Vodič za povratnike u BiH: Povratak iz Holandije i novi poslovni izazovi u Sarajevu

Papiri, vrtić, dozvole - tri riječi koje mnoge povratnike u Bosnu i Hercegovinu obeshrabre već na startu. Njih nisu. Nakon povratka iz Amsterdama, za samo nekoliko mjeseci prošli su administrativni maraton i pokrenuli biznis u Sarajevu.

Nakon 13 godina života i rada u Holandiji, Mirza Softić i njegova porodica vratili su se u Sarajevo s ciljem pokretanja vlastitog biznisa u turizmu. Iskustvo iz inozemstva, detaljno planiranje i razumijevanje lokalnog tržišta omogućili su im brzo snalaženje u administrativnim procedurama, dok povoljni porezni uvjeti i rast turizma otvaraju nove prilike za povratnike koji žele investirati u Bosnu i Hercegovinu.

Softić je završio novinarstvo u Sarajevu, a nakon nekoliko godina honorarnog rada u novinarstvu, s 28 godina odlazi u Amsterdam sa suprugom, koja je tamo studirala i radila. Dok je ona gradila karijeru u struci, Softić se profesionalno okušao u turizmu, radeći za Booking i druge kompanije.

Po povratku u Sarajevo početkom 2024., odlučili su s porodicom testno provesti dvije godine u BiH, osiguravši ušteđevinu za tranzicioni period. Softić je počeo raditi honorarno za Al Jazeeru kao web novinar, a supruga kao prevodilac. Paralelno, razvijao je poslovni plan za vlastiti biznis u turizmu, sektoru koji poznaje i u kojem vidi najviše prilika, uz minimalna početna ulaganja.

"Prvi mjeseci su prošli tako što smo se navikavali, uređivali papirologiju, sređivali papire za selidbu, tražili boravišnu dozvolu za nju, pošto se ona morala odreći našeg državljanstva, tražili smo vrtić, školu itd., ali sve je vrlo brzo došlo na svoje", kaže Softić.

Depositphotos

On ističe da je za uspješan povratak ključan detaljan plan: od izbora grada i škole za djecu, preko boravišnih dozvola, do profesionalnog angažmana. "Ne možete doći grlom u jagode", kaže Softić.

"Plan mora sadržavati izbor šta ćete raditi, gdje će djeca ići u školu, znaju li dovoljno naš jezik da tek tako mogu nastaviti, gdje ćete živjeti itd. I naravno, nije samo računica u pitanju, ali ako računica ne funkcioniše, sve je onda pod upitnikom. Smatram da je godina dana, ili možda dvije, sasvim dovoljno da se napravi takav plan, ako neko zaista želi da se vrati, pa čak i da djeca bolje nauče jezik ako ga ne znaju", dodaje on.

Povratnici vide napredak u BiH

Na Facebook grupi "Povratak u Bosnu i Hercegovinu - RahatLand", gdje su uglavnom povratnici koji žele da se vrate u BiH, često postavljaju pitanja o svemu što ih zanima. Česta tema je posao, a mnogi ističu da dolaze s već razvijenim biznisima, žele prenijeti svoje poslovne ideje ili se prilagoditi radu na daljinu i od kuće. Povratnici pritom ne donose samo kapital, već i znanje i iskustvo stečeno u inozemstvu, što može znatno doprinijeti razvoju lokalnog tržišta, inovacijama i jačanju poslovne kulture u zemlji.

Oni koji se vraćaju, kao ključne razloge povratka najčešće navode želju za mirnijim i zdravijim načinom života, sporijim ritmom i više vremena za porodicu. Ističu da su u inozemstvu, uprkos većim primanjima, radili znatno više, bili pod stalnim pritiskom i imali manje prostora za privatni život i društvene kontakte.

Mnogi kažu da im nedostaju bliskost, spontanost i osjećaj pripadnosti koji imaju kod kuće, te da su im kvalitet života, priroda i blizina porodice važniji od većih plata. Dio njih priznaje i da se nisu u potpunosti snašli u novom sistemu, od birokratije do kulturnih razlika, te da život "vani" za njih više nije ono što je nekada bio, posebno u kontekstu rasta troškova i sve izraženijeg osjećaja usamljenosti.

Veliki izazov predstavljaju administrativne prepreke

Softić ističe da se u posljednjih petnaest godina u BiH stanje znatno poboljšalo. Pokrenuo je biznis u turističkom sektoru, fokusiran na unutrašnji i vanjski turizam, koristeći iskustvo stečeno u Bookingu.

Sektor omogućava uspjeh uz relativno niska ulaganja, ali je osjetljiv na političku stabilnost i krizne situacije poput pandemije, pa je, kako kaže - važno imati rezervni plan.

"Kod nas svaka industrija ima priliku da uspije. Mi smo samo jedna od tri evropske zemlje, pored, čini mi se, Estonije i Kosova, zemalja koje imaju 10 posto porez na dobit, te nula posto na dividendu. Ta dva poreza recimo u Njemačkoj iznose gotovo 39 posto, u drugim zemljama je slično, ali se naši poslodavci svejedno žale na visoke doprinose", dodaje.

Kad bismo poredili apsolutno sve, i zdravstveno osiguranje, i porez, i razne naknade koje idu na teret poslodavca, odnosno radnika, doprinosi su isti ili viši na Zapadu, pojašnjava. "A na Zapadu nema poreza na dobit od samo 10 posto, te nepostojećeg poreza na dividendu".

Kao jedan od najvećih izazova, Softić navodi administrativne prepreke. Zakon je često jasan, ali praksa u institucijama zbunjujuća.

Primjerice, supruga nije mogla otvoriti firmu u Republici Srpskoj, ako živi u Federaciji BiH, jer, kako su rekli, firma mora biti gdje joj je i prebivalište, s obzirom na to da je strankinja.

"To ne može biti tačno i to je obična nebuloza, jer je nelogično da nerezident može pokrenuti fiktivnu firmu u Banjoj Luci, i kasnije naplatiti od države više od sto miliona maraka, a da osoba koja živi u BiH ne može pokrenuti pravu firmu. Inače sam naučio da ne prihvatam te odgovore zdravo za gotovo, i guram dok nešto ne izguram, ali u tom trenutku smo se ipak odlučili za firmu u FBiH", pojašnjava.

Također, kako kaže, BiH unatoč izazovima nudi priliku za one koji se dobro pripreme.

"Naravno, mreža kontakata za nekoga ko dolazi nakon 20-30 godina također može biti problem, a plate ovdje više nisu tako niske, tako da mi odavno nismo zemlja trećeg svijeta. Strane kompanije vjeruju našim radnicima jer su se kroz historiju pokazali kao dobri, pouzdani i vrijedni, i to svugdje u svijetu", zaključuje Softić.

Bloomberg Adria

Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, oko 2,2 miliona osoba porijeklom iz BiH živi u inozemstvu, što je više od 60 posto ukupne populacije. Zvanično je evidentirano 1,79 miliona emigranata u 54 zemlje, od čega 95 posto u Evropi i Sjevernoj Americi.

Podaci IDDEEA-e pokazuju da je tokom 2024. godine prebivalište u BiH odjavila 2.391 osoba, nešto manje nego 2023., kada je to učinilo 2.777 građana.

Iako migracije i dalje imaju negativan saldo, odlazak usporava, a primjetan je i rast povratka. U prva tri kvartala 2025. godine više od 130 djece povratnika upisano je u škole Tuzlanskog kantona, najviše iz Njemačke, Slovenije i SAD-a.