.webp){kind=icon}
ESG su tri slova koja su postala popularna kao sinonim za održivost, društvenu odgovornost i dobru praksu u upravljanju. Čujemo ih od preduzetnika, poslodavaca, političara i profesora. Koliko je moda za zelenim poslovanjem duboko ukorijenjena? Da li je vrijeme da preispitamo šta smatramo uspjehom? Može li firma biti uspješna ako škodi planeti i ljudima?
Odgovori na ova pitanja će pokazati da li je ESG zaista više od trenda ili još jedan marketinški trik. Čini se da finansijski rezultati više nisu jedini pokazatelj uspješnog poslovanja. Činjenica je da kompanije koje su usvojile ESG principe ostvaruju bolje rezultate i oplemenjuju poslovanje. Dobijaju niže kamatne stope na kredite, a povrat na investicije im raste.
Prije nekoliko godina, pojam održivosti je bio gotovo nepoznat u našim poslovnim krugovima. Danas svjedočimo rapidnoj promjeni. ESG je postao nezaobilazan dio poslovne strategije sve većeg broja kompanija, a svijest o važnosti održivosti se eksponencijalno povećava.
Na primjer, Coca-Cola je kritikovana zbog prekomjerne upotrebe plastike. Ova globalna kompanija je shvatila ozbiljnost kritika i pokrenula ambiciozan plan smanjenja plastičnog otpada. Uložili su u razvoj inovativnih ambalažnih rješenja. Promovisali su recikliranje i edukovali potrošače. Rezultat je smanjen otpad i bolji imidž. Privukli su nove generacije potrošača i povećali vrijednost na tržištu. S druge strane, kompanije koje su ignorisale ESG su se suočile s ozbiljnim posljedicama. Skandali u vezi s izvještavanjem su doveli do pada vrijednosti akcija i gubitka povjerenja.
Bloomberg
Raste interes za zelenim i ESG obveznicama. Iznos emitovanih ESG obveznica samo prošle godine je prešao 850 milijardi dolara. Naučne studije potvrđuju sličnosti između zelenih i običnih municipalnih obveznica kada je riječ o njihovom ponašanju na tržištu. U prosjeku, zelene obveznice imaju niži prinos od običnih, ali razlika nije velika. Međutim, nedostatak standardizacije i uporedivosti ESG informacija ostaje izazov.
Kao i kod kriptovaluta, iako imamo mnogo informacija, ali se gubimo u njima. Različite kompanije koriste različite metodologije za prikupljanje i izvještavanje podataka, što otežava upoređivanje i donošenje odluka. Osim toga, sveprisutni rizik od greenwashinga i preuveličavanja ESG performansi podriva povjerenje u cijelo tržište održivih investicija. Cilj greenwashinga je stvoriti lažnu sliku održivosti, što se postiže selektivnim izvještavanjem i lažnim tvrdnjama. Predstavljanje kompanije kao ekološki osviještene i društveno odgovorne otežava razlikovanje istinski održivih kompanija od onih koje samo simuliraju održivost.
Uloga revizije
Iako mnogo znamo o ESG-u, još imamo nesigurnost u vezi s mjerenjem podataka. Prvo, suočavamo se s "racionalnim mitom" o vjerodostojnosti izvještaja. Naime, revizori teže objektivnosti, ali javnost često ima nerealna očekivanja. Revizori prikupljaju dokaze, procjenjuju rizike i provjeravaju usklađenost sa standardima. U stvarnosti, revizija finansijskih i ESG izvještaja su dva različita područja. Obje imaju različite standarde i zahtijevaju visok nivo integriteta i nepristrasnosti revizora. Cilj obje vrste revizije je pružiti uvjerenje o pouzdanosti informacija. Međutim, razlike leže u prirodi informacija i potrebnim vještinama.
Finansijski izvještaji se sastoje od brojeva o finansijskom stanju. ESG izvještaji uključuju kvantitativne i kvalitativne podatke o uticaju organizacije. Na primjer, trošak odvoza otpada je finansijski, ali način upravljanja otpadom je kvalitativan podatak. Dalje, revizori finansijskih izvještaja su stručnjaci za računovodstvo, finansije i međunarodne standarde finansijskog izvještavanja (MSFI). Njihov posao se uglavnom fokusira na provjeru tačnosti finansijskih podataka, usklađenost s propisima i otkrivanje potencijalnih finansijskih nepravilnosti.
ESG izvještaji se revidiraju prema različitim standardima, kao što su GRI (Global Reporting Initiative), SASB (Sustainability Accounting Standards Board) i TCFD (Task Force on Climate-related Finansial Disclosures). Osim toga, revizori finansijskih izvještaja imaju duboko poznavanje računovodstva, finansija i standarda revizije. Revizori ESG izvještaja, osim finansijskog znanja, treba da imaju i poznavanje ekologije, društvenih nauka i korporativnog upravljanja.
Dakle, revizija ESG izvještaja suočava se s nizom jedinstvenih izazova, uključujući subjektivnost, promjenjivost i uporedivost. Iako se od računovođa očekuje solidno poznavanje finansijskih aspekata ESG-a, očekivati od njih da budu eksperti za sve aspekte održivosti je nerealno. Zato je neminovna saradnja s drugim stručnjacima, poput ekologa, pravnika i inženjera.
Budućnost ESG-a kod nas
Održivo finansiranje sve više dobija na značaju u Bosni i Hercegovini. Primjeri mnogih kompanija potvrđuju da dugoročni uspjeh zavisi od brige za društvo. Poznate domaće kompanije u oblasti bankarstva, osiguranja, prehrambene industrije, energetskog sektora i turizma uveliko pokazuju da je moguće istovremeno ostvarivati dobit i doprinositi rješavanju društvenih i ekoloških problema. Međutim, nedostatak sistematskih podataka i jasnih zakonskih okvira usporava širu primjenu održivih praksi.
Akademska zajednica ima ključnu ulogu u razvoju metodologija za procjenu ESG performansi. Istovremeno, od zakonodavaca se očekuje stvaranje stimulativnog okruženja za kompanije koje se opredijele za održivost. S obzirom na to da ESG predstavlja neizbježan trend u globalnoj ekonomiji, Bosna i Hercegovina ima priliku da iskoristi ovaj zamah i pozicionira se kao atraktivna destinacija za održive investicije. Vlade treba da promovišu održivo poslovanja kroz stvaranje povoljnog regulatornog okvira, pružanje finansijske podrške održivim projektima i podsticanje saradnje između javnog i privatnog sektora.
Ulaganje u održivost nije samo društvena odgovornost, već i pametna poslovna odluka koja donosi dugoročne koristi za sve zainteresovane strane. Na kraju, svi mi kao potrošači možemo da podstičemo održivo poslovanje. Naši izbori mogu da nagrade kompanije koje se ponašaju odgovorno i kažnjavaju one koje to ne čine. Pitanje nije hoćemo li usvojiti održive prakse, već koliko brzo možemo to učiniti.
Miloš Grujić je doktor ekonomskih nauka iz Banjaluke.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
