Priča o kraljevstvu Dud ili ekonomski populizam kod nas

Supruga i ja sa svojim sinom svaku noć dijelimo divno iskustvo čitanja dječijih knjiga. Pored igre autićima i blokovima, pored skakanja po krevetu (i meni), moj sin tvrdi da mu je čitanje druga najdraža aktivnost na svijetu, odmah iza maženja. Pripovijedanje priča je kroz historiju bio najbolji način da se ljudi povežu i, ako do sada niste, savjetujem da ovo iskustvo počnete još večeras dijeliti sa svojom djecom ili sa sebi dragim osobama. Imat ćete priliku da na kratko budete luckasti, da glumite likove, mijenjate karaktere, raspoloženja, glasove, a s druge strane ćete čuti smijeh, uzdahe, i ono najvažnije, dobiti uključenost i privrženost u kojima se rijetko može uživati.

Uglavnom, jedna od najdražih knjiga našeg sina je Bartolomej i ubleha. Iskreno, mislim da je to zato što je najobimnija i daje mu "dodatno" vrijeme s nama pred spavanje. Bez obzira na to, meni je drago da je to slučaj, jer je to vrlo poučna priča. U njoj kralj Dervin, u želji da postane najmoćniji i najvoljeniji vladar, odlučuje da od neba, umjesto uobičajene kiše, snijega, vjetra i sunca, dobije nešto novo, bilo šta NOVO. Magijom čarobnjaka stvara ublehu, za koju se ispostavlja da je epohalna katastrofa koja prijeti da uništi malo kraljevstvo Dud.

Priča je to i o mladom pažu (štitonoša, skutonoša, budući vitez na obuci kod plemića, u ovom slučaju kralja) Bartolomeju, koji od samog početka shvata da je ubleha nepotrebna budalaština i prijetnja, ali uprkos inicijalnom negodovanju i ukazivanju na opasnost, ne očekujući katastrofalne posljedice, ipak poslušno provodi sva kraljeva naređenja i sudjeluje u stvaranju katastrofe. Tek nakon što ona paralizuje kraljevstvo i postane prijetnja po njihove živote, paž kralja poziva da prihvati odgovornost, a kraljevo prihvatanje krivice i žal za učinjenim poništava čarobnjakovu magiju.

Naravno, ubleha je alegorija za politički populizam. Kralj Dervin je personifikacija modernih demagoga, kojeg karakterišu egoizam, bahatost, potreba za potvrdom drugih, nervoza (paranoja) i izostanak strateškog promišljanja. Posljedica je sklonost rizičnim eksperimentima u donošenju odluka, a bez znanih posljedica i brige o njima, sve zarad popularnosti i ispoljavanja moći.

Podjela uloga

Bartolomej je personifikacija javnosti koja, ne očekujući katastrofu, toleriše, čak podržava i sudjeluje u ublehama demagoga, a ishitrene poteze vlasti tretira kao zamjenu za rješenja za životne probleme. Karakterišu ga nesvijest o sopstvenoj snazi, bezuslovno poštovanje i donekle strah od vladara i (povremeno) korištenje zdravog razuma, što za posljedicu proizvodi osjećaj nemoći i bijesa. Čarobnjaci predstavljaju sivu eminenciju (kada izlaze iz tamnog podruma) i državne birokrate (na planini Nika-Takvi) koji bespogovorno predlažu i sprovode ublehe radi zadovoljstva vladara, a ostali likovi personifikuju inicijalnu ekstazu, budalasto hrabru spremnost da se ubleha proba i očajne pokušaje da se na negativne posljedice upozori javnost.

Kraljevstvo Dud preslika je svakog društva u kojem ne postoji politička odgovornost. Slika je to društava u kojima se po prohtjevu jednog čovjeka ili male klike, odluke donose ishitreno i bez konsultacija. Društava u kojima je za vlast gubljenje vremena opsežno procijeniti utjecaj neke odluke, a još je nepotrebnija nelagoda predstavljanje tih procjena i davanje obrazloženja i objašnjenja "neukom puku". Kako se rješenja ishitreno smisle, jednako hitro se obavijesti javnost da će se ona desiti i da je već odabran tim čarobnjaka koji će ublehu zakuhati. Podanici neće stići o tome ni da razmisle, a već svjedoče ublehi.

Adis Muhović

Brojna su društva u kojima je vlast potpuno otuđena od ljudi i realnosti, a među njima je, nažalost, i naše. Istina, donekle je naša sreća to što smo decentralizovano društvo, pa imamo puno malih vladara, takoreći vladarčića, bezbroj malih dvorova i čarobnjaka čija magija nije tako moćna, pa i njihove ublehe nisu bajkovito velike i umjesto uništenja cijelog društva, jedan po jedan uništavaju njegove pojedinačne dijelove i sektore ekonomije. U toj sreći, nesreća je što usred izostanka očigledne opasnosti po život svih ljudi, rijetko ko poziva naše Dervine na odgovornost.

