Voćarska proizvodnja u Bosni i Hercegovini (BiH) suočena je s izazovima 21. vijeka. Bilježi se smanjenje površina pod intenzivnim zasadima voća. Trend umanjenja ponude domaćeg voća na tržištu BiH zabrinjava, a nedovoljna prilagođenost novim tržišnim uslovima, loš sortiment i vremenske neprilike, samo su neki od problema s kojima se susreću proizvođači voća u Republici Srpskoj i Federaciji BiH.
Zbog svega ovog, Udruženje voćara RS, kao krovno udruženje u RS, formiralo je stručni tim koji je sačinio radni dokument u kojem su opisani svi izazovi, ali i ponudio određena rješenja, radi prevazilaženja postojećeg stanja.
Voćari smatraju da je dokument kvalitetna polazna osnova za komunikaciju između voćara, nauke, struke i Ministarstva poljoprivrede, što bi, na kraju, dovelo do donošenja Strategije za unapređenje postojećeg stanja.
Čitaj više
Poljoprivreda, najveća fabrika na otvorenom, pred velikim izazovima
Poljoprivreda, najveća fabrika na otvorenom, svake godine suočava se s velikim problemima, prvenstveno s klimatskim promjenama.
25.04.2025
Ratari gube i na mostu i na ćupriji: Hoće li biti dovoljno žitarica?
Superćelijske oluje pričinile veliku štetu.
17.11.2023
Robot iz Niša kosi, prska i frezira voćnjake
Korištenje robotizovanih poljoprivrednih mašina u svijetu uzelo je maha.
05.10.2024
Kako klimatske promjene utječu na poljoprivredu i cijene hrane u BiH
Poljoprivrednici suočeni s velikim gubicima zbog suše.
17.09.2024
Izazovi u voćarstvu
Pred voćarima stoje brojni izazovi. Globalne klimatske promjene kojima svjedočimo veliki su izazov za kontinuitet u proizvodnji voća. Nove invazivne vrste insekata, fitopatogenih bakterija i gljiva, ograničenja u primjeni pesticida, ali i nelojalna konkurencija kod plasmana domaćeg voća usložnjavaju ionako teško stanje. Značajan odliv mlađeg, radno sposobnog stanovništva dovodi do otežanog i nepravovremenog izvršavanja poslova u voćnjacima.
Učestale pojave superćelijskih oluja izuzetno destruktivno djeluju na zasade. Jak vjetar i grad velike krupnoće čine ogromne štete koji se mjere milionima konvertibilnih maraka. Aprilski mrazevi, koji se javljaju u fazi punog cvjetanja, često dovode i do 100 odsto šteta. Ove štete su posebno značajne jer obuhvataju čitave regione.
Pojava novih vrsta insekata umnogome usložnjava izvođenje efikasnih mjera zaštite. Mramorasta stjenica, orahova muha, hrastova stjenica, azijska bubamara, samo su neke od novih vrsta insekata koji prave ogromne štete u proizvodnim zasadima voća.
Odsustvo većih vodenih akumulacija u najznačajnijim voćarskim regionima onemogućuje kvalitetno i pravovremeno navodnjavanje zasada, čime se gube količine i kvalitet plodova voća.
Proizvodnja jabuka (Bojan Kecman / ustupljena fotografija)
Manje pesticida i manjak radne snage
Stanje otežava i činjenica da je Evropska komisija, kroz čitav niz agendi, zabranila primjenu značajnog broja pesticida u biljnoj proizvodnji. Na ovaj način usložnjava se proces zaštite voćaka od napada biljnih bolesti štetočina. Manji izbor fungicida i insekticida otežava suzbijanje novih patogena, insekata, povećava opasnost od rezistencije postojećih preparata, poskupljuje tretmane i zahtijeva veće angažovanje agronoma na terenu, kao i provođenje ozbiljnog monitoringa uz kontrolu populacije štetnih organizama. Savjetodavci će, u budućnosti, morati da budu više prisutni na terenu.
Odlazak mlađeg, radno sposobnog stanovništva onemogućava voćare da pravovremeno izvršavaju sezonske poslove (rezidba, berba i slično). Migracionim politikama potrebno je omogućiti dolazak radne snage na ove prostore.
Izazovi u organizovanom plasmanu i prodaji voća te nabavci opreme
Na prostoru RS rijetke su funkcionalne voćarske zadruge koje okupljaju veći broj proizvođača voća. Ovim se onemogućava zajednički nastup na tržištu, narudžbe većih količina pesticida i mineralnog đubriva, nabavka mehanizacije i specijalizovane opreme. Pojedinačna kupovina kod robnih dobavljača poskupljuje proizvodnju. Organizovanog plasmana voća na domaće i inostrano tržište gotovo da i nema. Malo toga se uradilo na brendiranju, izgradnji mini prerađivačkih kapaciteta koji bi uspostavili lanac dodatne vrijednosti. Voće lošijih klasa služi isključivo kao sirovina za alkohol.
|
Zanimljivo je da tržište iz godine u godinu na različite načine reaguje na ponudu domaćeg voća. Stručni tim je analizirao stanje po voćnim vrstama za period 2020-2025. godina i zaključio da na globalno tržište voća u BiH prvenstveno utiče proizvodnja voća s teritorije RS, ali i voće iz uvoza. Znatno manji uticaj na tržite imaju proizvođači iz FBiH. Treba naglasiti da se sve više voća plasira preko lanaca supermarketa: Bingo, Konzum, Kort, Tropik i Mercator. |
Šljiva ima značajnu potražnju
Šljiva, kao voćna vrsta, ima značajnu potražnju od kupaca kako kod nas tako i u inostranstvu. Tradicionalno se ova voćna vrsta koristi kao ulazna sirovina za proizvodnju alkohola. Ona se sve više koristi kao konzumno voće i na našem tržištu se može naći od početka jula do januara. Svojim kvalitetom dominira šljiva iz rejona Potkozarja i Majevice (Republika Srpska). Ozbiljni kupci iz Federacije uglavnom dolaze u ova dva šljivarska regiona i tu uzimaju plodove prve klase.
Federacija ima manje intenzivnih zasada šljive, ona se uglavnom uzgaja slobodno bez primjene savremene agrotehnike.
Ilustracija (Depositphotos)
Šljiva s prostora RS prodaje se za oko od 0,10 do 0,20 KM skuplje nego ona iz FBiH zbog svog kvaliteta. Trenutno najzastupljenija šljiva je stenlej, koja zbog dobre rodnosti ima značajne površine. Neprevaziđena sorta šljive koja nema premca po kvalitetu je požegača, ali je ona limitirana širenjem virusa šarke šljive.
Nedostaje i registrovanih mini sušara, po čemu su bivša Kraljevina Jugoslavija i region Potkozarja bili poznati u svijetu. Prerada u džemove i marmelade sporadična je pojava. Kvalitetna distribucija žestokih alkoholnih pića omogućila je otvaranje mini destilerija u kojima se proizvodi vrhunska, višestruko nagrađivana rakija šljivovica (Kozarski biser, Gazdina rakija, Đedovača i sl. brendovi).
Pad proizvodnje jabuka
Što se tiče jabuke, brojnošću stabala ona dominira u RS-u. Vodeća sorta je ajdared, koja ima skromne zahtjeve kada je riječ o voćarskom znanju. Gradiška, kao mjesto s najvećim površinama pod jabučastim voćnim vrstama, bilježi pad u proizvodnji voća. Znatan broj manjih proizvođača, s površinama od jednog do tri hektara, zbog ekonomske neodrživosti krči svoje zasade. Slično je i u ostalim regionima. Voćari Republike Srpske tražiće od lokalnih samouprava da izvrše popis proizvodnih zasada i ustanove tačne površine pod intenzivnim zasadima voća, kao i površine koje su iskrčene, a nisu ponovo zasađene.
Kada je riječ o otkupu ubranih plodova jabuke, region Potkozarja ima dva ozbiljna otkupljivača, to su preduzeća Bingo Kozarska Dubica i Ena Fruit iz Gradiške, koji su ove godine zajedno otkupili svega 3.000 tona. Zabrinjava podatak da je prodaja domaće jabuke na domaćem tržištu, koliko-toliko normalna do 11 mjeseca, a nakon toga na tržištu BiH dominira jabuka uvezena iz Poljske, Makedonije, Albanije, Italije i Srbije. Uprkos tome, jabuka iz RS ima mjesto na domaćem tržištu.
Posljednjih godina uočen je porast cijena industrijske jabuke i to je pojava koju treba istražiti. Ako se ocijeni da ima dugoročne trendove, to bi trebalo da se iskoristi kao šansa, na kojoj se može izraditi jedan segment strategije u revitalizaciji proizvodnje jabuke.
Kruška nema konkurenciju
Kruška ima svoj siguran plasman na tržište BiH. Ovo voće nesmetano se može izvoziti u inostranstvo zbog kontinuirane potražnje konzumne kruške i kruške za preradu u sokove i alkohol (Fructal, Slovenija). Nema opasnosti od konkurencije kada je riječ o ovoj voćnoj vrsti.
