Kako ChatGPT može pomoći u krizi srednjih godina i gdje su granice digitalne podrške

U doba kada sve više ljudi prolazi kroz krizne faze života, uključujući krizu srednjih godina, umjetna inteligencija sve se češće koristi kao prijateljski alat za samorefleksiju, organizaciju misli i emocionalnu podršku. ChatGPT i slični AI sistemi mogu biti vrijedan početni resurs, ali stručnjaci upozoravaju da nisu zamjena za profesionalnu psihološku pomoć.

Sve više ljudi koristi Al alate, s fokusom na ChatGPT kao alat za vođenje misli, opisivanje osjećaja i pronalaženje novih perspektiva na životne izazove.

U krizi srednjih godina, kada se usporedbe s vlastitim očekivanjima i životnim dostignućima često intenziviraju, AI može pružiti brz i nenametljiv prostor za jasnije artikuliranje problema i mogućih sljedećih koraka.

Ovakva interakcija može biti slična naprednom vođenju dnevnika ili "prvom odgovoru" u procesu samorazumijevanja.

Medina Žiško, psihologinja i kognitivno-bihevioralna terapeutkinja pod supervizijom, u razgovoru za Bloomberg Adriju objašnjava kako je kriza srednjih godina trenutak kada čovjek shvati da su sve maske koje je nosio (profesionalne, roditeljske, statusne) postale preteške, a ispod njih nije siguran ko je i šta želi.

"Ranije je čovjek u krizi morao proći kroz neprijatnost priznavanja vlastite ranjivosti nekome. S AI-jem, taj proces je jednostavniji i dostupniji. Neki ljudi koriste ove alate da bi intelektualno testirali svoje najmračnije scenarije. Oni često više ne traže samo informacije ili savjet. AI mijenja način potrage tako što nudi privatnost bez svjedoka", navodi Žiško.

Depositphotos

Kako ističe, u tome leži ozbiljna opasnost. Ljudska bol je po svojoj prirodi društvena i traži da bude viđena, prepoznata i potvrđena pogledom drugog živog bića da bi se mogla početi iscjeljivati. Kada je, umjesto toga, prevodimo u kod i podatke, mi je dodatno udaljavamo od vlastitog tijela i autentičnog osjećaja, pretvarajući iskustvo koje traži odnos u puki signal.

Iako koristan alat, treba biti oprezan

Svakako, AI može biti koristan alat jer pomaže u strukturiranju misli, prepoznavanju ponavljanja i katastrofičnih obrazaca razmišljanja, slično naprednom vođenju dnevnika. Ipak, postoji i zamka: razgovor s AI-jem odvija se u kontroliranoj sredini iz koje je uvijek moguće izaći u trenutku kada postane previše zahtjevno.

"Pravi terapijski susret je nepredvidiv; u njemu postoji 'neprijatna tišina', postoji terapeutov uzdah, pokret tijela, emocionalna reakcija,... Kriza srednjih godina se ne rješava gomilanjem uvida (što AI može dobro raditi). Čovjek koji tri sata analizira svoju krizu s AI-jem zapravo često vrši formu prokrastinacije. On misli da radi na sebi, dok zapravo samo hrani svoju potrebu za kontrolom", ističe Žiško.

Granica između korisne digitalne podrške i opasne zamjene za psihološku pomoć u egzistencijalnim krizama pojavljuje se onog trenutka kada potraga za informacijom preraste u potragu za smislom, dodaje ona. AI i digitalni alati mogu biti dragocjena "prva pomoć"- pomažu u orijentaciji, strukturiranju misli i smirivanju anksioznosti.

Ipak, postoje krize koje se ne mogu riješiti algoritamski.

Opasnost nastaje kad čovjek počne osjećati da ga "algoritam razumije bolje od ljudi". Jer, algoritam nas ne razumije, on samo precizno predviđa našu sljedeću rečenicu. Ljudsko iskustvo se ne može svesti na predikciju. U njemu ima previše nelogičnosti, previše tišine, previše paradoksa.

"Zato digitalna podrška ima smisla dok nas vraća prema stvarnosti, dok nas ohrabruje da izađemo van, da razgovaramo, da se povežemo. Onog trenutka kad nas 'uvuče' dublje u ekran, kad postane zamjena za odnos, ona prestaje biti podrška i postaje zamka", zaključuje Žiško.

 

 

Al nije zamjena za stručnu pomoć

Tu se jasno povlači granica. Uprkos potencijalnim koristima, AI nije i ne može biti zamjena za psihološku ili psihoterapijsku pomoć. On nema empatiju niti sposobnost dubinskog, kontekstualnog razumijevanja složenih emocionalnih stanja kakvu ima stručna osoba.

Istraživanja pokazuju da AI alati s elementima kognitivno-bihevioralne terapije, poput vođenih vježbi disanja i mindfulnessa, mogu smanjiti simptome anksioznosti za oko 20 posto, a također za "prvu ruku" su korisni tamo gdje stručna pomoć nije odmah dostupna, poput ratnih zona ili područja s nedostatkom terapeuta.

Zbog toga brojne profesionalne organizacije naglašavaju da se AI alati mogu koristiti isključivo kao dopuna, a ne kao rješenje u ozbiljnim, kriznim ili akutnim situacijama.

Dodatni problem predstavlja rizik da AI ponudi netačne, pojednostavljene ili čak štetne savjete, bez sposobnosti da prepozna ozbiljne znakove poput duboke depresije ili suicidalnih misli.

Upravo zbog takvih opasnosti, u pojedinim zemljama već se razmatra ili uvodi ograničavanje korištenja AI chatova kao zamjene za terapiju.

Depositphotos

Na kraju, iskustva korisnika pokazuju i još jedan rizik: emocionalno vezivanje za chatbotove i precjenjivanje njihove sposobnosti "razumijevanja". Iako interakcija može djelovati utješno, AI u suštini ne razumije ljudsko iskustvo.

Ljudska kriza, naročito ona srednjih godina, traži odnos, kontakt i prepoznavanje koje nijedan algoritam ne može u potpunosti zamijeniti.