U srcu Anda, na visinama od preko 4.000 metara, živi elegantna, plaha, simpatična životinja – vikunja. Srodna je lami i alpaki, a predstavlja nacionalni ponos Perua, zauzimajući istaknuto mjesto i na zastavi te države. Vijekovima je bila simbol otmenosti: njenu vunu nosili su samo pripadnici kraljevske porodice Inka. Danas je to skoro isključivo privilegija klijenata luksuzne italijanske kuće Loro Piana koji mogu da plate 33.000 dolara za jedan kaput.
Ali priča koja stoji iza ovih vlakana je sve, samo ne luksuzna.
Najskuplje vlakno na svijetu
Dlaka vikunje sporo raste i šiša se najviše dva puta godišnje. Njeno vlakno je među najfinijima na svijetu – svega 13 mikrona u prečniku, finije i od najkvalitetnije merino vune. Svaka vikunja daje tek 150 do 200 grama godišnje, što je dovoljno tek za jedan šal. Recimo, za jedan džemper iz kolekcije Loro Piana potrebno je ošišati šest do sedam vikunja.
Vikunja je divlja južnoamerička životinja iz porodice kamila. Foto: Depositphotos
Loro Piana je još 1994. godine obezbijedila ekskluzivan pristup i vlaknima vikunje i lovu na ove životinje, kupivši hiljade hektara zemlje u peruanskim Andima. Kada je LVMH 2013. godine platio dve milijarde evra za većinski udeo u ovoj kući, luksuzni brend je već bio sinonim za suptilno bogatstvo – "tihi luksuz" kakav viđamo u serijama poput Succession, gde status ne zavisi od logotipa već od teksture, kroja i porekla, i služi kao savršena metafora za ideal nove elite. Vikunja je osnov toga, a Loro Piana praktično jedini igrač koji ovom sirovinom snabdjeva i sopstvenu proizvodnju i druge kupce širom svijeta.
Loro Piana muški kaput. Foto: Alessia Pierdomenico/Bloomberg
Međutim, iza te blistave slike krije se drugačija realnost, ili, kako kažu upućeni, 'iluzija o vikunji'. Naime, iako se očekuje da ova sirovina donese ekonomski rast zajednicama koje je proizvode, istina je daleko od toga. Oni sada dobijaju manje od 300 dolara za kilogram ove vune. Dok vrijednost gotovih proizvoda dostiže milione dolara, cijene sirovine u nabavci opadaju - i to za 36 odsto u posljednjih deset godina. Praktično to znači da sirovina za jedan mekani džemper čija je cijena i do devet hiljada dolara kompaniju košta maksimalno trista dolara.
Luksuzna nit koja ostavlja prazne ruke i gladna usta. Foto: Bloomberg
Vlakna koja prave milione, za nadnice od jednog dolara
Reporter Bloomberga Marcelo Rochabrún je prošle godine posjetio zajednicu Lukanas u Peruu i razgovarao s onima koji love, okupljaju, čuvaju i šišaju vikunje.
"Sve radimo ručno, u hladnoći, neki se razboljevaju, drugi krvare," kaže radnik. A koliko za to dobiju? "Možda dvadeset, deset dolara za višednevni rad", dodaje 75-godišnja Andrea Barrientos. Drugi član zajednice slegne ramenima: "Znam da ih hvatam (vikunje), ali ne znam da pregovaram."
Njihova egzistencija zavisi od najskupljeg vlakna na svijetu, ali pristup tržištu — obradi vlakana, tehnologiji, kupcima — ostaje nedostižan. Čak i kada bi dobili podršku države ili pomoć spolja za razvoj tehnologije, ostaje pitanje: kako doći do kupaca? A upravo to Loro Piani polazi za rukom — i to veoma uspješno.
Radnica na tkanju vune u fabrici kompanije Loro Piana SpA u Rokapjetri, Italija. Foto: Alessia Pierdomenico/Bloomberg
Na kritike da zloupotrebljava svoju poziciju i da drži monopol, kompanija izjavljuje da "plaća zajednice", te da su one same odgovorne da raspodele primljeni novac. Ali upravo ta decentralizacija odgovornosti otvara prostor za sistemsku nepravdu – odgovornost se prebacuje na druge, dok se profit centralizuje. "Isporuka se dešava jednom godišnje, a zajednica za to dobije ukupno 28.900 dolara od Loro Piane," kaže Roberto Carlos Sarmiento, predsjednik lokalne zajednice. Zajednica broji 2,700 ljudi - pa izračunajte sami.
Sada luksuzna fasada počinje da puca i na domaćem terenu
Sud u Milanu stavio je nedavno Loro Pianu pod jednogodišnji nadzor, zaključivši da LVMH, kao vlasnik brenda, nije sprečio eksploataciju radnika od strane svojih podizvođača. U nekim italijanskim pogonima, zaposleni, mahom migranti, radili su više od zakonskih osam sati, spavali na podu i primali tek dio minimalca, saopštili su tužioci. Sud će imenovati nezavisnog administratora koji će nadgledati proces 'čišćenja' proizvodnje.
Loro Piana SpA ceger snimljen u Milanu, Italija, u srijedu, 16. jula 2025. Milanski sud stavio je italijanski luksuzni brend Loro Piana pod sudski nadzor na godinu dana, navodeći da brend u vlasništvu LVMH-a, poznat po kašmirskim proizvodima, nije spruječio podizvođače da iskorišćavaju migrantske radnike. Foto: Giuliano Berti/Bloomberg
Ovo je peta istraga vezana za radne uslove u luksuznoj industriji u Italiji, nakon slučajeva koji su obuhvatili i jedinice Giorgia Armanija, Valentino Bags Lab, Manufactures Dior (isto u sklopu LVMH-a) i brend Alviero Martini.
Paradoks luksuza postaje sve glasniji: dok kupci širom svijeta sa ponosom nose 'tihi luksuz', oni koji ga stvaraju – od Anda do Lombardije – izgleda i dalje ostaju nevidljivi, nečujni i, veoma često - neplaćeni.
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...