Bosna i Hercegovina ( BiH) ulazi u novu eru razvoja aviosaobraćaja. Prema detaljnoj analizi konsultantske kuće ALG Global za Međunarodnu finansijsku korporaciju (IFC), BiH je u 2025. godini zabilježila rast aviosaobraćaja od čak 33 posto u odnosu na 2019., što je jedan od najviših skokova u regiji. Glavni pokretači tog rasta su povećano prisustvo niskotarifnih aviokompanija (LCC) poput Wizz Aira, Ryanaira i Pegasusa, te otvaranje novih linija prema Saudijskoj Arabiji i Velikoj Britaniji.
U izvještaju koji je Bloomberg Adria imala priliku da vidi, a koji će Vladi Federacije biti prezentiran ovog ponedjeljka, naglašeno je da je tržište BiH pokazalo iznimnu otpornost i brz oporavak nakon pandemije, s jasno izraženim optimističnim trendovima do sredine stoljeća. Ako se planovi ostvare, do 2055. godine kroz bh. aerodrome moglo bi proći više od osam miliona putnika godišnje, od čega bi Sarajevo nosilo više od 60 posto ukupnog prometa.
U periodu od 2006. do 2019. regija Balkana doživjela je značajan porast avio-povezanosti, s prosječnim godišnjim stopama rasta od 8 posto do 10 posto. Većina zemalja već je povratila nivoe saobraćaja od prije pandemije. Razvoj prometa snažno je povezan s rastućim udjelom niskotarifnih prijevoznika, čiji je udio porastao sa 43 posto prije pandemije na 60 posto danas.
Wizz Air predvodi tržište s oko 30 posto ukupne ponude, a slijedi ga Ryanair s oko 16 posto udjela.
Analiza pokazuje da Sarajevski aerodrom (SJJ) djeluje kao glavni ulaz u zemlju, dok Mostar (OMO), Tuzla (TZL) i Banja Luka (BNX) funkcioniraju kao regionalni aerodromi koje uglavnom opslužuju niskotarifne kompanije.
Sarajevo (SJJ) je ključni aerodrom Bosne i Hercegovine, koji konstantno drži između 60 i 70 posto tržišnog udjela u aviosaobraćaju zemlje.
Tuzla (TZL) je zabilježila značajan pad broja putnika, od oko 400.000 između 2023. i 2024. godine, što je izravna posljedica zatvaranja Wizz Airove baze 2023.
Destination Sarajevo
Banja Luka (BNX) je, s druge strane, od 2020. godine povećala svoj tržišni udio, osobito nakon što je Wizz Air započeo letove sredinom 2021. godine, čime je pojačana regionalna prisutnost aerodroma. Međutim, Wizz Air je 2023. napustio i BNX, baš kao i Tuzlu. Utjecaj tog odlaska ublažio je Ryanair, koji je preuzeo dio tržišnog udjela koji je Wizz ostavio iza sebe.
Regionalno tržište, iako u cjelini raste, pokazuje znatne oscilacije između aerodroma, koje su uglavnom rezultat odluka aviokompanija (posebno Wizz Aira i Ryanaira) o otvaranju i zatvaranju baza, pri čemu je strategija često povezana s lokalnim poticajima.
Italija i Bliski istok nove destinacije za povećanje kapaciteta
Do 2024. godine, Sarajevski međunarodni aerodrom (SJJ) zabilježio je značajan rast, dosegnuvši 1,82 miliona međunarodnih putnika, što je povećanje od 700.000 u odnosu na 2019. godinu – odnosno rast od 60 posto. Ovaj rezultat postignut je ulaskom novih aviokompanija, poput Ryanaira i Ajeta.
U 2025. godini, dostupne statistike ukazuju na to da će glavna tržišta dodatno povećati ponudu, s očekivanim rastom koji će premašiti 2,3 miliona putnika. Posebno se očekuje povećanje kapaciteta iz Italije te jača povezanost s destinacijama Bliskog istoka.
Prema prognozama, očekuju se optimistični trendovi rasta aviosaobraćaja u BiH, osobito na Sarajevskom međunarodnom aerodromu, koji bi dugoročno mogao stići oko 5,4 miliona putnika godišnje, uz prosječni godišnji rast od 3,5 posto počevši od 2024. Promet regionalnih aerodroma i dalje će uvelike ovisiti o strategijama niskotarifnih prijevoznika.
U 2025. godini predviđa se povećanje međunarodnih kapaciteta za oko 23 posto, čime bi se održao snažan trend rasta zabilježen 2024. godine, uz očekivano proporcionalno povećanje broja putnika.
Analiza pokazuje vrlo visoku korelaciju između međunarodnog prometa na sarajevskom aerodromu i kombiniranog BDP-a Bosne i Hercegovine i glavnih zemalja izvora dolaznih putnika – prije svega Turske, Njemačke i zemalja Bliskog istoka.
Uprkos operativnim ograničenjima procjenjuje se da se dugoročni potencijal aerodroma može u potpunosti ostvariti kroz efikasno upravljanje i komercijalnu strategiju usmjerenu na rast tokom manje prometnih sati.
Iako tržište u cjelini bilježi rast, promet pojedinih aerodroma znatno varira zbog odluka aviokompanija poput Wizz Aira i Ryanaira o otvaranju ili zatvaranju baza, što je najčešće rezultat lokalnih poticaja.
Za aerodrom Tuzla predviđa se 0,8 miliona putnika do 2055. godine, uz prosječan godišnji rast od 4,3 posto.
Banja Luka očekuje stabilizaciju Ryanair baze, čime bi broj putnika mogao doseći 1,5 miliona do 2055. godine, također uz 4,3 posto godišnjeg rasta.
Za Mostar se, na temelju trenutnih tržišnih udjela, predviđa oko 0,16 miliona putnika do 2055. godine, s prosječnim godišnjim rastom od četiri posto.
Gledajući prema dosadašnjim podacima promet u Mostaru bio je vrlo nestabilan najveći broj putnika zabilježen je 2012. godine 78.200, nakon čega je do 2019. pao na 32.700, što predstavlja negativan prosječni rast od –12 posto godišnje.
Nakon pandemije, promet je ponovno u porastu, a u januaru 2025. zabilježeno je 2.320 putnika, u poređenju sa 788 u istom razdoblju 2024. godine. U analizi se navodi da zbog oscilacija i naglih skokova prometa nije uspostavljena stabilna veza između prometnih obrazaca i ekonomskih pokazatelja (poput BDP-a), što otežava dugoročne projekcije za ovaj aerodrom.
Modernizacija i prilagodba
Prema analizi u narednih trideset godina Bosna i Hercegovina planira značajna ulaganja u modernizaciju i prilagodbu svojih aerodroma međunarodnim standardima. Najveći zahvati očekuju se na Sarajevskom aerodromu, dok se u regionalnim središtima poput Tuzle, Mostara i Banje Luke planiraju manji, ali strateški važni projekti.
Potpuna usklađenost s ICAO standardima u Sarajevu uključuje proširenje bočnih površina uz pistu i prilagodbu širine runway stripa. Razmatra se i mogućnost spuštanja kategorije aerodroma sa 4C na 4D, budući da se avioni kategorije D postupno povlače s tržišta.
Glavni izazov u provedbi radova jeste činjenica da se dio potrebnog zemljišta nalazi u stambenoj zoni, što otežava prostorno širenje. Proširenje kapaciteta zahtijevat će i premještanje postojećih hangara kako bi se omogućilo linearno širenje putničkog terminala.
Ukupna planirana ulaganja u razdoblju od 30 godina iznose 194,1 milion eura, od čega 101 milion eura ide na proširenje, pri čemu više od 70 posto otpada na terminal putnika dok je 93 miliona eura predviđeno za glavno održavanje.
U Tuzli se planiraju manja ulaganja, ponajprije s ciljem dugoročnog prilagođavanja kapaciteta terminala i parkirališnih površina te usklađivanja s ICAO Aneksom 14. Kako bi se ispunili propisani sigurnosni standardi, potrebno je povećati širinu uzletno-sletne staze na najmanje 280 metara i uvesti sigurnosne zone RESA na oba kraja piste.
Ukupna ulaganja tokom trideset godina iznose 52,8 miliona eura, od čega 13,5 miliona eura otpada na proširenje, a 39,3 miliona eura na glavno održavanje.
Facebook
Ulaganja u mostarski aerodrom gotovo su u potpunosti usmjerena na zamjenu i modernizaciju postojećih objekata, s obzirom na niske dugoročne projekcije prometa. Minimalni troškovi proširenja odnose se na usklađivanje s ICAO standardima, što uključuje izgradnju ramena uz taksi staze za aerodrom kategorije 4C. Ukupna ulaganja procjenjuju se na 37,8 miliona eura, od čega 1,1 milion eura otpada na proširenje, a 36,7 miliona eura na glavno održavanje.
Banja Luka je jedini regionalni aerodrom koji bi u idućih trideset godina mogao zahtijevati značajnija ulaganja, pod uslovom da se potvrdi i zadrži rast prometa. Glavni cilj projekata bit će povećanje kapaciteta objekata terminala, parkinga i pratećih površina kako bi se mogli opslužiti veći volumeni putnika i letova. Ukupna ulaganja procijenjena su na 80,4 miliona eura, od čega 35,6 miliona eura otpada na proširenje, a 44,8 miliona eura na glavno održavanje.
Studija naglašava da će realizacija ovih projekata zahtijevati koordinirano planiranje, pažljivo upravljanje prostornim ograničenjima i uključivanje privatnog kapitala, posebno kroz model javno-privatnog partnerstva, koji se pokazao najuspješnijim pristupom u regiji.
Javno-privatno partnerstvo
Model javno-privatnog partnerstva, koji se širom svijeta intenzivno koristi od 2010-ih, predložen je kao najprikladniji okvir za uključivanje privatnog sektora u upravljanje aerodromima Bosne i Hercegovine. Ovaj model, navodi se u studiji ALG Global, omogućava kombinaciju privatne stručnosti i kapitala s državnim strateškim ciljevima, što predstavlja ključni korak prema profesionalizaciji i održivom razvoju domaćeg zrakoplovstva.
Tokom posljednjih pedeset godina, globalno tržište avijacije prošlo je kroz duboku transformaciju rasta prometa, liberalizacija tržišta i specijalizacija u industriji dovele su do prelaska većine aerodroma iz okvira državne uprave u nove, modernije modele vlasništva.
Takav pomak od državnih prema privatnim modelima donosi veće uključivanje privatnog sektora, više rizika i odgovornosti, ali i potencijalno veće nagrade, dok država zadržava regulatornu i stratešku kontrolu. Danas u Evropi privatni sektor upravlja s više od 60 posto ukupnog aviosaobraćaja. Zapadnoevropska tržišta dominiraju modelima dioničkih društava, dok su se u Istočnoj Evropi i na Balkanu u posljednjem stoljećima razvili brojni uspješni PPP projekti, najčešće kroz koncesije s međunarodnim zrakoplovnim grupacijama.
Studija ističe da ne postoji univerzalno rješenje, no PPP model omogućava pristup privatnim investitorima, njihovom znanju, stručnosti i iskustvu, uz jasno definirane ugovorne i regulatorne mehanizme koji osiguravaju transparentnost i dugoročnu uspješnost.
Aerodromi Republike Srpske - Aerodrom Banja Luka
Ovakav pristup održava ravnotežu između javnog i privatnog interesa država, zadržava vlasništvo nad infrastrukturom, ali kroz ugovorne obaveze osigurava učinkovito upravljanje, praćenje performansi i stabilne prihode. Ujedno se otvara pristup novim izvorima finansiranja i ubrzava se modernizacija aerodromskih kapaciteta i menadžmenta. Iz tih razloga, izvještaj zaključuje da bi upravo PPP model bio najadekvatniji način za uvođenje privatnog sektora u zrakoplovnu industriju BiH.
Sarajevski međunarodni aerodrom u ovom trenutku jedini ispunjava sve uslove za samostalan PPP projekt. Riječ je o jedinom aerodromu s dovoljnim obimom prometa, stabilnim godišnjim tokovima i raznolikim bazama aviokompanija i putnika. Regionalni aerodromi Tuzla, Mostar i Banja Luka nemaju nivo prometa ni stabilnost potrebnu za privatno upravljanje bez kontinuirane finansijske potpore države.
Kako bi potencijalni PPP projekt u Sarajevu bio atraktivan investitorima, studija sugerira da bi mogla biti potrebna reorganizacija cjelokupne mreže aerodroma u BiH. Trenutno, svi veći aerodromi Sarajevo, Tuzla, Banja Luka i Mostar dijele isto tržišno gravitacijsko područje i ciljaju iste segmente putnika, uglavnom tržišta Evropske unije i Bliskog istoka. Budući da u BiH ne postoji razvijen domaći aviosaobraćaj, takva preklapanja povećavaju rizik tržišne kanibalizacije.
Uz to, različite vlasničke strukture - entitetske, kantonalne i gradske rezultiraju neusklađenim politikama i poticajima. Svaki aerodrom ima vlastiti sistem subvencija, kreiran prema lokalnim prioritetima, bez zajedničke nacionalne strategije. Posljedica toga je fragmentirano tržište i nestabilan promet koji ovisi o kratkoročnim subvencijama i taktičkim potezima aviokompanija, osobito niskotarifnih prijevoznika, koji često biraju destinacije isključivo prema finansijskim pogodnostima, a ne prema stvarnoj potražnji.
Regionalni aerodromi zbog toga u velikoj mjeri ovise o javnoj podršci i sezonskim charterima, a bez značajnih garancija države teško mogu privući privatne operatere. Sarajevo, s druge strane, pokazuje održivu ravnotežu između prometa, potražnje i potencijala, što ga čini jedinim ozbiljnim kandidatom za pokretanje samostalnog PPP projekta.
Za buduće investitore, glavni izazov bit će kako zaštititi svoja ulaganja i osigurati nivo prometa potreban za profitabilnost, uzimajući u obzir složenost postojeće mreže aerodroma, preklapajuća tržišta i raznolike vlasničke strukture. Trenutni sistem, sa slabom koordinacijom i nelojalnom konkurencijom među domaćim aerodromima, predstavlja rizik za dugoročnu stabilnost, ali istovremeno i prostor za stratešku reformu koja bi Bosnu i Hercegovinu mogla pozicionirati kao regionalnog lidera u modernom modelu upravljanja aviosaobraćajem.
.webp){kind=icon}