Može se pristupiti nesmetanom podizanju novih zasada kruške, uz preporuku da se pažljivo biraju lokacije zbog učestalih šteta od kasnih proljećnih mrazeva i drugih zahtjeva kruške kao voćne vrste. Ovdje se najviše misli na kruškinu buvu koja je najznačajniji štetočina ove voćne vrste.
Ilustracija (Depositphotos)
Izazovi ekonomske prirode
Rentabilnost voćarske proizvodnje umnogome ovisi o cijenama ulaznih inputa (gorivo, pesticidi, đubriva, dnevnice sezonskih radnika). Uvezeno voće se na domaćem tržištu često prodaje po damping cijenama. Ovim se dugoročno iz lanca prodaje istiskuju domaći proizvođači voća. Cijena ulaznog repromaterijala u stalnom je porastu, a poljoprivredni proizvođači nisu u prilici da uvećaju cijene voća, zbog nelojalne konkurencije. Ovim je dovedena u pitanje egzistencija i opstanak voćara.
Zemljište kao resurs u voćarskoj proizvodnji
Posljednjih decenija Udruženje voćara RS pažljivo prati stanje zemljišnog resursa u voćarskoj proizvodnji. U toku praćenja uočene su zabrinjavajuće tendencije pogoršanja ili degradacije zemljišta, i to fizičkih, hemijskih i bioloških osobina.
Degradacija je pospješena i samom situacijom da su voćnjaci, uglavnom, u pseudoglejnim zemljištima sklonim procesima degradacije. Konstatovano je 20 "bolesti zemljišta" koje su uzele maha u Potkozarju i šire. Ove zabrinjavajuće tendencije zahtijevaju akciju svih zainteresovanih nadležnih institucija i potrebu sistemske podrške humifikaciji, kalcifikaciji kao i drugim mjerama na poboljšavanju plodnosti zemljišta.
Analiza troškova voćarske proizvodnje za 2025. godinu i očekivanja za 2026.
U pogledu troškova voćarske proizvodnje, generalna ocjena je da je voćarska proizvodnja znatno poskupjela i taj trend se očekuje i u 2026. godini. U pogledu cijena mineralnog đubriva značajan skok cijena se desio prije četiri godine i od tada cijena mineralnih đubriva raste u manjem obimu. Očekuje se da će ovaj trend biti zadržan i u 2026. godini.
U pogledu cijena folijarne i fertigacione prihrane konstatovan je značajan skok cijena u posljednje dvije godine i očekuje se isto i u 2026. godini. Cijene pesticida i herbicida, takođe, svake godine bilježe ozbiljan rast.
U pogledu troškova radne snage bilježi se značajno povećanje troškova. U 2026. godinu voćari su ušli sa cijenom radne snage od 100 KM za jednu dnevnicu uz troškove prevoza i ishrane radnika, s tim da voćari ulaze u 2026. godinu sa cijenom radnika rezača koji orezuju voće u iznosu od 130 do 150 KM, na dnevnom nivou, uz troškove prevoza i ishrane. Voćari sa većim površinama imaju i troškove smještaja rezača i radnika, troškove dodatne ishrane i dodatnog prevoza.
Ilustracija (Depositphotos)
|
Voćari smatraju da će u 2026. godini godišnja bruto plata za jednog radnika biti oko 35.000 KM (traktoristi, radnici na održavanju zasada, berači i slično), dok će bruto cijena angažovanja jednog rezača, na nivou godine, biti oko 40.000 KM. Plus, treba uračunati i cijenu angažmana i rada agronoma. Imajući u vidu iznesenu procjenu troškova voćarske proizvodnje, u narednoj voćarskoj sezoni, cijena proizvodnje voća, po jednom hektaru, za sada, u 2026. godini, iznosiće oko 45.000 KM. |
Ovaj iznos može da se poveća i ako se potpiše Zakon o radnom angažovanju na sezonskim i drugim poslovima privremenog karaktera u Republici Srpskoj, koji je nedavno usvojen u Narodnoj skupštini RS. Prema odredbama zakona, poljoprivrednici će dnevno morati da plaćaju 25 KM za svakog radnika kojeg angažuju prilikom berbe, žetve i slično. Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik zamolio je Anu Trišić-Babić, vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske, da stopira potpisivanje tog zakona. Ako se potpiše, sigurno je da će to biti još jedan trošak na ionako "prenategnut" budžet poljoprivrednika.
--Bojan Kecman je stručni saradnik u Resoru za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske.
---Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.