Šta je Bruto dodana vrijednost? Skriveni pokazatelj ekonomske snage

Kada govorimo o ekonomskoj snazi neke zemlje, često razmišljamo o bruto društvenom proizvodu (BDP-u), stopi zaposlenosti i bilansu vanjskotrgovinske razmjene. Ali postoji mjera, odnosno indikator, o kojoj se manje govori, a koja nudi bolji uvid u produktivnost i otpornost jedne ekonomije na vanjske šokove, a to je bruto dodana vrijednost (gross added value - GVA). Za razliku od BDP-a, koji prikazuje ukupnu proizvodnju, GVA mjeri stvarni doprinos svakog sektora tako što od ukupne vrijednosti outputa oduzima troškove inputa. Na taj način pruža precizniji uvid u to koliko svaki sektor dodaje vrijednosti ekonomiji. Ovaj pokazatelj nije samo statistička brojka za kreatore politika i donosioce odluka; nego može biti fantastičan alat za procjenu rezilijentnosti ekonomije, ciljano usmjeravanje investicija i formulisanje izvoznih strategija.

Njemačka se izdvaja među evropskim zemljama po visokoj bruto dodanoj vrijednosti (GVA), posebno u sektorima poput automobilske industrije, mašinstva i hemijske proizvodnje. U poređenju s drugim evropskim zemljama, ona ima robustan industrijski sektor, dok zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske imaju veći fokus na sektorima visoke dodane vrijednosti u uslugama, poput finansija i profesionalnih usluga.

S druge strane, mnoge zemlje su zarobljene u industrijama s niskom dodanom vrijednošću. Zemlje bogate resursima, koje uglavnom izvoze sirovine, bilježe ograničen ekonomski rast jer sirovine inherentno imaju niži GVA u poređenju s proizvodima s višim stepenom finalizacije. Naprimjer, prerađivačka industrija u BiH fokusira se na izvoz osnovnih metala, što je čini ranjivom na promjene potražnje i globalnu konkurenciju. U mnogim zemljama u razvoju, slični izazovi su očiti – resursa ima, ali nema ulaganja ili relevantnog know-howa za njihovu preradu koja bi stvorila dodatnu vrijednost.

Bez strateških ulaganja i razvoja infrastrukture za proizvodnju dodane vrijednosti, ekonomije rizikuju stagnaciju. Dugoročno, osim niske dodane vrijednosti i kontinuiranog izvoza sirovina, takav pristup može dovesti do slabljenja pregovaračke pozicije u lancu opskrbe. U konačnici, industrija može završiti u začaranom krugu, gdje se pozicija dobavljača sirovina toliko učvrsti da postane gotovo nemoguće postići viši nivo proizvodnje i konkurentnosti.

Na primjer, iako zajedno čine više od 60 posto svjetske proizvodnje kakao zrna, Gana i Obala Slonovače izvoze kakao po izuzetno niskim cijenama, jer nemaju postrojenja za preradu kako bi proizvele visokovrijedne proizvode poput čokolade, što bi znatno povećalo GVA. To i činjenica da je pregovaračka moć velikih multinacionalnih kompanija u tom sektoru izuzetno jaka i više i ne "dozvoljava" prenos vrijednosti sa završnih faza proizvodnje na sirovinu!

Koje je rješenje i koja je uloga globalnih lanaca vrijednosti (global value chains - GVC)?

Potencijalno rješenje leži u integraciji u globalne lance vrijednosti i to u fazama veće finalizacije, odnosno u fazama s visokom vrijednošću. Dakle, ne kao dobavljači sirovina, već u fazama doprinosa komponentama visoke vrijednosti robe ili usluga. Preduslov ovome je uspostavljanje lokalnih centara za istraživanje i razvoj, unapređenje digitalne i fizičke infrastrukture i podsticanje partnerstava s multinacionalnim kompanijama. Naprimjer, Irska je privukla proizvodnju visokovrijednih farmaceutskih proizvoda, čime je postala ključni igrač u GVC-ovima za globalnu biotehnološku industriju.

Koristeći ciljane investicije, vlade bi trebale identificirati i podržati sektore s potencijalom za visoki GVA, kao što su tehnologija, proizvodnja s većim stepenom finalizacije i obnovljivi izvori energije. Politike poput poreznih olakšica za istraživanje i razvoj (R&D), grantova i niskih kamatnih stopa za industrije visoke vrijednosti mogu podstaći rast.

Dalje, podrška malim i srednjim poduzećima (MSP) kao katalizatorima veće dodane vrijednosti. U sektorima poput prehrambene industrije, MSP imaju fleksibilnost i mogu preći iz osnovne proizvodnje u nišne, visokovrijedne tržišne segmente. Fokus na premium proizvode, odnosno prelazak na proizvodnju vrhunskih, organskih ili zdravo orijentiranih prehrambenih proizvoda, poput funkcionalne hrane (npr. grickalice obogaćene proteinima, mineralima), specijalnih proizvoda (npr. gurmanski sirevi) i organskih proizvoda, omogućava više cijene i povećava bruto dodanu vrijednost (BDV).

Integracija u globalne lance vrijednosti

Diverzifikacija asortimana kroz jedinstvene ponude, poput gotovih jela ili biljnih (plant-based) alternativa, mogla bi adresirati rastuću potražnju potrošača za takvim proizvodima i istovremeno povećati vrijednost pozicioniranjem proizvoda kao posebnih ili nišnih opcija.

Fokus u mjerenju ekonomskog rasta bi trebalo da se pomjeri s količine proizvodnje na stvaranje vrijednosti. Razvijajući industrije s visokim GVA i strateški se integrirajući u globalne lance vrijednosti, zemlje kao što je BiH bi mogle uspješno otključati nova tržišta i nove kanale ekonomskog rasta, stabilizirati prihode od izvoza i izgraditi (čak i male) ekonomije tako da mogu podnijeti globalne ekonomske promjene. Prihvatanje GVA kao jednog od osnovnih pokazatelja za ekonomsku politiku, nudi put prema održivom, visokovrijednom rastu koji služi ne samo sadašnjosti, već i dugoročnoj stabilnosti i prosperitetu ekonomije.

 

Mirela Kadić je mentorica pri USAID-ovom projektu "Diaspora Invest", savjetnica u Oxford Economicsu. 

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar