Njemačka se desetljećima smatrala sigurnom lukom Evrope, zemljom s najjačom industrijom, socijalnim modelom i privlačnim prilikama za sve koji su tražili stabilnost i prosperitet. Međutim novi pokazatelji otkrivaju da ta slika više ne vrijedi. Novac i ljudi napuštaju zemlju, a razlozi su dublji od svakodnevne političke retorike. Ono što je nekad bila "obećana zemlja" postaje mjesto iz kojeg i Nijemci odlaze.
Prema analizi njemačkih portala, ukupna imovina koju Njemačka drži izvan granica iznosi 3,452 biliona eura, riječ je o impozantnom broju koji bi trebao upućivati na snagu. Međutim, iza te statistike krije se zabrinjavajući trend njemačke kompanije i investitori sve više premještaju svoj kapital u inozemstvo.
U posljednjih pet godina, prema podacima koje je objavio focus.de, ukupna vrijednost tih ulaganja porasla je za gotovo 1.000 milijardi eura, što znači da je svake godine iz zemlje odlazilo prosječno 200 milijardi eura. Kad se taj iznos usporedi s državnim budžetom od oko 480 milijardi eura, jasno je da Njemačka svake godine izgubi gotovo polovinu vrijednosti vlastitih javnih rashoda i to kroz odliv kapitala koji bi mogao finansirati razvoj unutar zemlje.
Kapital koji odlazi ne nestaje, on se ulaže u druge zemlje s povoljnijim uslovima. Umjesto ulaganja u digitalnu infrastrukturu, istraživanje i industriju, njemački novac sada pokreće rast u SAD-u, Kini i Švicarskoj.
Razlozi su poznati, visoki porezi, skupi energenti, spor birokratski aparat i nepredvidiva regulativa. Sve su to faktori koji odvraćaju investitore, ali i same građane.
Bloomberg Adria - Njemačka gubi prednost u vanjskoj trgovini: Nominalni udio na svjetskom tržištu izvoza robe (2011=100); Izvor: Bundesbank, WTO
U zemlji u kojoj dozvole za gradnju tvornice traju i po nekoliko godina, dok u Americi isti proces traje manje od osamnaest mjeseci, tržište jednostavno gubi bitku s vlastitom administracijom.
Njemačku napuštaju i Nijemci
Međutim, odliv kapitala nije jedini pokazatelj pada privlačnosti Njemačke. Zemlju napuštaju i ljudi, ne samo radnici iz Jugoistočne Evrope, već i sami Nijemci.
Prema podacima Mediendienst Integration, u 2024. godini Njemačku je napustilo oko 1,3 miliona stanovnika, među kojima je sve više visokoobrazovanih i dugogodišnjih rezidenata. Odlaze u zemlje gdje troškovi života, porezna opterećenja i svakodnevni stres ne rastu brže od plata.
Ovaj trend odražava se i na prostor Zapadnog Balkana. Nedavno smo pisali da se samo u prvih devet mjeseci 2025. u osnovne i srednje škole Tuzlanskog kantona vratilo više od 130 učenika povratnika, većinom iz Njemačke, Slovenije i Sjedinjenih Država. Prošle godine taj broj je bio 82, što znači da je ove godine povratak učenika znatno povećan.
Bloomberg Adria
Od tog broja čak 44 učenika došla su iz Njemačke. Ti povratci nisu slučajni, sve više porodica odlučuje napustiti Njemačku zbog visokih troškova stanovanja, nesigurnog zaposlenja i osjećaja da naporan rad više ne garantira kvalitetan život.
Prema istraživanju projekta RahatLand, 41 posto ispitanika iz bh. dijaspore planira povratak u domovinu u idućih pet godina, a procjenjuje se da bi se moglo vratiti najmanje 32.000 ljudi.
Salem Malkić, suosnivač projekata HudHudPro i RahatLand, u nedavnom razgovoru za Bloomberg Adriju istakao je da je sve primjetniji povratak bh. građana povezan sa skretanjem Zapada udesno i općim osjećajem nesigurnosti koji se širi sjevernom hemisferom. Posebno naglašava da je ruska agresija na Ukrajinu promijenila perspektivu - više se govori o ratu u Zapadnoj Evropi nego kod nas, pa, kako kaže, "postaje svejedno gdje živiš u tom smislu".
Osim političke klime, i svakodnevni život igra važnu ulogu. Čak i kada je riječ o zdravoj ishrani, razlika je očigledna, na Zapadu su organske namirnice često skupe i teško dostupne, dok je u BiH to još uvijek mnogo pristupačnije.
Prema njegovim riječima, jedan od istaknutijih primjera je to da se u posljednje dvije godine u mjesto Kozarac vratilo 50-ak porodica. Također, primjetan je trend povratka u Tuzlanski kanton, ali i širom države. Anketa koju je proveo RahatLand pokazuje da 41 posto ispitanika planira povratak u narednih pet godina. Dodatno, na pitanje koliko članova domaćinstva se planira vratiti, znatan broj odgovorio je "četiri ili više", što jasno ukazuje na povratak mladih porodica, a ne samo pojedinaca.
Na osnovu tih rezultata, procjenjuje se da je riječ o najmanje 32.000 ljudi koji se žele vratiti u domovinu u narednih pet godina. Pritom, to ne uključuje sve one koji još nisu čuli za RahatLand, niti su učestvovali u anketi.
Povjerenje u budućnost
Iako je povratak dijaspore često predstavljen kao pozitivan signal za zemlje porijekla, on istovremeno otkriva i slabosti zemlje odredišta. Njemačka, koja se desetljećima oslanjala na radnu snagu iz inozemstva, sada gubi i vlastite i tuđe ljude. Istovremeno, broj oglasa za posao u toj zemlji pao je za 20-30 posto u odnosu na pretpandemijski period, što dodatno potvrđuje pad potražnje za radnicima u pojedinim sektorima.
U ekonomskom smislu, kapital i radna snaga pokazuju istu logiku, sele tamo gdje postoji povjerenje u budućnost.
Kapital odlazi prema zemljama koje nude predvidive porezne politike i manje birokratije, a ljudi prema društvima gdje osjećaju stabilnost i mogućnost napretka. Kada te dvije sile istovremeno napuste jednu ekonomiju, to je signal duboke sistemske neravnoteže.
Njemačka još uvijek ima snažnu industrijsku bazu, visoku produktivnost i obrazovani kadar, ali sve je to nedovoljno ako investitori i građani ne vide smisao u ostanku.
Paradoksalno, upravo u trenutku kada političari slave rekordne porezne prihode, ekonomski temelj zemlje počinje erodirati. Država troši više, ali stvara manje. Kapital, kao i ljudi, ne čeka reforme – on jednostavno pronalazi put prema dinamičnijim i fleksibilnijim tržištima.
Dok Njemačka raspravlja o socijalnim transferima, energetskoj tranziciji i novim regulativama, drugi grade tvornice, zapošljavaju inženjere i privlače talente.
Njemačka tako postaje primjer kako uspjeh iz prošlosti može zamagliti sliku sadašnjosti. Brojke o kapitalu koji odlazi i ljudima koji se vraćaju iz "obećane zemlje" ne znače kraj njemačke priče, ali znače upozorenje.
Ako zemlja ne pronađe način da ponovno postane privlačna za ulaganja i život, mogla bi se uskoro suočiti s najvećim izazovom u svojoj modernoj historiji - da prvi put više ne bude simbol stabilnosti, već primjer njenog gubitka.
.webp){kind=icon}
