Štednja u doba inflacije: Čuvati novac ili živjeti normalno

Ljudi često zanemaruju stvarne efekte inflacije, ponašajući se kao da je nema - troše, odgađaju štednju i misle da sitni troškovi nisu bitni. Ali inflacija neumoljivo smanjuje vrijednost plata i ušteđevina, ruši dugoročne planove i gura u zaduživanje. Zato se nameće pitanje, ima li smisla štedjeti na uobičajen način ili je vrijeme za novu strategiju?

Psihološki mehanizmi, poput iluzije kontrole ili percepcije inflacije kao prolazne pojave, dodatno pojačavaju odbijanje realnosti. Ljudi često više vjeruju ličnim iskustvima nego ekonomskim statistikama, što dovodi do prividnog osjećaja sigurnosti u trošenju. U praksi, ovo znači da potrošači fokusiraju novac na trenutne potrebe ili želje, zanemarujući dugoročne finansijske posljedice i izazivajući dodatnu ranjivost u periodima ekonomske nesigurnosti.

Gordana Drobnjak, direktorica Evropskog dobrovoljnog penzijskog fonda, za Bloomberg Adriju ističe da inflacija smanjuje kupovnu moć, mijenja prioritete potrošača i utiče na odluke o štednji i zaduživanju. Novac se sve više usmjerava na osnovne potrebe poput hrane i komunalija, dok se smanjuje potrošnja na luksuzna dobra, jer rast plata ne prati tempo rasta cijena.

"Pojam 'efekta poricanja', u ovom kontekstu, sugeriše da potrošači mogu potcijeniti, previdjeti ili ne uzeti u obzir u potpunosti inflaciju kada donose finansijske ili odluke o kupovini. Potrošači se često fokusiraju na nominalne cijene, a ne na realne (prilagođene inflaciji) vrijednosti, što dovodi do 'novčane iluzije'. Naprimjer, potrošač bi se mogao osjećati bogatijim s povećanjem plate od pet odsto, ignorišući činjenicu da inflacija od šest odsto smanjuje njegov realni prihod", pojašnjava Drobnjak.

Kako kaže, do ispoljavanja ovog efekta često dolazi zbog lakšeg načina da se psihološki nosimo s inflacijom i  njeno ignorisanje može biti način da se izbjegne stres ili održi optimizam. Međutim, takva ponašanja često dolaze na naplatu, u vidu sukobljavanja s realnošću, što za posljedicu ima zaduživanje potrošača radi kratkoročnog zadržavanja realne kupovne moći, što opet dovodi do dužničke spirale.

Mnogi potrošači inflaciju procjenjuju kroz lična iskustva, poput računa za namirnice, što ne odražava uvijek širu sliku. Narativi koji je umanjuju mogu dovesti do potcjenjivanja njene ozbiljnosti. U našem okruženju dodatni problem je sklonost kratkoročnom razmišljanju i nedostatak planiranja i upravljanja rizikom.

"Pravi 'efekat poricanja' se može prepoznati u našim čuvenim krilaticama: 'jednom se živi', 'ma biće već nekako' ili 'ma dobro je, samo nek ne puca'", pojašnjava ona.

Iluzija kontrole

Iluzija kontrole je kognitivna pristranost (cognitive bias) koja dovodi do toga da ljudi precjenjuju svoju sposobnost da kontrolišu događaje koji su, ustvari, neizvjesni ili nasumični. Uopšteno govoreći, iluzija kontrole utiče na finansijske odluke pojedinaca tako što ih podstiče na preduzimanje većih rizika, ignorisanje realnih opasnosti i održavanje neoptimalnih strategija, što može dovesti do loših ishoda. Ovo je prilično poznat pojam u vezi s ponašanjem investitora na finansijskim tržištima, jer dovodi do suboptimalnih ponašanja.

Depositphotos

Naprimjer, kako kaže Drobnjak, tipična je povećana sklonost ka rizičnim investicijama, jer ljudi s iluzijom kontrole često vjeruju da mogu "predvidjeti" ili "kontrolisati" tržišne fluktuacije kroz aktivno trgovanje ili odabir specifičnih akcija.

