ESG nije bajka u kojoj svi žive sretno do kraja života

Ko god je u sektoru finansija, a u posljednje vrijeme ne samo u finansijama, već nekoliko godina sa svih strana izložen je ovom, već čuvenom, akronimu - ESG.

ESG odzvanja sa konferencija, iz poslovnih medija, sa raznih seminara o tome kako se pripremiti i kako prihvatiti poslovanje po ESG standardima. Nema puno poslovnih tema koje su trenutno aktuelnije i praćenije od korporativne odgovornosti koja se odnosi na zaštitu životne sredine, društveno-odgovornog poslovanja i korporativnog upravljanja.

Sveprisutna ESG mantra nam govori da usvajanje i poštovanje ESG principa od preduzeća donosi pozitivne efekte ne samo za vlasnike (shareholders), nego za sve zainteresovane strane: za dobro poslovanje preduzeća, zaposlene, lokalne zajednice i generalno širu javnost (stakeholders).

Definitivno je potrebno, što se i čini (posebno u prethodnoj deceniji, a i gledajući naprijed), da se pojam fiducijarne odgovornosti nekog preduzeća ne pomjeri s njegovih vlasnika, već proširi na širu društvenu zajednicu, životnu sredinu i zaposlene. Motive za to ne treba tražiti u  novoprobuđenoj plemenitosti preduzeća ili investitora, već, posmatrano kroz prizmu rizika, zanemarivanje ekoloških, društvenih i faktora korporativnog upravljanja može predstavljati rizik za krajnji rezultat kompanije, od kršenja ljudskih prava u lancima snabdijevanja, do korporativnih korupcijskih skandala, što u konačnici dovodi do gubljenja vrijednosti za preduzeće i investitore.

Od nastanka pojma ESG, negdje početkom novog milenijuma, tržište i potražnja za ESG ekspertizom i praksama su naglo porasli, prvenstveno kroz inicijative institucionalnih investitora da ulažu u kompanije koje imaju prihvatljive ESG prakse, emisije hartija od vrijednosti sa ESG predznakom, specijalizovanih fondova za ovaj tip ulaganja, pa do uspostavljanja korporativnih strategija i praksi unutar kompanija.

Mnoga istraživanja prethodnih godina su pokazala da je većini potrošača, poslodavaca, ali i zaposlenih stalo da kompanije imaju dobru ESG praksu, koja je postala je strateški imperativ za svaku organizaciju koja želi da ostane konkurentna i zadrži kupce i zaposlene.

Međutim, ESG nije bajka u kojoj svi žive sretno do kraja života. Mnoge kompanije umjesto legitimnog inkorporiranja ESG standarda u svoje poslovanje radije pribjegavaju takozvanom "greenwashingu", što može dovesti u pitanje svrsishodnost i legitimnost ovih praksi. Dakle, koje su neke od najvećih kritika vezanih za ESG?

Gordana Drobnjak

 

ESG kao PR potez

Iako postoji mnogo koristi od implementacije ESG inicijativa, mnoge će kompanije bar formalno usvojiti ESG kako bi poboljšale svoju reputaciju i ugled među investitorima, zaposlenima i kupcima, jer to prosto sada zvuči lijepo i u trendu.

Nekada je teško razlikovati ESG prakse od "greenwashing" praksi. Mnoge kompanije pribjegavaju ovom fenomenu koji ukazuje na nepoštenu praksu, dodajući svom poslovanju oznake poput "zeleno", "održivo", "ESG", a da pritom ništa ne mijenjaju u svojoj poslovnoj praksi. Razlog za to je rastuća potražnja za održivim i ekološkim poslovima.

Javnost i samo tržište vrše veliki pritisak na preduzeća da budu održiva, zbog čega preduzeća koriste prečice. Teško da globalno možemo naći bar jednu liniju proizvoda koja nije obilježena nekom društveno-prihvatljivom oznakom (fer trgovina, reciklirani materijali, održivi izvori, organsko porijeklo, itd.). Onda se desi da na policama redovno vidimo veganske gelove za tuširanje ili šunku koja, zaboga, ne sadrži gluten.

Mnoge kompanije mogu ići lakšim putem i napraviti online kampanju kako su sa svojim zaposlenima sadili drveće i time poslati poruku da su ESG kompanija, istovremeno potpuno ignorišući potrebu da poštuju propisane ekološke standarde u svom poslovanju ili da ih dodatno unapređuju, jer to za sobom može povlačiti i značajne troškove u poslovanju.

Takođe, uz rastuću zabrinutost zbog klimatskih promjena, neke kompanije mogu prenaglašavati ekološku prihvatljivost svojih proizvoda i usluga kako bi iskoristile trend, što potencijalno dovodi do lažnih ili nerealnih tvrdnji.

Dakle, iako nisu sporne prednosti ESG-a, čini se da slučajevi "greenwashinga" razvodnjavaju njegovu popularnost i, potencijalno, njegov stvarni uticaj, jer se ne bave ovom složenom materijom.

ESG pokriva tri veoma široke teme - životnu sredinu, društveno odgovorno poslovanje i korporativno upravljanje. Svaka od ovih oblasti ima sopstveni skup indikatora i zahtjeva za podacima. Praćenje i prikupljanje podataka u ovim različitim dimenzijama može biti složeno i zahtijeva puno resursa, posebno kada je riječ o nestrukturiranim podacima koji se teško prikupljaju i obrađuju, te nisu standardizovani, za razliku od računovodstvenih i finansijskih podataka.

Depositphotos

 

Ne postoje standardi mjerenja ESG

Kao što je već navedeno, za finansijske informacije postoje jasno definisani standardi izvještavanja i mjerenja uspješnosti neke kompanije, dok za ESG ne postoji standardizovano mjerenje za uspješnost provođenja. Na globalnom nivou postoje data provajderi koji nude svoje interne sisteme rejtinga ESG (s rezultatima koji mogu značajno da variraju u zavisnosti od provajdera), što je otvorilo ESG tvrdnje za ispitivanje i skepticizam.

Pošto je ESG postao ogroman trend, kako za investitore, tako i za kompanije, kompanije orijentisane na ESG postaju poželjnije. Neke ključne organizacije pokušavaju da stvore zajedničku, usklađenu strukturu izvještavanja - prije svega, Odbor za međunarodne standarde održivosti, koji vodi IFRS Fondacija, koja, takođe, upravlja Odborom za međunarodne računovodstvene standarde i koja obećava da će izvještavanje o održivosti učiniti dosljednim, kao i finansijsko izvještavanje.

Bez obzira na veličinu, preduzeća su dužna da odgovore i doprinesu rješenju regionalnih i globalnih izazova kao što su klimatske promjene, nedostatak pravičnosti i inkluzije, korupcija itd. ESG investicije imaju tendenciju da prihvate dugoročnu perspektivu i održivost, što obezbjeđuje stabilnost tokom ekonomske krize, čineći ESG investicije atraktivnim prijedlogom za investitore koji su svjesni rizika koji traže za finansijske povrate i etičko poslovanje. 

Štaviše, sve je veće prepoznavanje ESG faktora kao kritičnih indikatora rizika i mogućnosti ulaganja. Sami faktori koji definišu ESG ukazuju na otpornost, prilagodljivost i sposobnost napredovanja u svijetu koji se brzo mijenja. I pored navedenog, ESG je tu da ostane, jer se od  preduzeća više ne očekuje samo da rade dobro, već i da "čine dobro" i "ne čine štetu".

 

Gordana Drobnjak je direktorica Društva za upravljanje Evropskim dobrovoljnim penzijskim fondom (EPF). 

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar