAD-om "dok još imaju državu", podupiru takva tumačenja.

No Šterbenc sumnja da će ta taktika uspjeti. "Ako je Trump odobrio napade kako bi Iran natjerao na popuštanje u pregovorima, vrlo je vjerojatno pogriješio", smatra analitičar, jer Iran zbog povijesno usađenog ponosa velike civilizacije ne može jednostavno zanemariti napade. "U srednjem roku možemo očekivati asimetričan odgovor Irana, dakle putem terorizma", zaključuje Šterbenc.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar