Odnos pregovaračke moći na tržištu rada je znatno promijenjen te radnici imaju sve veći značaj i bolji status. Ipak, taj pozitivni trend je utjecao i na rast cijena, kao i na rast pritiska na preduzeća. Sada vidimo da poslodavci zagovarački prioritiziraju mogućnost uvoza radne snage, navodi Adis Muhović iz Centra za politike i upravljanje (CPU).
On je za Bloomberg Adria govorio o problemu odliva ljudi, odnosno radne snage iz BiH, ističući to kao vrlo važno pitanje.
"Česte su tvrdnje da bi poreska politika znatno utjecala na smanjenje odliva, što je tek djelomično tačno. Smanjenje fiskalnog opterećenja plata radnika bi omogućilo poslodavcima da povećaju plate, odnosno radnicima da dobiju nešto bolja primanja", kaže Muhović.
No, dodaje, čak i ako izuzmemo druge motive ljudi za odlazak, a koji su vezani za političku situaciju i kvalitet javnih usluga i uzmemo samo finansijski motiv - pronalaska posla i iznosa plata, može se reći da bi poreska politika bila stvarno efikasna za smanjenje odlaska ljudi tek za neke industrije, generalno one u kojima je cijena rada znatno viša od prosječne.
"Za druge je taj proces jednostavno nezaustavljiv, jer odnos ponude i potražnje i cijena rada na nivou kontinenta čine da ne postoji način da domaći poslodavci budu konkurentniji od poslodavaca u zemljama EU. Svako ko tvrdi da postoji brzo rješenje za ovaj problem je ozbiljno previdio sve faktore koji utječu na odlazak ljudi i precjenjuje snagu naših preduzeća", naglašava Muhović.
S druge strane, navodi on, odliv ljudi i smanjenje dostupne radne snage su znatno utjecali na povećanje plata u privatnom sektoru, što je pozitivna posljedica za radnike koji ostaju u BiH.
"Odnos pregovaračke moći na tržištu je znatno promijenjen te radnici imaju sve veći značaj i bolji status. Ipak, taj pozitivni trend je utjecao i na rast cijena, kao i na rast pritiska na preduzeća. Sada vidimo da poslodavci zagovarački prioritiziraju mogućnost uvoza radne snage, iz dva razloga", ističe Muhović.
Prvi razlog je, navodi, kako bi došli do radne snage koja im je potrebna, jer ljudi s potrebnim znanjima, vještinama i iskustvom jednostavno nema na tržištu rada.
"Drugi je činjenica da pritisak rasta plata na kompanije dostiže svoju kritičnu tačku, odnosno kompanije ne mogu naći radnike po cijeni koja je isplativa po već ugovorenim cijenama finalnog proizvoda/usluge, odnosno koja neće znatno utjecati na buduće povećanje cijena proizvoda i usluga. S mogućnošću uvoza radne snage bi se i taj pritisak donekle smanjio, što odgovara konzumentima", kaže Muhović.
Liberalizacija tržišta rada i mogućnost (samo)zapošljavanja stranaca je, prema njegovom mišljenju, svakako dobar proces koji smo kao društvo mogli napraviti odavno, kako bismo bili konkurentniji za ulaganje i poslovanje.
"On kratkoročno jeste 'brzi popravak', ali dugoročno nije jedini instrument", navodi.
U Bosni i Hercegovini je značajan broj radno neaktivnog stanovništva, koji većim dijelom čine žene.
"Važno je shvatiti zašto je skoro četiri od 10 radno sposobnih osoba u Bosni i Hercegovini odustalo od traženja posla - motive, razloge i limite neaktivnog stanovništva. U skladu s potrebama privrede možemo provesti aktivne politike zapošljavanja koje će povećati broj naših građana i građanki s relevantnim i traženim vještinama i znanjima na tržištu - te se politike moraju znatno unaprijediti", ističe Muhović.
Ipak, dodaje, uz aktivnu prekvalifikaciju "neutrživih radnika", samo na osnovu saznanja o motivima možemo identifikovati druge politike koje su potrebne da bi ljudi zaista mogli raditi.
CPU je u svom istraživanju identifikovao povećanje broja i kvaliteta obdaništa kao značajan faktor za povećanje broja aktivnih tražilaca posla. To je sigurno jedan segment gdje se javnim politikama i poticajima može utjecati na povećanje aktivnosti radno sposobnog stanovništva s djecom predškolskog uzrasta, ali i dugoročno na kvalitet ljudskih resursa u zemlji.
"Iako je na ovom pitanju insistirao dobar broj organizacija u zemlji, za sada je mjere u ovoj oblasti primijenio mali broj lokalnih vlasti, Kanton Sarajevo je sigurno lider u ovom slučaju, dok entiteti nisu ni pokušali dati svoj doprinos kroz omogućavanje predškolskog odgoja i obrazovanja podržanog od poslodavca", tvrdi Muhović.
Samo nam jasniji uvid u razloge neaktivnosti može reći koji su još faktori važni, npr. dostupnost produženih boravaka za mlađu djecu školskog uzrasta, poboljšanje dostupnosti javnog prijevoza i drugi faktori koji utječu na mogućnost, spremnost i isplativost ulaska u tržište rada.