Minimalna plaća je važna sastavnica sistema socijalne zaštite usmjerena na zaštitu ranjivih skupina radnika, no postoje i rizici vezani za politiku minimalne plaće. Tako Međunarodna organizacija rada navodi da kod utvrđivanja minimalne plaće treba uzeti u obzir potrebe radnika i njihovih obitelji s jedne strane te ekonomske faktore s druge strane, pri čemu je nužno uspostaviti ravnotežu tih dvaju strana kako bi se osigurala stvarna zaštita radnika i održivi razvoj firmi.
Važno je imati u vidu da empirijska istraživanja još nisu dovela do konačnih zaključaka. Stoga je iznimno važno pravilno balansirati između zaštite radnika i negativnih efekata po tržište rada (povećanje nezaposlenosti i informaliziranosti itd.).
World Bank je pravila ex-ante evaluaciju učinaka povećanja minimalne plaće na tržište rada u slučaju Kosova i došla do zaključka da bi snažno, jednokratno povećanje minimalne plaće, čak i u slučaju da to povećanje uveliko kasni, nije rješenje. Postupuno povećanje tijekom nekoliko godina, praćeno sagledavanjem reakcija tržišta rada je ono što je preporučljivo. A za BiH se preporučuje skok minimalne plaće ne od 47 posto, kao u promatranom scenariju za Kosovo nego za 68 posto.
Europska unija sindikata je prije nekoliko godina predložila da se veličina minimalne plaće postavi na 60 posto medijalne ili na 50 posto prosječne plaće u zemlji članici EU. Budući da su prosječne plaće pod uticajem ekstremnih vrijednosti, bolje je koristiti medijalnu plaću kao orijentir, posebice ako zemlja ima veliku nejednakost plaća. EU je prihvatila navedeno gledište, pa, sukladno Direktivi EU o primjerenim minimalnim plaćama 2022/2041, zemlje članice trebaju od 15. novembra 2024. postaviti minimalnu plaću na 50 posto prosječne ili 60 posto medijalne plaće.
Tržište rada FBiH je nefunkcionalno
Razlike u minimalnoj plaći zemalja ne odražavaju samo njihove politike minimalne plaće nego i, u velikoj mjeri, razlike u stupnju ekonomskog razvoja zemalja i prosječne veličine njihovih plaća. Treba biti oprezan kod međunarodnih poređenja jer se zemlje razlikuju kako po strukturi tržišta rada, tako i po načinu izračuna prosječne/medijalne plaće. K tomu još ima dosta zemalja koje imaju više minimalnih satnica. Stoga je nužno provesti dodatne analize uzimajući u obzir specifičnosti zemlje.
Vjekoslav Domljan
Ako je minimalna plaća ispod ravnotežne to nema uticaja na tržište rada – tržište djeluje kao da i nema minimalne plaće. Dakle, ključno poruka standardnog, neoklasičnog modela je da minimalna plaće ne smije preći ravnotežnu veličinu plaće.
Nažalost, neoklasičan model tržišta rada nije primjenjiv na ekonomiju FBiH. Naime, u dualnoj ekononimji (formalni spram neformalnog sektora, javni spram privatnog sektora, razvijeni kantoni spram nerazvijenih itd.) i heterogenoj ekonomiji (po djelatnostima i profesijama i sl.) tržišta rada nije funkcionalno, što se vidi po: velikom disparitetu plaća javnog i privatnog sektora (1.5:1); velikom disparitetu plaća po kantonima (1.5:1), ogromnom disparitetu plaća po djelatnostima (2.7:1) i najvjerojatnije ogromnom disparitetu plaća po profesijama (nažalost, nema nikakvih statističkih podataka o ovom pitanju).
Ekonomske posljedice navednih dispariteta, koja se ispoljavaju na dulji rok, govore o nefukcionalnosti, pa tako i neefikasnosti ekonomije. Da je tržište funkcionalno, dolazilo bi do seljenja rada i kapitala iz djelatnosti u djelatnost i iz kantona u kanton i tim putem do uravnožeavanja ekonomije na sve većim razinama dohotka. No, toga u BiH nema.
U FBiH jede se veća pita no što se stvara, pri čemu javni sektor zahvata relativno veći dio pite, pa je udio radnika s minimalnom plaćom u odnosu na ukupan broj radnika veći no i u jednoj zemlji članici EU familije.
Broj radika s minimalnom plaćom u FBiH (uz dodatak toplog obroka i prijevoza) bi iznosio oko 15-17 posto ukupnog broja zaposlenih odnosno oko 25 posto zaposlenih privatnog sektora. Broj radnika s minimalnom plaćom prelazi 10 posto ukupnog broja zaposlenih kod svega pet zemalja EU: Slovenija (15,2 posto), Bugarska (14,1), Rumunija (13,3), Poljska (12,1) i Francuska (11,6).
Šta da se radi?
No, disparitet na račun najranjivije skupine radnika, nastao u razdoblju 2016.-2023, treba se ispravljati, ali postupno. Imajući u vidu koliko je teško ispravljati postojeće disparitete, smatramo da bi najbolje rješenje bilo uvođenje višestrukih minimalnih plaća na slijedeći način:
- vlada utvrdi jednu i to nisku minimalnu plaću
- potom poslodavci i sindikati utvrđuju dogovorno veći iznos minimalne plaće za djelatnosti (uz eventualnu korekciju za teritorije i profesije)
- formiranje suda časnih ljudi u slučaju sporenja poslodavaca i sindikata odnosno države.
U protivnom, jednokratno povećanja minimalne neto plaće u FBiH na 1.000 KM uz zadržavanje naknada u vidu toplog obroka, prevoza i regresa kao i nesmanjivanja socijalnih doprinosa izazvalo bi snažne negativne efekte u vidu:
- smanjenja zaposlenosti zbog otpuštanja radnika i povećanje nezaposlenosti
- realociranja radne snage iz formalnog u neformalni sektor
- povećanja troškova rada i slabljenje ino konkurentnost firmi
- slabljenja usklađenosti distribucije dohodaka i povećanje ukupne veličine plaća (zbog vezanosti izvjesnog broja plaća za minimalnu ili prosječnu plaću putem koeficijenata).
Vjekoslav Domljan je rektor Sarajevo School of Science and Technology (SSST) i redovni profesor na Ekonomskom fakultetu.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
