Zdravstveni sistemi širom svijeta suočavaju se s rastućim troškovima liječenja i sve većim pritiskom da fokus prebace s liječenja bolesti na očuvanje zdravlja. Taj zaokret od reaktivne medicine ka prevenciji i produženju zdravog životnog vijeka, postaje jedna od ključnih tema savremenih zdravstvenih politika.
Bosna i Hercegovina (BiH) u tom procesu još uvijek traži svoj model. Javni zdravstveni sistem ostaje temelj dostupnosti zdravstvene zaštite, ali privatni sektor posljednjih godina sve više preuzima ulogu u dijagnostici, specijalističkim pregledima i organizaciji zdravstvene njege.
U intervjuu za Bloomberg Adriju Mohamad Hamade, predsjednik Uprave ASA Medical Group, kaže da se BiH nalazi u specifičnoj poziciji jer privatno zdravstvo još uvijek nije potpuno razvijeno, što istovremeno predstavlja izazov, ali i priliku.
Prema njegovim riječima, javni zdravstveni sistem ostaje osnova pristupa zdravstvenoj zaštiti, dok privatni sektor tek gradi svoju infrastrukturu. Upravo zbog toga postoji prostor da se sistem razvija drugačije nego u mnogim razvijenim državama, gdje su zdravstveni modeli često fragmentirani i teško ih je reformirati.
Jedan od ključnih izazova modernog zdravstva, kako ističe, jeste fragmentacija, situacija u kojoj različite zdravstvene usluge funkcioniraju odvojeno, bez koordinacije između dijagnostike, specijalističkih pregleda i bolničkog liječenja.
Takav pristup često dovodi do dupliranja dijagnostike, odstupanja od standarda, nekonzistentnog puta pacijenta kroz sistem i nedostatka jasne odgovornosti za zdravstvene ishode.
Bloomberg Adria - Mohamad Hamade
Hamade smatra da je upravo integracija zdravstvenih usluga ključ za podizanje kvaliteta. Kada bolnice, poliklinike, laboratorije i edukacijski centri funkcioniraju u okviru jedinstvenog kliničkog i upravljačkog sistema, moguće je standardizirati put pacijenta kroz zdravstvenu njegu, poboljšati koordinaciju između ustanova i osigurati bolju kontrolu kvaliteta.
U praksi, takav model znači da se medicinski nalazi iz poliklinika automatski prosljeđuju bolnici gdje se planiraju daljnji zahvati ili terapija, dok edukacijski centri istovremeno rade na kontinuiranoj obuci medicinskog kadra.
Kaže da takav sistem omogućava da kvalitet zdravstvene zaštite ne zavisi samo od pojedinačnih stručnjaka, već od organizacije čitavog sistema zdravstvene njege.
Integracija zdravstvenih usluga je ključna
Osim pružanja usluga, integracija otvara prostor i za razvoj kliničkih istraživanja, kontinuiranu edukaciju liječnika i kontrolirano uvođenje novih medicinskih tehnologija. Kada su zdravstveni podaci objedinjeni, ishodi liječenja mogu se dosljednije pratiti, medicinske prakse usavršavati, a nove tehnologije uvoditi na način koji je zasnovan na rezultatima.
Takav pristup omogućava i pomak s kvantiteta na kvalitet zdravstvene zaštite, gdje se tehnologija koristi kako bi unaprijedila cjelokupan proces liječenja. U tom modelu cilj nije samo liječenje pojedinačnih bolesti, već kontinuirano praćenje zdravstvenog stanja pacijenata.
Hamade navodi primjer pacijenata s hroničnim bolestima poput dijabetesa, gdje se zdravstvena njega ne završava dijagnozom ili terapijom, nego uključuje stalno praćenje i upravljanje zdravstvenim rizicima kako bi se spriječile komplikacije.
"Ako se takav pristup dosljedno provodi kroz vrijeme, moguće je podići nacionalne kliničke standarde, ojačati lokalne medicinske kadrove i stvoriti sistem koji je sposoban pružiti visokokvalitetnu zdravstvenu zaštitu zasnovanu na podacima. Istovremeno, integrirani zdravstveni modeli mogu doprinijeti i saradnji s javnim sektorom. Time se može rasteretiti akutna zdravstvena njega i zadržati dio pacijenata koji bi inače medicinsku pomoć tražili u inozemstvu", kazao je.
Osim organizacije zdravstvenog sistema, sve veći značaj dobija i koncept produženja zdravog životnog vijeka, koji se u medicini sve češće naziva "longevity".
Za razliku od tradicionalnog pristupa koji reagira tek nakon pojave bolesti, ovaj koncept stavlja prevenciju u centar zdravstvenog sistema.
Reaktivno zdravstvo
Prema Hamadeu, najveći problem današnjih zdravstvenih sistema je to što su i dalje uglavnom reaktivni. U modelu koji se fokusira na produženje zdravog životnog vijeka, akutna njega se posmatra kao svojevrsni neuspjeh sistema, dok prevencija postaje osnovni cilj zdravstvene politike. Međutim, prevencija može funkcionirati samo ako je integrirana kroz čitav zdravstveni sistem.
"Procjena zdravstvenih rizika, poput kardiovaskularnog, ima smisla samo ako automatski pokreće daljnje korake, praćenje stanja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, dodatne specijalističke preglede ili programe promjene životnog stila. Bez takve koordinacije zdravstveni sistem dobija samo dodatne podatke, ali ne i bolje zdravstvene ishode. U praktičnom smislu, produženje životnog vijeka ne znači samo duži život, već prije svega produženje zdravog životnog vijeka, očuvanje mobilnosti, kognitivnih sposobnosti i samostalnosti pacijenata", govori Hamed.