Kako prijetnje nema ni za dvorjane, a ubleha im ne ruši dvorce i ne curi iz ušiju, oni se ne suočavaju s posljedicama i ne žale zbog ubleha koje su malo po malo usporavale i zaustavljale ekonomske, kulturne i ostale društvene aktivnosti. Čarobnjaci stoga konstantno kuhaju, zvonari proslavljaju, novi kapetani prvi su u redu da probaju novi pripravak, a trube trubača jednako uzaludno pokušavaju alarmirati narod o posljedicama. Proizvodnja ubleha postala je jedna od osnovnih političkih aktivnosti. Ubleharenje je konstantno.

Realnost otrežnjenja

Kada se vlast promijenila, kod ljudi u mojoj neposrednoj okolini preovladavalo je uzbuđenje da su ublehe stvar prošlosti i da ćemo vidjeti transparentniji odnos vlasti prema građanima. Ipak, realnost ih je brzo otrijeznila. U FBiH, nova vlada je svoj odnos spram transparentnog rada pokazala tako što nije sazvala konstituirajuću sjednicu Ekonomsko-socijalnog vijeća (ESV) cijelu godinu koja je iza nas. Dakle, Bartolomej je izbačen s dvora i iza zatvorenih vrata kralj i čarobnjaci spremaju odluke o poreskim zakonima i minimalnoj plati. I ko zna šta još. Da je Bartolomej prisustvovao, vjerovatno bi upozorio kralja riječima "Znam gospodaru – Vi vladate, ali za pitanje poreskih zakona ipak morate konsultovati dvorskog rizničara, jer savjetnik za malu privredu nema nikakvih nadležnosti nad tim pitanjem" ili "To je nemoguće, Vaše visočanstvo, to jednostavno ne možete dobiti bez konsultacija sa ESV-om".

Bartolomej je već upozoravao kraljevskog savjetnika za trgovinu na temu neradne nedjelje. Njemu se može odati priznanje da je bar razgovarao s Bartolomejem. Objašnjavali su dobronamjerni da se pitanje teških povreda prava radnika u trgovini ne rješava kroz Zakon o unutrašnjoj trgovini, već kroz Zakon o radu, kolektivni ugovor, inspekcijski nadzor i edukaciju radnika o njihovim pravima i obavezama. Bezuspješno Bartolomej naglašava da nije mudro slušati savjete čarobnjaka koji su kreirali trenutno stanje – što potpisivanjem kolektivnog ugovora kakav jeste, što kršenjem prava sopstvenih radnika i podbacivanjem da zaštite prava svojih članova.

Uzaludno Bartolomej naglašava da će neradna nedjelja imati negativan efekt na poziciju radnika i daljnji rast njihovih plata, te da će otežati rad malih trgovaca i drugih sektora privrede. I dalje se zaboravlja da radnike sljeduju dva neradna dana i da su bolje solucije za zaštitu radnička prava i za rast zaposlenosti u sektoru: normiranje cijene sata prekovremenog i rada za vikend, edukacija radnika i (naročito) voditelja poslovnica, povećanje kapaciteta inspekcija...

Kako drugačije

Da su se u Bartolomejeve cipele stavili pojedini članovi sarajevskog dvora, dva puta bi razmislili da li je mudro trošiti novac poreskih obveznika i resurse dvora na "spašavanje reputacije Sarajeva" za Novu godinu. Da jesu, čuli bi glas Bartolomeja kako upozorava da grad i dvor nemaju nikakve veze s prevarom koja se desila na platformi treće strane. Shvatili bi da, koliko god nepovoljna bila situacija 150 turista, stanovnici grada imaju važnije prioritete od spašavanja džepova i provoda osoba čiji su planovi za dernek propali zbog njihove naivnosti i pohlepe.

U RS-u nije bilo ni promjena, ni uzbuđenja. Čarobnjaci starog kralja zakuhali su brojne ublehe zbog kojih su dvorske kase prazne, a tamošnji stanovnici se više ne mogu pomjeriti s mjesta, samo osjećaju nelagodu ublehe svuda oko sebe, frustraciju i bijes. Posljednja objava novog naglog rasta minimalne plate posljednji je pokušaj da se kase napune i da se tako Bartolomej udalji od suočavanja sa činjenicom da je kralj uzrok društvene stagnacije i nesreće. S obzirom na to da iznos normirane minimalne plate predstavlja nerazuman dio prosječne plate u RS (≈70 posto), svi su izgledi da će rezultat ovakve odluke biti suprotan kraljevoj namjeri. Vjerovatno je da će Bartolomej ubrzo umjesto stava da kralj "ima prvo da donese takvu odluku, bez obzira na posljedice, odnosno firme" izjaviti "Vi ste krivi Vaše visočanstvo". Osim ako...

U međuvremenu, čitajte djeci knjige, razvijajte njihovu i svoju kreativnost i kritičko promišljanje, jačajte im slobodarski duh kako bi gradili društvo u kojem Dervini i čarobnjaci ne kuhaju ublehe.

 

 

Adis Muhović je ekonomski i politički analitičar.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.