text size
LVMH Moet Hennessy Louis Vuitton SE konačno je prodao Marc Jacobs, brend koji je osnovao istoimeni dizajner, kompaniji za licenciranje WHP Global i G-III Apparel Group Ltd. za oko milijardu dolara.
Rastanak s brendom Marc Jacobs, u kojem LVMH ima 80 posto udjela, predstavlja kraj jedne ere za luksuznu grupu koju vodi Bernard Arnault. LVMH je prvi put investirao u ovaj brend 1997. godine, kada je sam Marc Jacobs postao kreativni direktor Louis Vuittona, najvećeg i najprofitabilnijeg brenda grupe.
Ovaj potez također označava početak onoga što nazivam velikom rasprodajom luksuza, jer se velike modne kuće okreću iz faze akvizicija ka fazi prodaja. Suočene s usponima i padovima u posljednjih pet godina, kompanije prodaju sporednu imovinu kako bi se fokusirale na svoje glavne "blockbuster" brendove.
Jacobsova era u Louis Vuittonu, koja je trajala do 2013. godine, pomogla je transformaciji brenda iz zastarjelog proizvođača kofera u mega-brend s više od 20 milijardi eura prodaje.
Na vrhuncu, brend Marc Jacobs je imao oko 250 prodavnica, uključujući poznate lokacije u njujorškoj Bleecker Street, kao i uspješne licence za kozmetiku i parfeme. Njegova sekundarna linija Marc by Marc Jacobs bila je omiljena među generacijama žena.
Međutim, 2015. godine, u skladu s trendom ukidanja sekundarnih brendova, mlađa linija je ugašena. Oko šest godina kasnije, Marc Jacobs je prestao prodavati kozmetiku, iako parfemi ostaju važan dio ponude.
Posljednjih godina, Marc Jacobs ipak bilježi određeni povratak, vođen pristupačnom "The Tote" linijom torbi. Godine 2020. lansirana je Heaven, Gen-Z linija, koja je pomogla brendu da se vrati u profitabilnost.
Marc Jacobs Tote Bag (oko 225 eura) | Marc Jacobs
Marc Jacobs je ponovo izdao neke od svojih kožnih proizvoda, uključujući Stam, jednu od prvih "It Bag" torbi, u okviru M(Archives) programa. Ipak, mogao je ići i dalje u korištenju svoje bogate prošlosti. Linija Marc by Marc Jacobs mogla je biti pretvorena u konkurenta Pradinog brenda Miu Miu, najbrže rastućeg luksuznog brenda posljednjih godina.
Ali pad u Kini pogodio je osnovni modni i kožni biznis LVMH-a, dok se njegova divizija vina i žestokih pića suočava s kombinacijom pada potrošnje, rasprostranjenosti lijekova za mršavljenje i činjenice da mladi sve manje konzumiraju alkohol. Konglomerat je vjerovatno imao hitnije probleme.
Pad prodaje znači manje prostora za slabije brendove
Gubitak za LVMH predstavlja priliku za nove vlasnike, koji će moći posvetiti više pažnje brendu Marc Jacobs. Beauty segment bit će ponovo pokrenut sljedećeg mjeseca pod licencom Coty Inc. Marc Jacobs ostaje kreativni direktor.
Za Arnaulta, konačno postizanje dogovora za Marc Jacobs - možda podstaknuto činjenicom da premium brendovi sada nadmašuju luksuzne - moglo bi ga ohrabriti da proda još imovine. Sa slobodnim novčanim tokom od 11,3 milijarde eura prošle godine, LVMH-u novac nije potreban. Ali sa 75 brendova, grupi bi koristilo više fokusa.
LVMH nije jedini koji "čisti ormar". Vlasnik Cartiera, Cie Financiere Richemont SA, nedavno je pristao prodati švicarskog proizvođača satova Baume & Mercier italijanskoj Damiani Group. U Kering SA, izvršni direktor Luca de Meo prodao je beauty biznis L’Oreal SA za četiri milijarde eura, samo nekoliko sedmica nakon dolaska na čelo vlasnika Guccija.
Parfemski dio biznisa poslovat će unutar Coty Inc. - multinacionalne kompanije za prestižne parfeme i proizvode za masovno tržište u kozmetici. U svom portfoliju ima oko 40 brendova i prisutna je u više od 130 zemalja. Marc Jacobs ostaje kreativni direktor ove divizije| Marc Jacobs
Jaz između pobjednika i gubitnika postaje sve veći
Za luksuzne kuće koje uspješno posluju, poput Cartiera, ostati na vrhu znači stalno razvijati proizvode i držati ime u fokusu potrošača. Za one koje zaostaju, neophodna su poboljšanja. U slučaju Diora u okviru LVMH-a, to znači oslanjanje na dizajnera Jonathana Andersona.
S obzirom na vrijeme i ulaganja koja su potrebna, sve je manje prostora za zaostale brendove. Činjenica da LVMH, a u određenoj mjeri i Richemont, prolaze kroz tranziciju ka novoj generaciji menadžera mogla bi dodatno podstaći racionalizaciju prije primopredaje, koja će u slučaju LVMH-a najvjerovatnije ići jednom od petoro djece Bernarda Arnaulta.
Šta bi moglo biti sljedeće?
S velikim brojem postojećih "maisons", kao i potezima širenja LVMH-a kroz povećanje vlasništva u Loro Piana i ulaganja u Moncler SpA, moguće je da postoji prostor za dodatno "čišćenje portfolija". Reuters je u oktobru izvijestio da kompanija razmatra prodaju svojih 50 posto udjela u Fenty Beauty.
U Keringu, Luca de Meo ima težak zadatak da preokrene Gucci. Ali pošto taj brend čini gotovo polovinu prodaje i dvije trećine operativnog profita, prevelik je da bi bio prodat.
To ne važi za druge slabije brendove, kao što je Alexander McQueen. Ipak, Kering vjerovatno prvo mora poboljšati performanse tog brenda prije nego što donese odluke o njegovoj budućnosti.
Jedan od problema je pronalaženje odgovarajućih kupaca. Do sada se imovina uglavnom prodavala licencnim kompanijama poput WHP i Authentic Brands Group, koja je prošle godine pregovarala o kupovini Marc Jacobsa. Rival Bluestar Alliance je 2024. kupio streetwear brend Off-White od LVMH-a.
Iako bi privatni equity mogao biti zainteresiran dok su sektor i vrednovanja i dalje niski, njihova historija uspjeha je mješovita. Azijski investitori također pokazuju interesovanje - HSG, ranije Sequoia Capital China, i singapurski Temasek su krajem prošle godine kupili većinski udio u proizvođaču patika Golden Goose SpA za više od 2,5 milijardi eura.
Beauty kompanije su posebna nepoznanica. Estee Lauder Cos. je kupio Tom Ford 2022. godine, dok je L’Oreal SA prošle godine uzeo manjinski udio u francuskom Jacquemusu. Ali brendovi s beauty potencijalom imaju prednost.
Čak i uz sve ove poteškoće, daljnja "rasprodaja i čišćenje" luksuznog sektora djeluju vjerovatno. U svojim najboljim danima Marc Jacobs je bio lider u modi. Danas, opet, postavlja novi trend.
.webp){kind=icon}