Dodaje, da produženje ukupnog životnog vijeka, u tom kontekstu, dolazi kao posljedica takvog pristupa.
Ipak, uprkos sve većem interesu za preventivnu medicinu, većina zdravstvenih investicija i dalje ide u liječenje bolesti.
Prema Hamadeu, razlog je struktura samog sistema. Globalni zdravstveni sistemi izgrađeni su oko modela liječenja koji imaju jasno definirane mehanizme naplate, regulatorne okvire i stabilnu potražnju. Kada oko 95 posto zdravstvenih budžeta odlazi na liječenje, investitori prirodno prate takav okvir, a ne dugoročnu efikasnost preventivnih modela.
Ipak, tržišta u kojima se privatno zdravstvo tek razvija imaju drugačiju poziciju.
Dugoročna promjena sistema
Za razliku od zrelih tržišta koja su vezana za postojeću infrastrukturu, nova tržišta imaju mogućnost da zdravstvene sisteme dizajniraju drugačije, od samog početka. To prema Hamedu znači da modeli zdravstvene zaštite mogu biti usmjereni na ishode, preventivnu medicinu i koordinirane putanje njege.
Ako se takvi modeli usklade s javnim sektorom, oni mogu smanjiti dugoročni ekonomski teret zdravstvene zaštite, poboljšati zdravlje populacije i produžiti zdrav životni vijek na mjerljiv način.
Hamad smatra da je BiH upravo jedno od tržišta koja imaju takvu priliku. U tom kontekstu često se spominju primjeri država koje pokušavaju sistemski integrirati koncept produženja zdravog životnog vijeka.
ASA bolnica
U praksi, integrirani model znači da se nalazi iz Eurofarm Poliklinike automatski prosljeđuju u ASA Bolnicu radi planiranja zahvata, uz primjenu standardiziranih protokola i edukaciju kroz ASA Institute. Takav sistem poboljšava kvalitet zdravstvene zaštite zahvaljujući koordinaciji i standardizaciji, a ne samo individualnom radu stručnjaka.
"Integracija stvara osnovu za klinička istraživanja, kontinuiranu edukaciju liječnika i odgovorno uvođenje novih tehnologija. Kada su podaci objedinjeni i njega koordinirana kroz sve nivoe sistema, ishode je moguće dosljedno mjeriti, usavršavati medicinske prakse i inovacije uvoditi kontrolirano. Fokus se pomjera s kvantiteta na kvalitet i dugoročne rezultate za pacijente", pojašnjava.
Dodaje i to da je upravo cilj izgraditi platformu koja omogućava raniju dijagnozu, bolje praćenje pacijenata i postepeno uvođenje preventivnih modela njege, jer takav pristup podržava saradnju s javnim sektorom, rasterećuje akutnu njegu i zadržava pacijente koji bi inače tražili tretman u inozemstvu.
Praćenje kliničkih ishoda kroz put pacijenta omogućava da se pacijenti s hroničnim bolestima, poput dijabetesa, kontinuirano prate i terapija prilagođava kako bi se spriječile komplikacije. Ako se model dosljedno razvija, može podići nacionalne kliničke standarde, ojačati lokalni medicinski kadar i pozicionirati BiH kao tržište sposobno za visokokvalitetnu, podatkovno zasnovanu zdravstvenu zaštitu.
"Naša vizija nije kratkoročni rast, nego izgradnja stabilne zdravstvene institucije koja dugoročno poboljšava zdravlje stanovništva i ekonomsku otpornost", zaključuje Hamade.
Jedno od ovakvih tržišta je Dubai, gdje se ovaj pristup ne posmatra kao luksuzna medicinska usluga za mali broj pacijenata, nego kao infrastrukturno pitanje zdravstvenog sistema.
Za razliku od mnogih tržišta gdje se takve usluge razvijaju kroz pojedinačne klinike, Dubai pokušava ugraditi principe produženja zdravog životnog vijeka u regulatorne okvire, digitalnu infrastrukturu i modele javno-privatne saradnje. To uključuje regulatorne "sandboxe" za zdravstvene inovacije, koji omogućavaju testiranje novih dijagnostičkih tehnologija i modela njege u kontroliranim uslovima.
Istovremeno se ulaže u digitalne zdravstvene sisteme koji omogućavaju praćenje zdravstvenih podataka pacijenata kroz vrijeme, umjesto da svaki kontakt sa zdravstvenim sistemom bude izolirana epizoda. Takav pristup omogućava i pilotiranje novih modela zdravstvene njege koji kombiniraju skrining, procjenu rizika i koordinirane medicinske intervencije.
Hamed kaže da je poruka ovakvog pristupa da produženje zdravog životnog vijeka može postati široko dostupno samo ako se posmatra kao pitanje dizajna zdravstvenog sistema, a ne kao luksuzna usluga za mali broj ljudi.
Za zemlje poput BiH, koje tek oblikuju strukturu privatnog zdravstva, pitanje više nije samo koliko će taj sektor rasti, nego kakvu će ulogu imati u transformaciji cjelokupnog zdravstvenog sistema.
Ako se razvija kroz integraciju, prevenciju i saradnju s javnim sektorom, privatno zdravstvo moglo bi postati jedan od ključnih faktora modernizacije zdravstvene zaštite u zemlji.
.webp){kind=icon}