"Umjesto da se oslone na diversifikaciju ili pasivne investicije (kao što su indeksni fondovi), oni se opredijele ulagati u visokovolatilne aktive poput akcija ili kriptovaluta, misleći da njihova "vještina" može prevagnuti nad sistemskim rizicima. Zatim, često je opredjeljenje i zadržavanje gubitničkih pozicija (Holding Losses), jer pojedinci odbijaju prodati investicije na kojima su izgubili novac, sujetno vjerujući da će njihove buduće akcije ili "strategije" okrenuti situaciju u njihovu korist", pojašnjava ona.

Dodaje kako u vremenima nesigurnosti ova pristranost pojačava "efekat potonulih troškova" (sunk cost fallacy), gdje se fokusiraju na prošle napore umjesto na trenutnu realnost, što produžava finansijske gubitke.

Na lokalnim tržištima kapitala iluzija kontrole dovodi do čestog trgovanja, jer investitori vjeruju da mogu "pobijediti tržište". U krizama emocije poput straha i optimizma pojačavaju impulsivne odluke, dok se zanemaruju dugoročne strategije poput diversifikacije. To rezultira rizičnim ponašanjem i gubicima, a isti obrazac vidljiv je, na primjer i u rastu igara na sreću, posebno kladionica, koje bilježe dvocifren rast prihoda.

Kako preživjeti inflaciju

Preporuke za praćenje ekonomskih trendova i zaštitu kupovne moći lako je čuti, ali ih je teško primijeniti. Veće znanje o ekonomiji pomaže da se izbjegnu kognitivne pristranosti poput iluzije kontrole ili zanemarivanja inflacije. Važno je razumjeti uticaj inflacije, BDP-a i kamata na lični budžet i biti svjestan vlastitih ograničenja u finansijskom odlučivanju.

"Jedna od osnovnih tehnika je dinamičko prilagođavanje budžeta na osnovu promjena u inflaciji, kamatnim stopama i uslovima zaposlenosti. Primjera radi, identifikujte oblasti gdje vas inflacija najviše pogađa (npr. hrana, energija) i tu smanjite troškove, prelazeći na jeftinije alternative ili kupujući u većim količinama. Stručnjaci preporučuju pravilo "50/30/20" (50 odsto na potrebe, 30 odsto na želje, 20 odsto na štednju/dugove), ali ga prilagodite ekonomskim pokazateljima", kaže Drobnjak.

Gordana Drobnjak (Ustupljena fotografija)

Kako pojašnjava, u periodima ekonomske nesigurnosti preporučuje se fokus na izgradnju fonda za hitne slučajeve, u visini troškova za od tri do šest mjeseci, kako bi se izbjeglo zaduživanje po visokim kamatama.

"Koliko smo neskloni primjenjivanju ovog savjeta govore i podaci o rastu aktive mikrokreditnih organizacija koje nude brza i laka rješenja po izuzetno visokim kamatnim stopama. Prije svake veće kupovine zapitajte se da li je usklađena s vašim finansijskim ciljevima i trenutnim ekonomskim uslovima. U periodu visoke inflacije, izbjegavajte nepotrebne luksuzne kupovine", kaže ona.

Ekonomska nesigurnost često vodi emocionalnim kupovinama, pa je važno imati listu prioriteta i pratiti budžet. Preporučuje se vođenje prihoda i rashoda u excelu ili aplikaciji, praćenje inflacije, smanjenje troškova i automatska štednja kroz penzioni, štedni račun ili fond.

Usklađivanje potrošnje s ekonomskom situacijom zahtijeva praćenje indikatora, fleksibilan budžet, ciljano trošenje i zaštitu kupovne moći kroz pametne investicije.

Ako investiranje nije opcija, dovoljno je izbjegavati nepotrebnu potrošnju, impulsivne odluke i redovno se informisati o ekonomskim trendovima.